Postoje ozbiljne sumnje da bi se 'europski novac' mogao iskoristiti za jačanje moći Bruxellesa

Kao i u svakoj izvanrednoj situaciji tih je dana vrijedilo pravilo da "svaka ptica svome jatu leti". Dakako, Europska unija projekt je u nastajanju tako da su određene disfunkcionalnosti normalne i očekivane. Međutim, krajem ožujka ove godine brojni su europski političari – od Emmanuela Macrona do Giuseppea Contea – upozoravali na mogućnost raspad EU-a, a niz mainstream medija pisali su nekrologe Uniji. Čak je i Služba Europskog parlamenta za istraživanje (EPRS) analizirala ekonomske štete koje bi nastale raspadom EU-a.

Dodatno, krizu su pojačavali prijepori oko uvođenja tzv. korona-obveznica. U bitnome riječ je o recikliranoj ideji iz 2009. o zajedničkome zaduživanju država članica na tržištima. Ovu ideju posebno podupiru južne države, kojima se pridružila i Francuska, a od početka su je odbijale Njemačka, Austrija, Nizozemska, Švedska i Danska. Kao što je objasnio austrijski kancelar Sebastian Kurz, ove države, poznate kao grupa fiskalno konzervativnih zemalja, protive se "pozajedničenju dugova".

Njemačka pristala na kompromis

U posljednje vrijeme održan je niz video-konferencija između Angele Merkel i Emmanuela Macrona. Tema razgovora odnosila se na osnivanje fonda za Europu. Njemačka je pristala na kompromis koji će de facto na kraju dovesti do zajedničkog zaduživanja. Njemački Der Spiegel ističe kako je Berlin napravio značajan korak s Angelom Merkel koja se odrekla principa koji su bili nedodirljivi tijekom financijske krize i krize eura koja je uslijedila. Novi fond ne će predstavljati ekvivalent zajedničke i grupne odgovornosti, no izdašna suma koju Bruxelles preuzima je korak prema kritiziranoj "dužničkoj uniji".

Govor Angele Merkel na početku korona-krize bio je simptomatičan s obzirom na to da njemačka kancelarka niti jednom nije spomenula EU. To se mnogima nije svidjelo. K tome, postoji rašireno mišljenje (ili stereotip, kako se uzme) o škrtoj Njemačkoj koja iz svake krize izlazi jača, što nije slučaj s ostatkom Europe. Čini se da je Njemačka pristala na kompromis upravo zbog ovih razloga. U Italiji, pa čak i u inače izrazito proeuropski orijentiranoj Španjolskoj jačaju euroskeptične snage, a EU je danas izrazito koristan instrument njemačke ekonomske moći. Merkeličin kompromis nije naišao na unisonu potporu u njemačkim konzervativnim krugovima, a kritike se nastoje otkloniti argumentom kako je riječ o privremenome sredstvu i izuzetku. 

Merkel je nedavno, komentirajući skorašnje njemačko predsjedanje EU-om, istaknula da je pandemija pokazala koliko je važno da "europska obitelj" bude jedinstvenija te da odgovori na takve pojave ne trebaju ostati samo na nacionalnim granicama. "Moramo jedni drugima pomoći tamo gdje je moguće. Mi kao Njemačka znamo da dugoročno možemo biti dobro ako Europi bude dobro", poručila je Merkel i dodala da predsjedavanje Unijom vidi kao priliku da se Europa dalje razvija kao solidarna, djelotvorna i kao snaga koja oblikuje, koja preuzima odgovornost za mir i sigurnost u svijetu. 

Financijski paket i ideja federalizma

Proeuropske snage postignuti konsenzus Njemačke i Francuske ocjenjuju kao poruku da ovo nije kraj EU-a, nego da će Unija iz krize izići još jača. Financijski paket "Nova generacija Europe", koji još treba potvrditi Europsko vijeće, predviđa vrlo izdašna sredstva kojima će se sanirati šteta nastala zbog pandemije korona virusa. Paket će iznositi 750 milijarda eura, od kojih će 500 milijarda predstavljati bespovratna sredstva, a 250 milijarda će se distribuirati kroz zajmove državama članicama, uz Višegodišnji financijski okvir od 1100 milijardi eura.

Druga strana medalje je ta pojedini analitičari u koraku zajedničkog zaduživanja vide korak prema daljnjoj i dubljoj integraciji EU-a, čak do razine da se u ekstremnijim projekcijama govori o stvaranju "jedinstvene europske nacije". Drugim riječima, ako prođe koncept zajedničkog zaduživanja njemačko-francuska federalistička osovina nastojat će ga iskoristiti kao instrument dodatne federalizacije Europske što će, jasno je,  naići na potporu suverenističkog bloka.

Dužnička unija?

Kao što je bilo i za očekivati, najveća kritika ideje zajedničkog zaduživanja dolazi od "štedljive četvorke" koju čine već spomenute Austrija, Nizozemska, Švedska i Danska. Štedljiva četvorka inzistira da Bruxelles umjesto nepovratne financijske potpore treba davati nove kredite već (pre)zaduženim zemljama. Najkritičniji je Kurz koji upozorava da se na mala vrata sprema dužnička unija i da bi predloženi fond bio tek prvi korak prema zajedničkom zaduživanju. 

Postoji bojazan fiskalno konzervativnih zemalja da bi odgovarali za dugove drugih stranih država (koje percipiraju kao rastrošne), ali ne bi imali instrumente za ozbiljniji utjecaj na njihovu financijsku politiku. Neki su to usporedili s davanjem vlastite kreditne kartice drugome čovjeku. Talijanski premijer prošli je pak mjesec poručio da EU ima sastanak s poviješću i da ako njezini čelnici ne iskoriste priliku udahnuti nov život u europski projekt, rizik je njegova neuspjeha stvaran. 

Ne postoji besplatan ručak

Osim sjevernih članica predloženi plan kritiziraju i države Višegradske skupine. U Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj postoji strah da bi fond za spas EU-a mogao dovesti do smanjivanja sredstava koje su ove države primale iz poljoprivrednih subvencija i europskih strukturnih fondova. Naravno, ove države nisu sklone, što smo već istaknuli, niti prema dodatnoj federalizaciji EU-a.

Ono što treba istaknuti je da bespovratna sredstava koja se predviđaju za sanaciju gospodarstava država članica ipak netko od negdje platiti. Ne postoji, naime, besplatan ručak. A to će se očito nastojati kompenzirati kroz veće izdatke država članica za EU. To si danas, ako zanemarimo Njemačku i Nizozemsku, teško itko može priuštiti. Šefica Europske komisije Ursula von de Leyen stoga je sklona konceptu prema kojemu države članice ne bi slale veća sredstva u Bruxelles, ali bi formirale svojevrsne rezervne proračune za izvanredne prilike. 

Financijski paket "Nova generacija Europe" još je uvijek na dugome štapu. Prijepori oko njegova usvajanja jasno ukazuju na podjele koje danas postoje u EU. Aktualna korona kriza, kako god, veliki je "stres-test" za Europsku uniju. Iako su pretjerane teze o raspadu EU-a, neuspjeh oko postizanja konsenzusa glede financijskog plana nanio bi dodatni udarac ionako narušenome EU projektu.