Potpredsjednicu Vučićeve Vlade smeta sve što podsjeća na NDH, ali ne i na rehabilitaciju Draže Mihailovića

Miljenik Mire Milošević nas je već pokušao uvrijediti izjavama o građanskom ratu, različitim istinama i uvijek iz istih razloga. Izgubili su rat koji su započeli, hrvatski vojnici borili su se unutar granice Lijepe naše. Oni se i dalje ne mire s tom činjenicom. Ne mogu je priznati, baš kao što ne priznaju ni genocid u Srebrenici.

Lakše im je govoriti o Drugom svjetskom ratu. Ali i tu smo dva svijeta različita. Tamo daleko nitko ne odgovara pred zakonom ako pjeva četničke pjesme, nosi šajkače i veliča Dražu Mihailovića. Za one koji su zaboravili, Draža Mihailović je bio glavni četnički vojskovođa u vrijeme Drugog svjetskog rata, zapovjednik kraljevske vojske u Nedićevoj kolaboracionističkoj državi koja se prva u Europi pohvalila da je očišćena od Židova.

Danas Vulin govori sto Vožd misli. Jer, da je drugačije, ne bi ga bilo. Slično je i s osuđenim ratnim zločincem Vojislavom Šešeljem. On je čuvar glasova Vučićeve većine u Skupštini. I dok galame i napadaju Hrvatsku, vjerojatno po nalogu, misle da su skrenuli pažnju s onog što njihove birače zanima jednako ili više, s Kosova. Koje će, prije ili kasnije, morati priznati. A do tada, sukobi s nama, a Kosovo pod tepih. A preko hrpe ispod tepiha, lako se padne.

Ima još dodavača. Potpredsjednica Vlade Zorana Mihajlović pridružila se orkestru osudivši isticanje zastave s "ustaškim znakovljem" u Jasenovcu. Mislila je na zastavu HOS-a koju je tamo razvila nekolicina nezadovoljnika održavanjem komemoracije za žrtve koncentracijskog logora iz vremena Drugog svjetskog rata. Dogodilo se to onog dana kad je policija privela Dražena Keleminca, predsjednika jedne od pravaških frakcija, poznatog po postrojavanju svih svojih članova stranke u crnim odorama na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Bez rasprave kome šteti ili koristi postrojavanje na Trgu nemoguće se složiti s izjavama potpredsjednice Vlade, koja će glasno pokazati da ju smeta sve što podsjeća na NDH, ali ne i na rehabilitaciju Draže Mihailovića.

Otišla je tako daleko da je proglašavanje Vulina nepoželjnim proglasila i protueuropskim, ali je pri tom nije zasmetala izjava kako o njegovom dolasku, kao o ministru obrane odlučuje predsjednik druge države i glavni zapovjednik Vojske Srbije. One, koja je već izvršila agresiju na našu zemlju. San o Velikoj Srbiji štetan je i opasan. Nas ne iznenađuje, ali pokazuje i pravo lice Srbije s kojom naš državni vrh pokušava uspostaviti što normalnije odnose. Nije dovoljna jedna ruka...

Njihov odgovor na proglašenje Vulina nepoželjnim još je jedan krivi korak. Vulin, koji je i u Srbiji doživljen kao provokator, nije usporediv s potpredsjednikom naše Vlade, jednim od najpopularnijih ministara, ratnim herojem. Kakav reciprocitet? Očigledno su se odlučili na loš nastavak dijaloga, ako ga tako možemo zvati. Što se promijenilo? Sučeljavanje uglađenog EU modela sa balkanskim. Šteta. Vrlo sam sigurna da su sada 'Briselski dečki' u prednosti. A i Vučić gubi dio imidža, koji je želio steći dolazeći u Hrvatsku. 

Ako smo kod unutarnje politike, izgleda da nas nitko ne uspijeva tako ujediniti kao Srbija. Sukob sa Vučićem Plenkoviću donosi više bodova i glasova od Agrokora i bojim se Pelješkoga mosta. To nam sigurno nisu poželjeli.