Policija određuje program Dubrovačkih igara i petlja se u kulturu

Stanje duha u regiji, promatrano sa stajališta Hegelovog napretka u svijesti o slobodi, postalo je zabrinjavajuće. U Srbiji je Vrhovni sud rehabilitirao četničkog vođu Dragoljuba Dražu Mihailovića, zvanog Čiča.  Obrazloženje suda je da je Mihailović osuđen  na smrt u nepravednim pravnim okolnostima totalitarnoga  komunističkog režima protiv kojeg se borio i Draža Mihailović. Neosporno je da je komunističko pravosuđe zbog  opskurnih procesa po završetku Drugog svjetskog rata dobrano podsjećalo na zločinačku organizaciju, no to još uvijek nije razlog da se rehabilitiraju svi osuđenici koje je stigla komunistička ruka pravde. Pogotovo ne zloglasni četnički vođa. Rehabilitacija popularnoga Čiče zabrinjavajuća je iz dva razloga. Prvo, bezakonje je na dobrome putu da postane pravosudna praksa u Srbiji, državi koja je pokrenula postupak primitka u Europsku uniju,  drugo, rehabilitacijom četničkoga vođe ignoriraju se četnički zločini i briše se u moralnom pogledu elementarna distinkcija između dobra i zla, odnosno zločina. A hrvatska Ministrica vanjskih poslova u takvim slučajevima ili šuti ili pokazuje razumijevanje za događanja u državi istočno od Dunava.

U Hrvatskoj je Ministarstvo unutarnjih poslova iz sigurnosnih razloga preporučilo organizatorima Dubrovačkih ljetnih igara da skinu s repertoara dramatizirani roman «Elementarna čestica» popularnog  suvremenog francuskog književnika  Michela Houellebecqa. Naveden je razlog da se u Houellebecqovim romanima nalaze teme koje bi mogle iritirati islamiste. Ministar Ostojić smatra da je Houellebecq deklarirani islamofob. Stječe se dojam da se ministar Unutarnjih poslova Ranko Ostojić intenzivno posavjetovao glede programa Dubrovačkih ljetnih igara s vođom ISILA, samoproglašenim kalifom  Abu Bakr al-Baghdadom. U tom kontekstu treba naglasiti da je Hrvatska jedina zemlja u Europskoj uniji koja je zabranila izvedbu Houellebecqovih djela. Sutra će, opet naravno iz sigurnosnih razloga, stići preporuka izdavačima da ne objavljuju  prijevode djela autora koji se zamjerio islamističkim radikalnim organizacijama.

Postupak Ministarstva unutarnjih poslova može na prvi dojam izgledati razborit i promišljen, jer bi gubitak jedne turističke sezone u trenutcima teške gospodarske krize jamčio odlazak države u stečaj. No s obzirom na činjenicu da su se Houellebecqova djela izvodila diljem Europe bez ikakvih posljedica, odluka  ministra Unutranjih poslova više je odraz policijskog duha i nastojanja da se  sve kontrolira na primitivan način, dok nam  istodobno ubojstva građana ostaju godinama nerazjašnjena.

Prigovor da je Houellebecq pisac antiislamističkoga svjetonazora  teško se može  argumentirano opravdati. Ako u nekim njegovim romanima pojedini likovi izgovore rečenice koje nisu u duhu islamske životne forme, ne možemo zahtijevati od autora, koji je inače sklon provokacijama i satiričnom karikiranju da “frizira”  svoj tekst i uskladi ga sa šerijatskom formom života. Štoviše, Houellebecq je nakon čitanja Kurana, javno priznao da ne može  naći  u Kuranu opravdanja za terorističke napade. Tako primjerice u romanu “Platforma”, koji tematizira seksualni turizam, glavni lik romana, činovnik u francuskom Ministrstvu kulture, razgovora s jordanskim bankarom o različitim formama hedonizma. Jordanac smatra da se Prorok malo zeznuo obećavši svojim vjernicima život u raju,   ako ispune sedam obveza dobroga muslimana. Ono što Prorok obećava u dženetu, za jordanskog bankara postoji već ovdje: atraktivne djevojke, užitak u seksu, delicijama i alkoholu. Sigurno je sigurno,  a što nas čeka poslije smrti, ne znamo. Prosječni mladi Arap, tvrdi jordanski bankar,  danas sanja o konzumerstvu i  nekontroliranom seksu po uzoru na europske i američke hedoniste. Čak i kad  formalno osuđuju takav grješni način života, američki ideal konzumerskog kapitalizma lebdi pred očima mladih arapskih muslimana.

Roman “Elementarna čestica” zapravo nema antiislamističkih ispada, pa još više začuđuje “preporuka” ministra unutarnjih poslova. Gotovo sve religije u romanu se promatraju sa stajališta moralnog potvrđivanja  u praksi. Jedan  od glavnih likova romana zastupa zapravo Kantovo shvaćanje da će  i utemeljitelji objavljenih religija, pa tako i Spasitelj ljudskoga roda, biti vrednovani  i suđeni prema kriterijima univerzalnoga morala.  Kant je inače najcitiraniji filozof u  “Elementarnoj čestici”. U romanu imamo oslikan život dva polubrata, različitih prezimena  i svjetonazora,  a zajedničko im je da su ih umjesto njihove egoističke mame odgojile njihove bake.  Jedan od braće Michel Djerzinski  je ugledni znanstvenik, molekularni biolog,  tih i povučen, usredotočen na znanstveni rad i bez interesa za seksom i ženama. Njegov polubrat Bruno Clément,  srednjoškolski nastavnik,  fokusiran  je primarno na seksualne užitke. “Elementarna čestica” je jedan od rijetkih filozofskih romana u suvremenoj književnosti u kojem je tematizirano pitanje o smislu života u materijalističkom svijetu na ruševinama tradicionalne metafizike. U romanu se izmjenjuju teme od velike znanstvene revolucije na početku epohe moderne i posljedica Darwinove evolucije za čovjeka kao bića koje stvara kulturu, kao i složenog tumačenja kvantne mehanike Kopenhagenške škole te pozitivizma Bečkoga kruga. Poznati austrijski književnik, mlađe generacije, Clemens J. Setz pokušao je za njemački tjednik  “Die Zeit” objasniti zašto je Houellebecqova “Elementarna čestica” postala kultna knjiga 21. stoljeća. Riječ je o djelu koje je, po riječima Clemensa Setza njemu osobno u vremenu puberteta, na kraju prošloga tisućljeća ponudilo neopisivu utjehu u životu.

Houellebecq je osobno priznao da njegovo djelo prožima jedna romantička žudnja za neostvarenim sretnim životom, za izgubljenim rajem koji se ne može naći u krstarenjima diljem svijeta, u životnoj formi “erotskog turizma”. Život je opisan kao traganje za romantičkom toplinom u hladnoći suvremenog društva, u vremenu nemilosrdnoga diktata kapitala. A romantizam je bio, tvrdi Houellebecq, pokret žudnje i čežnje,  nastojanje da se ostvari raj na zemlji, zaboravi smrt i potisne iz života na margine društva. Houellebecqovi likovi zapravo sanjaju kako pomoću znanosti ostvariti besmrtnost, biološku vječnost.

Posjetitelji Dubrovačkih ljetnih igara ostat će, zbog sporne “preporuke” ministra unutarnjih poslova uskraćeni za duhovni užitak koji nudi djelo jednog suvremenog europskog klasika. Tako to izgleda kada se policija petlja u pitanja kulture.