Policajac zbog kojeg je Bušić robijao stradao je izvan smjene, nepozvan, bez opreme, u toliko suspektnoj akciji da je supruga policajca kasnije tužila policiju!

Prošle godine imao sam promociju knjige „Hrvatske novinarske tragedije 1945-1995“, ponovo su sve dvorane bile prepune, organizator će mi reći da procjenjuju više od 750 ljudi.  Niti o tome mainstream mediji nisu objavili jednog jedinog slova. Treba li reći da se kod ove šutnje radi o eklatantnoj neprofesionalnosti jer na prvoj godini novinarstva učite da je medijima dužnost i obveza izvijestiti o društvenim događajima. Da se okupilo 700 ljubitelja ptica, mediji moraju, ali doslovno moraju to popratiti. Radi se o osnovama novinarske profesije. A osim toga knjiga govori o novinarima!!! O tragediji hrvatske novinarske struke!

Prije nekoliko dana sam pak imao promociju knjige „Tko je ubio Zvonka Bušića“ na kojoj se ponovo okupilo jedva nešto manje od tisuću ljudi. Opet su sve tri dvorane bile prepune, opet su ljudi stajali sa strane, opet su u predvorju gledali preko ekrana tijek promocije. Ovaj put se vijest o tome nekako prošvercala, ali samo zahvaljujući tome da je predstavljanju nazočila Predsjednica države. No, čak niti to nije isti večeri bilo važno niti jednom jedinom maistream mediju. Nitko tu noć nije izvijestio o tom skupu i o nazočnosti Predsjednice.

Nitko osim ovog portala i nitko osim Jutarnjeg lista koji je objavio foto galeriju, dakle fotografije tko je sve došao i koliko je svijeta bilo, ali bez riječi teksta. Dakle, galerija slika bez jedne jedine rečenice o čemu se radi. Samo naslov „Promocija knjige 'Tko je ubio Zvonka Bušića'“. To je novost u novinarstvu, takva jedna forma je definitivno teoretska novost u našem fahu. Da objavitie dvadeset slika s jedne takve promocije, ali bez riječi pojašnjenja! No, Jutarnji je ipak bio jedini koji je barem izvijestio o tome. Drugi ni slova. A pazite, tamo je bila Predsjednica države! Primjerice, N1 se nije udostojio niti „na pasici“, u onom tekstu koji objavljuju ispod slike, staviti tri riječi o tome. Niti slova! Tisuću ljudi na skupu, Kolinda Grabar - Kitarović u prvom redu, ali vi dragi gledatelji naše televizije, vi ne smijete znati da se to dogodilo!

O toj promociji nisu izvijestili niti  naglašeni lijevi hrvatski mediji, što je osobito zanimljivo. No, ne i neobjašnjivo. Naime, na istoj toj promociji osim hrvatske Predsjednice koja je zadnja crvena krpa najužem vodstvu, u istom prvom redu su se pojavili: Milijan  Brkić, potpredsjednik Sabora, Tomo Medved, ministar branitelja, malo dalje sjedila je državna  tajnica u ministarstvu vanjskih poslova. Uz niz uglednika poput Tončija  Vrdoljaka i Andrije Hebranga. Dakle, da ne bi morali javnost izvjestiti da je na promociju ove knjige stigla hrvatska Predsjednica, da ne bi morali reći da je na tu promociju stiglo desno krilo HDZ-a, mediji, makar i lijevi, kompletnu su priču – preskočili. Samo da prešute aktualni politički meritum ovog okupljanja. Ta činjenica, da se medijima do ove razine danas može manipulirati jeziva je i zastrašujuća. Da ne bi morali konstatirati da uz Predsjednicu sjedi Milijan Brkić, da ne bi morali postaviti nekoliko nužnih, ali za najuži vrh vlasti nekoliko krajnje neugodnih pitanja, da uopće ne bi morali izvijestiti  o tome što se dogodilo tu noć u dvorani „Vijenac“ hratski mainstream mediji su u maniri  starog komunističkog novinarstva odlučili šutjeti i time  prevariti čitatelje i gledatelje.

No, valja biti korektan i reći da je u ovoj epizodi najprofesionalnija bila hrvatska televizija koja je cijelom projektu dala primjereni prostor i pri tom detaljno izvijestila o promociji i knjige i kazališne predstave. Uistinu korektno. Kazališnu predstavu su, moram i to reći, svi mediji uistinu profesionalno i korektno popratili, od Večernjeg do Jutarnjeg i profesionalno im hvala na tome.

Ono pak što najviše boli i iritira je činjenica da mediji nisu riječ prozborili o činjenicama koje knjiga donosi, a predstava eksplicira, činjenicama koje posve mijenjaju percepciju o cijeloj akciji i Zvonku Bušiću. Nakon promocije, ali i nakon predstave, prilazilo mi je na stotine ljudi koji su mi gotovo u istom tonu ispričavanja znali reći: “Stvarno o svemu tome nismo znali – ništa“. I jer cijela nacija o Zvonku Bušiću ne zna ništa bilo bi fer, bilo bi profesionalno, bilo bi domoljubno, bilo bi brate ljudski, da su se objavili detalji iz knjige koji bacaju posve drugo svjetlo na Zvonka u odnosu na percepciju koja egzistira.

Zašto narodu nije rečeno da je sudac koji im je izrekao presudu, točno u trenutku izricanja kazne ističe: “..Bilo bi nepravično i nepošteno kada ne bih prije početka rekao da Zvonka Bušića i njegovu suprugu, kao i njihove drugove, ne smatram nikakvim ratnim zločincima niti teroristima. Držim da je neophodno važno da svoj govor počnem s ovom primjedbom“.

 Vidite, ono što je sucu koji je poslao Bušića na robiju bilo „neophodno važno“, hrvatskim medijima niti danas nije važno!  Prešućujući ovu povijesnu istinu oni sudjeluju u nastavku laži . Oni sudjeluju u nastavku obmanjivanja hrvatske javnosti. I to je tragično, uz to što je neprofesionalno.

Sudac je uoči izricanja presude izgovorio,  a hrvatski mediji još jednom sakrili i ovo:“...Da ne bi došlo do bilo kakvog pogrješnog shvaćanja, nesporazuma, kod bilo kojeg predstavnika jugoslavenske vlade, koji je vjerojatno ovdje sada prisutan, kazne koje će biti ovog jutra izrečene su kazne za počinjenu povredu zakona ove zemlje, a ne zato što optuženici zagovaraju borbu za hrvatsku samostalnost, koju i ovaj sud smatra plemenitom i uzvišenom....“. To je sve sudac  izgovorio uoči izricanja presude i sve su to i sada mainstream mediji sakrili pred hrvatskom javnošću. Kao što su sakrili činjenicu da u zrakoplovu otmičari nisu imali oružje. Kao što su sakrili informaciju da su putnici iz zrakoplova na sudu svjedočili u  korist Julienne, ali i Zvonka Bušića.

Jednako tako su sakrili hrvatskoj javnosti činjenicu da je bomba postavljena u poštanskom pretincu eksplodirala četiri sata kasnije i 35 kilometara dalje od mjesta na kojem je bila postavljena. Eksplodirala je na mjestu za deaktiviranje gdje su prekršene sve moguće regule deaktiviranja. I da je pri tom poginuo policajac koji je izvan svoje smjene, nepozvan, bez zaštitne opreme, nepozvan stigao na poligon, spustio se u rupu za deminiranje i stradao u toliko suspektnoj akciji da je supruga tog policajca nekoliko godina kasnije tužila policiju grada New Yorka!

Ni sad, kad imate te činjenice ukoričene, ni sad hrvatski mediji o tome ne izvješćuju! Kao što prešućuju da je Amerika prekršila vlastiti ustav kad je Bušića držala u zatvoru dvije godine dulje negoli je to bilo predviđeno za kaznu doživotnog zatvora. Sve skupa je bilo toliko dramatično i nevjerojatno da je sudac koji ga je prvi osudio, pisao ravno 14 molbi da se Bušića pusti na slobodu. Najveći dio hrvatskih maistream medija niti dan danas ne bi potpisao niti jednu od molbi koje je pisao sam sudac koji ga je prvi osudio. Ovakve relacije, ovakve istine, ovakvi skandali, to je samo srce hrvatske političke tragedije.