Polexit i Huxit vjerojatno se neće dogoditi, ali Europsku uniju očekuje još žešća bitka federalista i suverenista

Poljski Ustavni sud donio je odluku u kojoj je, među ostalim, naveo da "pokušaj Europskog suda pravde da se umiješa u poljske pravne mehanizme krši pravila koja daju prioritet ustavu i pravilima koja poštuju suverenitet u okviru procesa europskih integracija".  Time je Ustavni sud odbio prihvatiti primat prava EU-a u odnosu na domaće zakonodavstvo. Takva odluka udara na neke od temelja pravnoga sustava EU-a.

Korijeni spora

Korijene spora Varšava i Bruxellesa možemo pronaći u pravosudnoj reformi iz 2017. godine koja je od strane EU-a ocijenjena kao poništavanje neovisnosti pravosuđa. Reforma je formirala tzv. Disciplinsku komoru kao tijelo koje ima nadležnost nadzirati rad sudaca i izricati kazne onim sucima za koje se utvrdi postojanje disciplinske odgovornosti. Europski sud je ove godine pravosudnu reformu proglasio neusklađenom s pravom EU-a i naložio je ukidanje sporne Disciplinske komisije.

S obzirom na to da Poljska još uvijek nije ukinula sporno tijelo, nedavno je sud EU-a izrekao plaćanje kazne od milijun eura na dan. Poljski premijer Mateusz Morawiecki nakon ove je odluke Suda EU-a govorio o pritiscima na Varšavu, a mogućnost uskraćivanja novca Poljskoj iz fonda za oporavak (u igri je 57 milijarda eura) usporedio je s proglašenjem Trećega svjetskog rata te je pritom poručio kako je Poljska spremna u tom slučaju "upotrijebiti svako raspoloživo oružje". Tenzijama Poljske i EU-a pridonosi poljski restriktivni zakon o pobačaju, ali i činjenica  da su u nekim dijelovima Poljske proglašene tzv. LGBT free zone.

Polexit nije realan

Inzistiranje na neprovođenju odluke Suda EU-a pojedini analitičari tumače kao najavu Polexita, tj. poljskoga izlaska iz Europske unije, a i o mogućem izlasku Mađarske iz Unije pisalo se nedavno i u mađarskim provladinim medijima. Čak je i službeni Pariz govorio o riziku od poljskog izlaska iz EU-a.

Koliko su najave o Polexitu realne? Namjeravaju li Morawiecki i Kaczyński izvući Poljsku iz EU-a? Ukratko: ne. Većina Poljaka podupire članstvo Poljske u Europskoj uniji, a prednosti zajedničkoga tržišta za Varšavu su iznimno velike. Nakon nedavnih protu-Polexit demonstracija oporbe predvođene Donaldom Tuskom iz vladajuće stranke Pravo i Pravda jasno je poručeno: "Polexit je izum slabe oporbe kojoj ništa pametnije nije palo na pamet. Poljska ostaje članica EU-a, samo što će ova zemlja sada zastupati vlastite interese u EU-u".

Europsku uniju vrlo vjerojatno ne očekuje Polexit niti Huxit, ali je očekuje još žešća bitka između suverenističkog i federalističkog načela. Odmjeravanje snaga ova dva tabora definirat će budućnost Europske unije. Federalisti u perspektivi EU video kao superdržavu, a suverenisti žele zadržavanje sustava nacionalnih država koji predstavlja glavno organizacijsko načelo međunarodnih odnosa od 17. stoljeća do danas.

Današnje odmjeravanje snaga Varšava i Bruxellesa samo je jedna bitka u političkome ratu koji nas očekuje. Suverenističke snage pritom nisu za dekonstruiranje EU-a, svjesne su da je suradnja među europskim narodima i državama ključna za snagu Europe na međunarodnoj sceni, ali su jednako tako svjesne da Europu treba graditi kao zajednicu ravnopravnih i suverenih naroda i država jer sve drugo vodi u krivi smjer.

Loši učenici

Nakon što je PiS preuzeo vlast u Poljskoj 2015. ova se država sve više nameće kao udarna snaga suverenističkoga bloka koji bi mogao postati secesionistički samo u slučaju izostanka kompromisa što bi značilo da se interesi bruxelleskih unionista (predvođenih Njemačkom i Francuskom) i suverenista ne budu mogli uskladiti niti oko elementarnih pitanja. Govoreći o Poljskoj, treba istaknuti kako je riječ o državi koja uživa jaku potporu Sjedinjenih Američkih Država koje bi u slučaju propasti transatlantizma upravo u Poljskoj ("specijalne veze" s Velikom Britanijom se podrazumijevaju) mogla potražiti glavnoga saveznika na Starome kontinentu.

Bruxelleski unifikatori, koji spužvom žele prebrisati razlike između naroda, vjera i kultura, svojim su postupcima doprinijeli procesu Brexita. Velika Britanija zahtijevala je povratak dijela ovlasti na države članice čemu nije bilo udovoljeno. Iz Brexita ne da nije izvučen bilo kakav poučak, nego bruxelleski birokrati, koji često nemaju nikakav izborni legitimitet, nego su rukopoloženi na svoje funkcije, nastavljaju još arogantnije docirati suverenim državama. Takvi postupci su oni koji razaraju Europsku uniju, kao što su obje Jugoslavije ponajviše razarali beogradski unitaristi. Povijest je učiteljica života, ali su neki, očito, vrlo loši učenici, zar ne?