Položaj Hrvata u BiH predstavlja ključno pitanje hrvatske nacionalne sigurnosti

Riječ je o očekivanom ishodu ako se znaju prave namjere službenog Sarajeva. Pregovori su samo kupovanje vremena pred tzv. međunarodnom zajednicom, a do promjena zakona, koje bi Hrvatima omogućila legitimno političko predstavljanje, može doći jedino ako inozemni medijatori izvrše pritisak na bošnjačke aktere.

Nakon propasti pregovora oglasio se i tzv. visoki predstavnika Christian Schmidt koji je izjavio da se izbori u listopadu mogu održati prema postojećem zakonu. Time se jasno svrstao na bošnjačku stranu i tako nastavio "slavnu tradiciju" svojih prethodnika koji su redom, uz donekle iznimku Miroslava Lajčaka, derogirali hrvatska prava i otvoreno agitirali za bošnjačke interese.

Danas u Bosni i Hercegovini ne postoji niti jedan relevantniji bošnjački političar koji bi osudio uzurpaciju hrvatskih prava u režiji Željka Komšića i Bakira Izetbegovića. Postoji konsenzus bošnjačke političke elite o tome da se izvrši centralizacija i unitarizacija Federacije Bosne i Hercegovine, a onda i cijele BiH. Pred koju godinu ti su ciljevi crno na bijelo obznanjeni u Deklaraciji SDA u kojoj se zagovara jedinstvena republika BiH, načelo jedan čovjek-jedan glas, bosanski jezik, bosanski identitet itd. U takvoj bi republici Bošnjaci kao najbrojniji narod imali dominantnu i privilegiranu poziciju.

Kao Milošević

Na putu prema tzv. građanskoj BiH Bošnjacima na putu stoje Hrvati. Njih se želi do kraja politički desubjektivizirati (Komšić je dio strategije) i pretvoriti u nacionalnu manjinu. Narativ o sve manjem broju Hrvata (kao da i broj Bošnjaka i Srba nije proporcionalno jednako manji) u službi je protuhrvatske strategije. Iako to ne vole čuti, Bošnjaci danas u FBiH provode nekadašnju Miloševićevu strategiju. I on je zagovarao tzv. građansku Jugoslaviju i načelo jedan čovjek-jedan glas, koje je Srbima trebalo osigurati dominaciju na razini cijele države.

Zanimljiv je politički performans nedavno na Federalnoj TV napravio predsjednik Hrvatske republikanske stranke Slaven Raguž. On je u emisiji "Odgovorite ljudima" pročitao sljedeću izjavu: "Mi inzistiramo da se u centar političkog sustava stavi čovjek i građanin, a ne pripadnik pojedine nacionalnosti. Slobode i prava čovjeka i građanina koji može sudjelovati u političkom životu ravnopravno, bez obzira na razlike u pogledu nacionalnosti, vjere, profesije ili bilo kakve druge...su osnovica za razvoj jedne demokratske i moderne europske zemlje".

Nakon toga je Raguž pitao bošnjačke političare, Dževada Adžema i Ramiza Salkića, slažu li se s tom izjavom na što su oni potvrdno odgovorili. Nevolja je tek u tome što je autor te izjave Slobodan Milošević!

Hrvatima se ništa ne daje, nego se vraća ukradeno

U javnosti, pa i hrvatskoj, stvorila se slika kako Hrvati od Bošnjaka očekuju nekakve ustupke. Sarajevo će omogućiti promjene izbornog zakonodavstva koje će Hrvatima osigurati legitimno političko predstavljanje. Međutim, tu se ne radi ni o kakvim ustupcima, nego o povratku ukradenih prava. Ništa se ne daje, nego se vraća ono što Hrvatima pripada.

Hrvati po Ustavu BiH imaju pravo na svoga legitimnog političkog predstavnika u Predsjedništvu BiH. Legitimno političko predstavljanje minimum je minimuma za opstanak Hrvata u BiH, no dugoročno je rješenje u federalizaciji i stvaranju hrvatskoga političkog okvira. Bošnjaci nisu svjesni da svojom politikom najsnažnije legitimiraju ideju trećega entiteta i da Hrvate doslovce guraju prema Banjoj Luci i suradnji s Miloradom Dodikom. Riječ je o iracionalnoj i duboko kratkovidnoj politici koja će im se, prije ili kasnije, obiti o glavu.

Ništa bez strategije

U Hrvatskoj je posljednjih godina došlo do promjene odnosa prema položaju Hrvata u BiH. Većina aktera na političkoj sceni suglasna je o nepovoljnom položaju naših sunarodnjaka u susjednoj državi. Međutim, problem je, slično kao i na mnogim drugim područjima, taj što ni Hrvati u BiH ni Republika Hrvatska, za razliku od Bošnjaka i Srba, nemaju jasno formirane ciljeve i uobličenu strategiju. A bez toga nije moguće ozbiljno političko djelovanje niti lobiranje u inozemstvu.

Ako ne znate kamo idete, može vam se dogoditi da dođete negdje drugdje, kaže stara engleska poslovica. Položaj Hrvata u BiH predstavlja ključno pitanje hrvatske nacionalne sigurnosti i vanjske politike. O tome mora postojati jasna nadstranačka strategija koja se neće mijenjati ovisno o dnevnopolitičkim kalkulacijama i sitnim interesima. Sve drugo je neozbiljno i vodi prema scenarijima koji nisu imalo povoljni po hrvatsku budućnost.