Pokretanje pobune pa naglo zaustavljanje pohoda na Moskvu otvara pitanje tko stvarno kontrolira Wagner?

Šef američke diplomacije Antony Blinken posjetio je Peking gdje se sastao s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom kao i s ministrom vanjskih poslova Qin Gangom. Kineski je predsjednik izrazio želju da će posjet pridonijeti stabilizaciji odnosa Kine i SAD-a. Xi Jinping se sastao i s Bill Gatesom te je tom prilikom rekao da SAD i Kina mogu surađivati "u korist naše dvije zemlje".

Blinken u Pekingu, Modi u Washingtonu

U razgovorima nije došlo do bilo kakvog približavanja stavova glede Tajvana, Hong Konga, Južnokineskog mora i rata u Ukrajini, no ipak je došlo do direktne razmjene mišljenja. Iz kineskog Ministarstva vanjskih poslova priopćeno je da je potrebno napraviti izbor između suradnje ili sukoba, a navedeno je i to da američka strana pogrešno percipira Kinu što dovodi i do pogrešne politike i niske točke u međusobnim odnosima.

Dolaskom na vlast Xi Jinpinga Kina počinje voditi agresivniju i asertivniju vanjsku politiku nego u prijašnjim razdobljima, a novi kineski ministar vanjskih poslova počinje slijediti istu vanjskopolitičku agendu. Naime, on je pred koji mjesec jasno poručio da će SAD dobiti sukob ako ga želi što je na neki način odstupanje od ranije formalno miroljubive politike. Nakon Blinkenova posjeta Kini, što su neki tumačili kao pokušaj otopljavanja odnosa, Biden je Jinpinga nazvao diktatorom što je jasan pokazatelj da ni do kakvih konkretnih rezultata nije došlo.

U istom tjednu kad je Blinken posjetio Peking, čelnik najmnogoljudnije zemlje, indijski premijer Narendra Modi posjetio je Washington i sastao se s američkim predsjednikom Joe Bidenom. Dogovorena je obrambena i tehnološka suradnja. Iako Indija odbija Rusiji uvesti sankcije, jer ovisi o jeftinim ruskim energentima (a tu su i povijesne veze iz vremena hladnog rata), Washington na Indiju gleda kao na potencijalnog ključnog strateškog saveznika u ograničavanju kineskih ambicija u Aziji. Indija je dio Kvadrilateralnog sigurnosnog dijaloga (Quad) uz SAD, Japan i Australiju.

Indija je tijekom proteklih godina pokušavala uvjeriti pojedine zemlje da je inicijativa Pojas i put kineski plan za dominaciju Azijom, upozoravajući na ono što su neki analitičari nazvali geoekonomskom strategijom. Indija pruža vlastitu razvojnu pomoć susjedima, ponajviše Afganistanu, gdje je potrošila tri milijarde dolara na infrastrukturne projekte. Sjedinjene Američke Države Indiju promatraju kao protutežu Aziji kojom dominira Kina i nastoje povezati svoje strateške odnose u regiji putem indo-pacifičke strategije. Iako Indija ima brojne sporove s Kinom, među ostalima i teritorijalne, New Delhi vodi vrlo opreznu politiku prema ovoj zemlji, a kad je u pitanju Rusija Indija ne želi svrstavanje.

Sukob elita

Ipak, događaj koji je najviše odjeknuo ovoga tjedna pokušaj je vojnog puča u Ruskoj Federaciji. Šef zloglasnog Wagnera Jevgenij Prigožin, koji već mjesecima kritizira ruski vojni vrh, u jednom je trenutku ovladao Rostovom na Donu i krenuo, bez gotovo ikakvog otpora, prema Moskvi. Uz posredovanje bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka na kraju je spriječen potencijalni građanski rat u Rusiji. Dogovoreno je da se Jevgenij Prigožin seli u Bjelorusiju, a za uzvrat svi kazneni postupci protiv njega i Wagnera bit će odbačeni. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov izjavio da će Wagner snage potpisati sporazum s ministarstvom obrane što praktički znači da ove snage ulaze u vojni sustav Rusije čemu se Prižogin protivio.

Dio analitičara sklonih zabavnim teorijama ističu kako je sve što se dogodilo u Rusiji samo igrokaz Putina i njegova bivšeg štićenika i "kuhara" Prižogina. Selidbom u Bjelorusiju prema jednoj bi teoriji Prižogin došao bliže Kijevu i Ukrajini. Kao da je jučer Lukašenko dao svim pripadnicima Wagnera ulaznicu u zemlju.

Postoje, međutim, neke nedvojbene činjenice.

Nakon zauzimanja Rostova na Donu Wagner je krenuo prema Moskvi. Tamo su se krenule provoditi protuterorističke mjere, kopati rovovi i utvrđivati obrana. Činjenica je da Wagner nije nailazio ni na kakav otpor i da velik dio građana Rusije Prigožina smatra herojem. Pitanje je što bi se dogodilo da je Wagner nastavio put prema Moskvi. Bio bi to veliki test lojalnosti ruske vojske Putinu, ali i wagnerovaca Prižoginu. Zanimljivo, Prižogin je izjavio da rat u Ukrajini nije bio potreban i da su razlozi za njegovo pokretanje izmišljeni što je u suprotnosti s javnim narativom o ratu u Ukrajini kao onome koji je za Rusiju egzistencijalne prirode.

Ako je jedna, doduše odlično naoružana, plaćenička formacija mogla doći na 200 kilometara od Moskve, postavlja se pitanje koliko Putin kontrolira situaciju u Rusiji? Jesu li određeni pojedinci i interesne skupine u Rusiji dovoljno snažni da mogu izazvati državnu krizu? Može li taj događaj potaknuti centrifugalne tendencije u Ruskoj Federaciji?

Jedno je sigurno: iako se u slučaju Prižogina radilo o borbi za vlastiti opstanak, nakon podizanja kaznene optužnice, taj je događaj pokazao da unutar Rusije postoji sukob političkih, financijskih i sigurnosnih elita. Bez potpore dijela tih elita Prižogin ne bi izveo ovaj čin. Kako god, štošta toga otkrit će se u tjednima pred nama.