Posjet Emmanuela Macrona Zagrebu izgledao je kao da se vlastelin spustio u selo veselo

U sedmom gspodarstvu svijeta po veličini i bogatstvu, a ne u jednoj od najsiromašnijih članica Europske unije. Macrona su mogli izvjestiti da je francuski Lactalis vlasnik Dukata, najveće hrvatske mljekarske inustrije zahvaljujući čemu su pod hrvatskim nepcima dulje od deset godina rasprostranjeni francuski brendovi sireva. Francuskom su predsjedniku njegovi ljudi mogli reći i da bi se, da je kojim slučajem automobilom krenuo prema Istri vozio možda i najskupljom brzom cestom u Europi koju su gradili i još uvijek grade Francuzi.

Sve je skupa djelovalo kao da se vlastelin spustio u gostoljubivo selo među razdragane ljude donoseći im nakon svih navedenih još jednu blagodat - bojne avione koji koštaju nešto više od milijardu eura. Onoliko koliko ukupno iznose Francuska ulaganja u Hrvatsku.

Pratili smo gdje je Macron jeo iz čega je pio i s kim se podružio, parkirali smo mu pred hotel Esplanade automobil Mate Rimca u kojem se vjerojatno ne bi mogao voziti niti da mu osiguranje odobri jer je izvjesno da jurilica nema potrebne dozvole za redovni promet i nismo naravno našli ništa jako značajno što je Hrvatska prodala Francuskoj ili u nju izvezla. Rogobrili smo uvrijeđeni što su nam dva bojna aviona preletjela nad glavama uznemiravajući naše tanke osjetljive živce iako naravno želimo imati čime patrolirati nebom. Na svu sreću, rogoborenje se stišalo dan kasnije je u rimu izvedena akrobatska točka vojnih aviona na nebu, a ni Papa Franjo se nije bunio.

Posjet Emmanuela Macrona Zagrebu opravdano se tumači kao važan događaj za buduću suradnju dviju zemalja, posebno kad je riječ o temi sigurnosti Europske unije. Međutim ne smije se zanemariti da je Macronov posjet istovremeno podario i jasnu sliku hrvatskog siromaštva. Onog siromaštva u kojem smo se podsjetili da veliki kolač hrvatskg izvoza u Francusku nosi proizvođač autodjelova AD Plastik, te da Končar surađuje na gradnji jedne tamošnje hidroelektrane. I točka. Skoro da i nema dalje. Dapače, čak se nimalo uvijeno provukla i teza da ne trebamo očekivati ni gospodarske ni političke povlastice od kupnje francuskih bojnih aviona jer bilo bi naivno vjerovati da odnosi među zemljama tako funkcioniraju.

Da tako funkcioniraju, onda bi valjda zagrebačka zračna luka i istrarski ispsilon, mjesta izvrsne zarade za francuske kompanije otvorila i neka vrata hrvatskim izvoznicima u Francusku. Ili možda ipak ne? Za sada, tumačeći prema 320 milijuna eura izvoza u Francusku i 462 milijuna eura uvoza iz Francuske u prvih osam mjeseci ove godine možemo zaključiti da je sedmo gospodarstvo svijeta od jedne od najsiromašnijih članica EU uzelo puno od onoga što se može uzeti, ali da isto tako jedna od nasiromašnjih članica Unije nije od sedmog gospodarstva svijeta očito niti pokušala uzeti nešto više za sebe.

Da smo imali priliku Macrona ugostiti na otočju Brijuni morali bismo se posramiti tamošnje raspadajuće infrastrukture, a možda bi deset dana kasnije dobili ponudu kakve francuske tvrtke da nam 'sredi otočje' u zamjenu za stogodišnju koncesiju. I naplati desetominutnu vožnju brodom do njega 200 eura umjesto 200 kuna. Hrvatska je dobila snažnu potporu ulasku u Schengen, no možemo samo zamisliti kako bi to izgledalo da se na sastanku razgovaralo o recimo Covid potvrdama i njihovoj ulozi putovnica novog doba koje su nadajmo se privremeno suspendirale unutarnju slobodu kretanja u granicama Schengena. Hrvatska bi se strana mogla pohvaliti da teško uvodi Covid potvrde kao obvezne, ali da nema puno krivotborenih.

Ulaskom u treću pandemijsku zimu policija je nedavno otkrila dva čovjeka koji su pod sumnjom da su kupili Covid potvrdu, a jedan je evo posvjedočio Jutarnjem listu da je Covid potvrdu platio tisuću kuna, a cjepivo je štrcnuto u stranu umjesto u rame mu. To je ukupno tri. S Francuske strane u tom bi se razgovoru čulo da se u njih hakiraju baze podataka kod liječnika i lažne Covid potvrde se masovno produziraju, policija ih razotkriva, liječnici sami prijavljuju hakiranja, a jednog su djelatnika na cijepljenu stavili u zatvor jer je izdao 200 lažnih Covid potvrda. U tom razgovoru susrela bi se također dva svijeta i postavilo bi se opravdano pitanje o tome koliko vrijedi Covid potvrda u zemlji u kojoj se zapravo ne istražuju ilegalne tržnice na kojima se one prodaju?

Je li moguće da u Hrvatskoj, zemlji s visokom percepcijom korupcije ulaskom u treću pamdemijsku zimu imamo sveka nekoliko slučajeva sumnje na kupnju lažne Covid potvrde? Macron bi nam vjerojatno rekao da može poslati i svoju policiju da istraže. Kad je naša već prezaposlena istraživanjem i uhićivanjem radi mita političara koji onda opet dobiju izbore ili ih sudovi oslobode. Baš kao u svakom selu veselom, izvještaji su rekli kako smo predsjendika Francuske impresionirali time što su neki uzvanici na ručku i večeri govorili francuski, što je zaista i pohvalno i lijepo no ostalo je nepoznato je li francuski predsjednik možda rekao koju riječ na hrvatskom jeziku. Isto su tako na ručku i večeri sasvim zaobiđeni svi ljudi iz gospodarstva. Obično se zaobilazi ono o čemu se i nema što mnogo za reći.