Poduzetnik: 42 kune za HGK? Naravno da imam, ali ne dam

Vic je to koji je valjda zbog višeslojne krize koju proživljavamo izazvao nevjerojatnu lepezu reakcija. Od očekivano brzih novinarskih  računica kako je riječ o milijardama slivenim u beskorisni HGK te kako je riječ o samo jednom od nekoliko stotina nameta, do srcedrapajućeg apela iz Udruge Glas Poduzetnika koji zvuči ovako: "To su poduzetnici koji su uništeni i zgaženi politikom koju ova i sve prethodne vlade vode zadnjih 30 godina. Ali mi smo pošteni, ponosni i hrabri, uvijek spremni pomoći potrebitima i solidarni i borit ćemo se za boljitak ovog društva i  Hrvatsku 2.0 do zadnje kapi krvi". Nazvali su Plenkovića lavom među ovcama i pozvali ga da bude lav među lavovima. Poručili su mu da svjesno radi 'protiv interesa naroda'.

Premijer pak brani HGK, čuva tradiciju Komore, valjda onu istu tradiciju koja se u zahtjevu za ukidanje obveznog članstva opisuje kao najveći broj zaposlenih i najniža efikasnost s usporedivim komorama te "jedina takva komora u Europi koja uz austrijsku i njemačku ubire obveznu članarinu".

Pitanje obveznog plaćanja komorskog nameta dovedeno je do stupnja 'narodne izdaje', 'lavovskih okršaja', 'prolivene krvi'... Na površinu je isplivala veća količina uzavrelih emotivnih reakcija nego na paralelno događajući svjedočenja o seksualnom zlostavljanju žena ili na sve učestalije nasilje u društvu. Međutim, malo tko je tu kad je riječ o HGK silno emotivan. Niti se poduzetnici traženjem ukidanja obvezne članarine bore 'za boljitak do zadnje kapi krvi' niti vlast obranom obvezne članarine brani 'stoljetnu tradiciju komore'.

Nije, naime, u ovom vremenu u kojem živimo i u kojem pandemija odnosi živote, a potresi ih razaraju, ni pošteno ni pravedno ni igrati na emocije ljudi u pokušaju da se javno mnijenje skrene prema jednom od dva zaraćena stava – ukidanju ili ne ukidanju plaćanja obvezne članarine za HGK. Razgrnemo li srcedrapateljsko na trenutak, možda nam se ukaže o čemu je tu zaista riječ.

Poduzetnici naravno imaju 42 kune mjesečno za obveznu članarinu HGK-u. Veći poduzetnici koji plaćaju više imaju više i plaćaju više. Međutim, logički problem Plenkovićevog pitanja je tome da zašto on misli da poduzetnik želi dati 42 kune koje ima za članarinu u HGK-u? Jednostavnije, "Imam, premijeru, ali zašto bih vam to dala?". Zbog tradicije? Hrvatska gospodarska komora nije kulturno-umjetničko društvo koje bi čuvalo narodnu nošnju, glazbu i plesove kao dio bogatstva našeg nasljeđa, već je upravo suprotno predstavnik tradicije s kojom za dobrobit naše budućnosti trebamo raskrstiti. Kada bolje nego sada? Je li ukidanje obveznog članstva propast za Hrvatsku gospodarsku komoru? Možda. Ali ne bi propala odmah, ako bi i propala. Naime, prvo bi se odvila bitka za preuzimanje upravljanja u HGK. Sustav u kojem je članarina obvezna je sustav u kojem oni koji financiraju nemaju i zadnju riječ u odlučivanju, a kad bi plaćanje članarine bilo dobrovoljno tada bi oni koji daju novac imali i veću moć u traženju neke usluge za taj novac ili bi imali većeg utjecaja na odlučivanje. To je smisao dobrovoljnog članstva. No vlast od takve komore ne bi imala puno koristi, zar ne?

Nije ni to zalog uspjeha...

Ipak, ni dobrovoljno članstvo nije zalog korisnosti i uspjeha. Hrvatsku udrugu poslodavaca (HUP) napuštaju neke velike članice, poduzetnici nezadovoljni zastupljenošću u donošenju odluka. Plaćaju previše, odlučuju premalo, HUP im više nema smisla, kažu, dok drugi tvrde da udrugu s toliko utakmica u nogama odigranim u ime poduzetnika i tvrtki treba sačuvati.

I HUP i HGK, iako različite institucije s poviješću i međusobnog nevoljenja, na neki su način u procesu rastakanja i pokušaja da ih se očuva. HUP koji jest na tržištu i članarina se plaća dobrovoljno možda ne opstane u obliku u kojem smo ga do sada poznavali jer je izjeden uglavnom međusobnim sukobima svojih velikih članica i podrivanjem tog sukoba od strane malih članica, a HGK koji nikako ne želi biti na tržištu jer ugodnije je dobivati novac nego zarađivati novac možda opstane voljom Andreja Plenkovića.

No, '42 kune' iz Plenkovićeve 'bombice' koje su postale ovih dana simbolom poduzetničkog pokreta otpora zapravo su najnevažniji dio cijele ove priče. Svaki poduzetnik ima 42 kune mjesečno za HGK. Ali možda te 42 kune želi dati prosjaku na cesti. U tome je bit - u slobodi gospodarenja svojim novcem. I zato članarina za HGK treba biti dobrovoljna. Dakle, što kaže pravi poduzetnik na premijerovo pitanje "Kakav je to poduzetnik koji nema 42 kune mjesečno?". Pravi poduzetnik kaže: "Tko nema 42 kune mjesečno je propali poduzetnik, a onaj tko ih ima i ne želi ih dati za HGK je pametan poduzetnik".