Poskupjet će 15 posto; ma, ne, može sedam, daj što daš. E, ne može!

Na žalost, mi u Zagrebu ga živimo, ne znajući kakvu će nam već sutra novotariju servirati ta čudnovata sljedba, a stalno se pravdajući kako je pokojni Bandić ostavio metropolu u kaljuži do koljena. Djelomično to jest istina i djelomično su ovi Možemovci povukli nekoliko pristojnih poteza, poput onoga da maknu one seoske štandove s Trga bana Jelačića i pokušaju zaustaviti taj ''vašar'' kojega je pokojnik godinama držao na središnjem trgu, unatoč silnim prosvjedima.

Morbidni sarkofazi

Dobar je i pokušaj da se ''očisti'' nakaradno šarene zagrebačke tramvaje, oblijepljene svim mogućim i nemogućim reklamama pa se čovjeku čini da ne ulazi u javno vozilo, već u nekakav cirkuski šator, a i teško je razaznati gdje su vrata, ulaz, izlaz… No i po tom pitanju Tomašević ''džaba kreči'', jer Grad i dalje ima brojne ugovore s oglašivačima, koji se ne mogu otkazati preko noći, jer bi kazneni penali bili astronomski.

Uglavnom, od onih čuvenih, urednih i oku estetski ugodnih plavih tramvaja nije ostalo ništa, a i pitanje je kada će oni ponovno zablistati pred našim očima. A do tada, vozimo se i dalje u nekakvim sumanuto šarenim, ili morbidno mračnim sarkofazima na tračnicama, pazeći da umjesto vrata nosom ne pogodimo staklo. 

Dakle, kada je prije nekoliko dana živahni Tomašević mrko izjavio kako će Zagrepčani vodu od 1. ožujka plaćati 15 posto skuplje, obrazlažući to ulaganjima u vodnu infrastrukturu, za koju je poznato da je u gradu katastrofa, nešto bolja od srednjovjekovnih odvoda, a 50 posto curi u zemlju, stanovnicima je odmah pao mrak na oči. Još jedno poskupljenje u ionako preskupom gradu i hiper skupoj miloj državi.

Tomica se opet zaigrao

Pa kud' baš 15 posto, odmah u glavu, nije to malo, a nije ni prvo poskupljenje. Već je to Tomica htio i ranije pa ga je Vlada zaustavila i lijepo mu objasnila da je ulupala silne milijarde kuna (da, još su bile naše kunice) i da neka mu takvo što ne pada na pamet. Čak i oni koji bi Plenkovića zajedno s ministrom Filipovićem spalili nasred Jelačić placa, s olakšanjem su dočekali tu blokadu i Tomica je morao odustati. I još dobio simpatičnu lekciju usred svekolike javnosti.

No, nije mu vrag dao mira pa se opet zaigrao i pokušao s podizanjem cijene, a scenarij je već unaprijed bio poznat- Vlada će ga opet zaustaviti, a tako je i bilo. Ali, ne samo to; nevjerojatan je pokušaj objašnjenja o ulaganju u tu infrastrukturu, što bi još i moglo držati vodu koja istječe, sve da se nije otkrilo kako Zagreb nije još ni aplicirao za taj projekt financiranja od strane EU, a neće to moći još najmanje godinu dana.

I još smo doznali da su i mnogi hrvatski gradovi aplicirali za taj isti projekt i još se ne zna ni tko će povući taj novac, ni koliko, a Tomica i njegova grupica već su, onako ''od oka'' odredili baš 15 posto! Ma dajte, od kuda baš taj izračun, možete li nam, molim vas, Možemo, objasniti? Za nešto što je još u tragovima? Možete li? E, ne možete opet, nikako vam ne ide, ni matematika, a ni upravljanje gradom.

Dakle, nakon što su mu iz Banskih dvora opet zaljepili zvučnu pljusku, vidno ljut Tomica, na konferenciji sa svojim političkim istomišljenikom, splitskim gradonačelnikom Puljkom, objasnio je kako će voda ipak poskupjeti od 1. ožujka. Ali, ne više 15 posto, već upola manje.

Pa dobro, gdje toga ima, ljudi? Da se ovako nabacuje postocima i novcem kao da mu je ćaćino, rekao bi pametan narod. Ako ne može 15, onda barem pola, po principu ''daj što daš'', ili ''ako prođe, prođe''. A kako sada može pola, a ne 15 posto? I zašto i tih pola od 15, za projekt koji je tek u naznakama?

Nije li dosta što je građane izreketario kupnjom tih idiotskih plavih vrećica, tvrdeći kako se popravilo stanje s odvozom smeća (a znamo da i nije baš tako), nego sada traži još i povećanje cijene nasušne nam vode. Ovo je stvarno nevjerojatno amaterski, smijenio je čelnog čovjeka Vodoopskrbe, optuživši ga za manjak dokumentacije, a pitam se- kako li se i na temelju čega pripremao prije negoli je lupio tu cifru od 15 posto?

Milka Planinc iz našeg sokaka

Jasno je da uskakanjem u zagrebački mlin i blokiranjem Tomaševića HDZ kupuje svoje glasove, jer za svaku su stranku izbori svakoga dana, ali doista je kompromitirajuć način na koji se gradonačelnik sramoti. Praktički na svakom koraku. Nepripremljen, aktivistički agresivan i borben u teoriji, a u praksi se kliže kao da je 24 sata na kori od banane.

Ako je i od Tomaševića, a nije baš da smo očekivali neku nebesku inteligenciju i sposobnost, stvarno je previše. Dok se njegova ''dječica'' zabavljaju preimenovanjem ulica i zazivaju Milku Planinc (o, mila mati!), testirajući strpljenje inače tolerantnih i pristojnih Zagrepčana, do tada oni muku muče kako živjeti i preživjeti.

I opet ću ponoviti: Tomaševiću i ekipo, nemate pojma o tome kako se vodi jedan veliki grad. A što bi tek bilo da su na čelu, primjerice, višemilijunskog Milana, Stockholma, ili, ne daj Bože, Pariza? Ništa, doduše, jer tamo ovakva falš ekipa ne bi ni mogla doći na vlast. 

Čiji je veći?

HDZ, naravno, uživa u tom sveopćem metežu, podmećući leđa pod egidom da štite građane, a sve je to opet naš novac, poreznih obveznika. I tako se hadezeovci i možemovci prepucavaju preko naših leđa, tko ima veći i čiji je bolji. A najveći imamo mi, obični građani, koji ih trpimo sve zajedno, jer bi u nekoj pristojnoj državi već odavno bili ili iza rešetaka, ili trajno udaljeni iz politike, ili bi i dalje igrali svoje aktivističke igre i ustajali u podne. 

Ali, nitko ne može trpiti što Hrvat može. Čak i kada ga mlate toljagom po glavi i savijaju mu ionako savijenu kralježnicu, on će se radije svađati u komentarima na portalima i na društvenim mrežama, negoli da izađe na ulice i mirno, ali odlučno kaže: Dečki i cure, sada je dosta. 

Na žalost, nesretan  smo narod: čak i kada izaberemo neku alternativu, ona na kraju ispadne još lošija, ili gotovo jednako loša kao ona glavna struja koja nam vedri i oblači. Rekao bi zlonamjernik: Nema nam spasa. Ali, rekao bi to i realist.