Postali smo mala zemlja velikih budala; popisom stanovništva nezadovoljni su mnogi, počevši od Pupovca

Nije se puno "dramilo" ni 1991. godine. Tada se znalo što se mora raditi i napravilo se. Sada je i k nama stigla izreka "Situation is full of drama". Bude i istok i zapad! Na istoku Porfirije otvoreno najavljuje napad i promjene granica susjeda. Na zapadu je zbog energetske krize ugašeno čak i "svjetlo na kraju tunela".

Postali smo mala zemlja velikih budala. Rekli bi na TV Novoj: "Evo priče!". Ovih se dana iz Ukrajine, i to iz ruskog zarobljeništva, vratio Vjekoslav Prebeg. Rusi su mu, kao nepogrešivi prognozeri, prognozirali smrtnu kaznu. Sretnog Vjekoslava dočekala su u Hrvatskoj dva ministra i smijestili ga odmah u bolnicu na pregled i oporavak. Ali dočekala ga je i tzv. lijeva "demokratska javnost". Pogađate? Na nož. Trebate samo otvoriti Index, Telegram i ostale lijeve portale pa pogledati što njihovi vjerni čitatelji pišu o Prebegu. Zaostali "smetlari" bivše Juge došli su odjednom (kartaški rečeno) na štih. Tu se može pročitati bezbroj negativnih i vulgarnih komentara kao npr.: "Kakav je on vojnik, išao za novac ubijati. Neka ga Ukrajina njeguje, a ne naši porezni obveznici. Sramota od države", "Od nekog probisvijeta i plaćenika rade heroja…" itd.

Stotine smrdljivih smetlara se obrušilo na "probisvijeta i plaćenika". Vjerojatno su duboko nesretni što Prebeg nije strijeljan ili što nije "prebegao" na "pravu" tj. rusku stranu. Međutim, kao što se Prebeg otišao boriti za slobodu Ukrajine, Jean- Michel Nicolier, mladi dragovoljac HOS-a iz Francuske, došao se boriti u Domovinskom ratu na strani Hrvatske. U obrani Vukovara ostavio je svoje kosti. Ovaj lijevo orijentirani jugo-otpad koji redovno prati krajnje lijeve portale vjerojatno jednako misli i za Jean-Michela da je bio "probisvijet i plaćenik" jer je došao braniti novu hrvatsku državu. Da ne spominjemo Španjolski građanski rat od 1936. -1939. Sva komunistička klatež tog vremena pohrlila je u "Španiju" da tobože spašavaju "demokratiju". Mo'š mislit'! Staljinovi demokrati. Obećavali su Španjolcima vedriju budućnost. Očito su gledali krivu prognozu. Pobijedio je naravno "diktator" Francisco Franco i odvojio Španjolsku od Drugog svjetskog rata. To je Španjolcima "teško"palo. Ni Tomašević, stručnjak za smeće i njegovo zbrinjavanje, ne bi mogao riješiti pitanje ove vrste otpada koja buja u Hrvatskoj. Godine 1991. nije baš bilo preporučljivo pljuckati javno po mladom Francuzu.

"Krivousti" (kako jugo-nostalgičari nazivaju Tuđmana) i njegovi uveli su "teror" pa su se mijenjala imena preko noći. Broj imena “Hrvoje“ stalno je rastao kao danas vodostaj Kupe. Ali poslije "Krivoustog" nadošla su druga vremena. Vremena demokracije tako da danas obožavatelji "Ljubičice bijele" imaju svoje portale, dnevne novine, tjednike, dočim oni koji su rat dobili imaju tek jedan tjednik - "Hrvatski tjednik" iz Zadra. Meni je irelevantno zašto je Prebeg otišao u Mariupolj, ukrajinski Vukovar. Da li zbog love ili iz idealizma. Važno je da se pridružio pravoj strani. Onima koji su napadnuti i koji se očajnički brane ne bi li opstali kao država. Važno je ipak da je njegova avantura završila sretno, ali i demaskirala još jednom naše jugo-nostalgičare, orjunaše i lijeve kompleksaše. Ako se "proročanstvo" njihovog ljubimca Porfirija pokaže kao realna prijetnja, opet će živnuti, dići bulje i početi kreketati o tome kome je na pogreb došlo više "svetskih" državnika - Titu ili kraljici. 

Naime, s obzirom da smo država s posebnim potrebama bilo je za očekivati da se ovih dana pokrene kod nas jedno krucijalno pitanje: na čijem je pogrebu bilo više svjetskih vođa, Tita ili kraljice Elizabete. Index zna odgovor. Zato je i pitanje postavio. Sve što cmizdri, kmeči, nariče za zločinačkom Jugom diglo je svoje rahitične rukice i kliknulo Tito! I nakon Tita, Tito. Sve što je u to "žalosno" vrijeme nešto politički vrijedilo slilo se prema “kući cvijeća“. Došla je čak i mama tada aktualnog predsjednika SAD-a Jimmyja Cartera, ali Jimmy nije došao. Nije došao ni Dino Rađa, nisu ga pustili iz škole. Napravio je grešku u koracima. Nije pratio "stopu" rasta Titove čudesne popularnosti. Uglavnom, Indexovi nostalgičari otvorili su nam oči tvrdnjom: "Tita su svi voljeli". Sjajno! Neka ga vole i danas. Zato i nema relevantnije liste ratnih zločinaca, a da se na njoj ne pojavi zločinac "kojeg su svi voljeli". Hajte, proleteri svih zemalja uozbiljite se!

S nekim ljudima razgovaraš i riješiš problem. S nekim ljudima više nikada ne razgovaraš i riješen problem…

Postoji napredna "glazbena" udruga imenom Wagner. Iz Afrike se polako vraćaju kući. Ne bih se onesvijestio od čuda da jednog lijepog sunčanog dana, zajedno s Patrijarhom, osvanu i na našim granicama. I to onda kad zaključe da ih treba mijenjati. Međutim, svaki "domovine sin" zna da smo ih pobijedili za samo četiri dana. Ako zatreba, opet ćemo…

Vrijeme je matura. Gledam na televiziji kako je predsjednik Milanović sudjelovao u svečanosti polaganja prisege 20. naraštaja kadeta Hrvatskog vojnog učilišta dr. Franjo Tuđman. Lijepo, ali premalo. Imajući na umu Porfirijevo "proročanstvo" o granicama, Hrvatska bi morala ubrzano ojačati svoju obrambenu moć. Zlu ne trebalo. Naime, sadašnje stanje je zabrinjavajuće. Od svibnja 1995. do danas Srbija je ojačala svoje vojne potencijale za 94 posto, a Hrvatska tek za 17 posto! U svibnju 1995. imali smo oko 250.000 tisuća dobro uvježbanih i motiviranih vojnika. Negdje sam pročitao da je danas taj broj oko 12.000. Volio bih da taj podatak nije točan. Inače ćemo prije ili kasnije imati veliki problem.

Gallup je nedavno objavio rezultate globalnog istraživanja o (ne)zadovoljstvu građana. Hrvati su na visokom četvrtom mjestu jer je svaki drugi Hrvat stalno zabrinut. Ja sam sigurno jedan od njih…

Vučić je legalist pa kaže: "Onaj tko ubija decu, za to mora da odgovara". Načelno je u pravu. Samo kad je Hrvatska podsjetila Vučića na odgovornost za smrt 402 djeteta ubijena za vrijeme agresije Srbije na Hrvatsku, tada Vučić nije ni prstom mrdnuo da među svojima pronađe krivce. Je li ga ikada itko jasno i glasno upitao kad će njegovi iz Srbije i Hrvatske odgovarati za te zločine? Dogovorili su se tek da trebaju odgovarati oni koji su likvidirali djevojčicu Aleksandru Zec. Ona je simbol, a što je s naših 402. simbola?

Napokon smo dobili podatak kako po najnovijem popisu stanovništva ima znatno manje katolika nego li ranije. Jedna "mudra" teologinja je zaključila kako je to rezultat demokratizacije. Ha, ha! Kao, prije je vladala diktatura Katoličke crkve u Hrvatskoj koja je svih prisiljavala da se izjasne kao katolici. Međutim, kad su i druge kršćanske crkve digle glas protiv rezultata popisa, postalo je očito da se u popisu stanovništva vješto manipuliralo pitanjem vjerskog opredjeljenja tako da su mnogi ljudi ostali zbunjeni i nehotice krivo ispunili zadane rubrike. Bilo kako bilo, ljevičari i ateisti mogu likovati. Ovaj su puta dobro uspjeli provesti svoj naum kako bi prikazali da u Hrvatskoj ima sve manje vjernika, a sve više ateista. I to onih "progresivnih".

'Egzodus' Srba

Nakon maratonskog prebrojavanja stanovništva, u Hrvatskoj je navodno opet na djelu "egzodus" Srba. Zamislite, sad ih u Vukovaru nema neophodnih 33 posto da bi sudjelovali u lokalnoj vlasti i dobili dvojezične ploče. Ustaše opet dejstvuju! Sad je iznenada prestalo zanimanje za Ustavni zakon o dvojezičnim pločama dok Pupovac ne progura novi, ispravljeni popis stanovništva. Ne znaš što je gore: kad se netko pravi fin ili kad se pravi pametan. O temi neustavnosti dvojezičnih ploča u Vukovaru čkomi i predsjednik države, inače "konzekventan" kad ih je trebalo nametnuti onima koji su jedva preživjeli susrete s JNA i ćirilicom. 

HRT još nije pozvao u "Otvoreno" Puhovskog, Macana ili barem Klasića i Jakovinu da komentiraju "katastrofu" pada broja Srba u Vukovaru i okolici. Sad im se ne žuri. I urednik "Otvorenog" Denis Latin se primirio. Možda stvar spasi Aca Stanković i pozove Nedjeljom u 2 po ne znam koji put Željka Komšića da nas on uvjeri kako je tamna strana mjeseca od dvadesetog do prvog. Program HRT-a je briljantna pobjeda hrvatske ljevice. Programsko vijeće, urednici, novinari k'o da su ih u Vijeće progurale nevladine udruge. Duh Vesne Teršelič, Rade Borić, Anke Mrak-Taritaš lebdi Prisavljem. 

Ovih sam dana bio pozvan na sud kao svjedok. Jedan portal je objavio moju kolumnu u kojoj sam oslikao lik i djelo Denisa Latina, dugogodišnjeg urednika večernje emisije "Otvoreno". Naš Denis je na fejsu objavio sliku dr. Tuđmana na poštanskoj marki. Tada je napisao kako je marka povučena iz prodaje jer kupci nisu znali na koju stranu treba pljunuti. Baš u stilu Pupovčevih "Novosti". Pazite, to je jedan od urednika na Hrvatskoj televiziji! Denis je odmah tužio portal, a ja sam morao sutkinji objašnjavati zašto "mrzim" našeg Denisa. Pokajao sam se jer njega zapravo treba iskreno žaliti zbog njegovih političkih javnih izjava, a ne mrziti. Uglavnom, HRT je temeljito očišćen od bilo kakvog nacionalnog narativa. Iza mene je svjedočila Maja Sever. Nedostaju još samo svjedočenja Puhovskog i Beljaka pa da sud dođe do pune "istine". Čudi me da čovjek koji se svakodnevno herojski bori sa smećem u gradu Zagrebu, naš gradonačelnik Tomašević, nije zatražio savjet od HRT-a kako su se oni tako brzo uspjeli riješili desnog otpada na Prisavlju. Baš kao u šahu, u kojem i najžešći komunisti brane svog kralja. Tako i naši nacionalisti i domoljubi moraju svaki mjesec plaćati 80 kuna "lagarine" da bi mogli uživati u "Lijevoj našoj" u režiji HRT-ovih ljevičara.

Nacional i Globus sliče jedan drugome k'o jaje jajetu. Još bolje, k'o mućak mućku.

Niccolo Machiavelli, majstor političke misli, jednom je napisao: "Nameće se pitanje je li bolje da te ljudi vole ili da te se boje?" Odgovor je: "Poželjno bi bilo i jedno i drugo, ali budući da je teško složiti ovo dvoje, puno je sigurnije, kad već čovjek mora biti bez jednoga  od ova dva, da te se boje".

Indeksovci i danas misle da kad se nekog boji, to je čista ljubav.

Onih pola milijuna koji su zbog Tita otišli pod zemlju nisu sudjelovali u anketi…

Sad malo humora kojem sam se iskreno nasmijao u očekivanju apokalipse. Supruga mi je poslala karikaturu na kojoj lik stoji na rubu fasade deseterokatnice spreman sunovratiti se u bezdan. Supruga i policajac ga pokušavaju smiriti. Ona mu govori: "Ljubavi, još je cijeli život ispred nas". Nakon tog, druga slika na kojoj vidite dvije crte prema dole odnosno kako se frajer bacio. Policajac i supruga gledaju za njim, a policajac se obraća supruzi riječima: "Niste mu smjeli prijetiti!".

Firma "Klas" iz Slavonskog Broda otkupljuje od seljaka pšenicu po povoljnoj cijeni od jedne kune i pet lipa po kilogramu, čime se deklarirala kao njihov "klasni" neprijatelj.