Potrošnja je konačno pala, a to je dobra vijest ako zaustavi rast cijena hrane

Onom istom mjesecu u kojem su turisti iz Njemačke u hrvatskim trgovinama kupovali zalihe hrane i jesensku odjeću svjesni da ih po povratku kući u njihovo puno jače gospodarstvo čeka nastavak poskupljenja. Ilustracije radi, lani u kolovozu pljeskali smo rastu potrošnje od 18,3 posto u odnosu na pandemijski kolovoz 2020. godine. 

Ovogodišnji kolovoz donio je pad potrošnje u prehrambenoj maloprodaji od 0,6 posto, a u neprehrambenoj maloprodaji potrošnja je pala 0,9 posto. Prvi je to odgovor potrošača na inflaciju koja je na vrhuncu ljeta iznosila 12,3 posto, uz važnu napomenu da je u kolovozu ove godine hrana u odnosu na lanjski kolovoz poskupjela 19,2 posto.

Ekonomski analitičari smatraju da bi kolovoški pad potrošnje bio i veći da je nisu spašavali turisti, a tome treba dodati da je vrlo upitno mogu li rujanski povratak na poslove, početak školske godine i mjere ograničavanja i zamrzavanja cijena dogurati rujansku potrošnju na razinu prošlogodišnje ili nas čega još jedan pad u mjesecu koji smo netom pregazili. 

Nikad nije dobro kad potrošnja pada u ekonomiji čiji opstanak ovisi o potrošnji poput one Hrvatske, no možda kolovoški pad potrošnje može biti ljekovit. Posebno onaj zabilježen u prehrambenoj maloprodaji budući da su cijene hrane drastično poskupjele, toliko da je rujan neupitno brojnim obiteljima na stol nametnuo neugodno pitanje koje glasi hoćemo li štedjeti na hrani da si možemo priuštiti život? 

U Hrvatskoj ne živi mnogo bogataša unatoč bombastičnoj priči o 60 milijardi kuna uloženih u kupnju nekretnina tijekom 2021. godine, od čega se polovica, dakle 30 milijardi kuna odnosi na transakcije u gotovini pa pobuđuje sumnju u pranje novca, no može biti obrazloženo i potrebom ljudi da legalno zarađenu gotovinu sklone od inflacije. U Hrvatskoj polovica zaposlenih prima plaću nižu od medijalne, a ona nije prešla 6500 kuna za mjesec dana rada i riječ je o iznosu od kojeg samac u Zagrebu može samo skromno živjeti ako nema vlastitu nekretninu i to toliko skromno da mora štedjeti na vrećicama za komunalni otpad. Iako su plaće veće nego lani, njihova realna vrijednost je zbog visoke inflacije manja. 

Pad potrošnje, posebno u prehrambenoj maloprodaji može biti ljekovit ako zaustavi divljanje cijena hrane i pohlepu proizvođačko trgovačkog sektora. Da bi mogao biti tako ljekovit ukazuje Konzumova odluka da objave zamrzavanje cijena stotinu osnovnih proizvoda. Na taj ih je potez prije natjerala nužda zvana pad potrošnje nego želja za dobročinstvo prema potrošačima. 

Pad potrošnje može zadrži li se i u rujnu može biti lijek za buđenje iz bajke u koju nas oblače svakotjedna priopćenja vlasti prema kojima u Hrvatskoj praktično teku med i mlijeko. Svatko najčešće govori iz svoje perspektive, a perspektiva Andreja Plenkovića uzimajući u obzir PDV na opću potrošnju od 25 posto i punjenje njime državne kasice prasice nešto je bolja od perspektive lokalnog prodavača voća. Pad potrošnje naime znači i manje PDV-a državi pa možda i Plenković prestane govoriti kako odlično živimo u zemlji u kojoj se zbog tog odličnog života broj stanovnika smanjio za 10 posto. 

No iako može biti ljekovit i osvijestiti nam stvarnu gospodarsku situaciju pad potrošnje uvertira je u stvarnu, a nikako tehničku recesiju. A na toj se muci poznaju stvarni junaci. I u toj će muci ponovno izroniti svi hrvatski strukturni problemi podmetnuti pod tepih prvo pandemije, potom europskog novca i sada globalne energetske krize.

Uskoro se vraćamo na stara pitanja o višku zaposlenih u državnim službama i količini nameta koje plaća sitno poduzetništvo da bi od njega živjela lokalna, regionalna i državna uprava.