Pitanje je hoće li nasljednik Angele Merkel u CDU-u biti kandidat za kancelara, mnogi vide drugu osobu

Apologeti je smatraju velikom europskom političarkom koja je pametnom i umjerenom politikom prebrodila sve krize, od ekonomske i migrantske do sadašnje korona krize, dok je oni na desnijem spektru optužuju za skretanje u lijevo, izrazito lošu migrantsku politiku i provođenje pseudo-demokršćanske vrijednosne agende.

Osiguran je kontinuitet dosadašnje politike

Mišljenja su podijeljena, no ono što je sigurno je to da je Merkel već ranije istaknula kako se na izborima koji nas na jesen očekuju u Njemačkoj ne namjerava ponovno kandidirati. To pak znači da se približavamo kraju njezine političke ere. Pojedini analitičari odlazak Merkel smatraju velikim rizikom po moguću stabilnost Europske unije, no nakon jučerašnjih unutarstranačkih izbora u Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU) oni mogu odahnuti. Kontinuitet je osiguran.

Novi predsjednik CDU-a premijer je savezne pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije Armin Laschet. U drugome krugu glasovanja na digitalnoj stranačkoj konvenciji pobijedio je prije izbora favoriziranog Friedricha Merza. U prvome krugu ispao je Norbert Roettgen, a kuriozitet je da su sva trojica kandidata formalno gledano katolici, očevi, pravnici i da dolaze iz iste savezne pokrajine. 

Merz je najbolje kotirao u predizbornim istraživanjima kao svojevrsni predstavnik desnijeg dijela CDU-a koji je namjeravao napraviti otklon od politike skretanja stranke prema centru, a ponekad i liberalizmu i lijevome centru. Takva je politika obilježavala razdoblje Angele Merkel nakon što je preuzela stranku od Helmuta Kohla 2000. godine i vodila ju do 2018. kad ju je zamijenila Annegret Kramp-Karrenbauer koja se pokazala kao privremeno i loše rješenje. 

Merz je naglašavao potrebu aktivnije uloge Njemačke na međunarodnoj sceni, a  posebno je kritizirao migrantsku politiku Angele Merkel kad je 2015. godine Njemačka primila milijun migranata. Taj je potez doveo do pada Merkeličine reputacije koja je popravljena u jeku aktualne korona-krize, tijekom 2020. koju je još uvijek aktualna kancelarica označila kao najtežu u političkoj karijeri. Većina građana, naime, smatra kako je krizni menadžment njemačke vlade u aktualnoj krizi vrlo uspješan. 

CDU kao stranka centra

Premijer koji uspješno upravlja s 18 milijuna stanovnika može biti i njemački kancelar, rekao je pred nekoliko dana novi predsjednik CDU-a Armin Laschet. Već smo istaknuli kako je njegovim izborom osiguran kontinuitet dosadašnje politike iako je prema istraživanjima od ranije on od sva tri kandidata uživao najmanju potporu kod birača CDU-a. Od sve trojice kandidata Laschet se, međutim, najviše zalagao za nastavak smjera politike Angele Merkle i CDU kao stranku centra što mu je donijelo potporu popularne "Mutti". 

Njegov je politički naglasak na društvenoj koheziji i socijalnoj pravdi, protivljenju političkim krajnostima i socijalno-tržišnoj ekonomiji. Na vanjskopolitičkome planu Laschet nema osobito velikog iskustva (bio je zastupnik u Europskome parlamentu u jednome mandatu), no tu ne možemo očekivati nikakve velike promjene, nego jasno inzistiranje na proeuropskoj i transatlantskoj politici, ali i na jačanju odnosa s Francuskom što znači i nastavak jačanja euro-federalističke politike. Lascheta se kao bivšega ministra za integracije, koji je davao Merkel potporu 2015., smatra pobornikom multikulturalne ideologije koju je Samuel Huntington u svojoj posljednjoj knjizi "Who Are We?: The Challenges to America's National Identity"nazvao "antizapadnom"i "antieuropskom" ideologijom.

Uz Lascheta kandidirao se i ministar zdrava Jens Spahn, a ova su dvojica još pred dvije godine sklopili savez koji je nekoliko dana prije subotnjih unutarstranačkih izbora rezultirao programom od 10 točaka "Impulse 2021" u kojemu se povlači politička granica s desne strane i proklamira pozicioniranje CDU-a kao narodne stranke. U programu se kao cilj navodi desetljeće modernizacije Njemačke koje bi podrazumijevalo novu ekonomsku dinamiku, sveobuhvatnu sigurnost, jednake obrazovne mogućnosti, kao i nultu toleranciju za kriminal i ekstremizam. 

Hoće li Laschet biti i kandidat za kancelara u rujnu vidjet će se nakon nekoliko pokrajinskih izbora u ožujku. Čelnik CDU-a obično je i kandidat za kancelara iako je u povijesti, doduše vrlo rijetko, kandidat znao biti i čelnik sestrinske stranke Kršćansko-socijalne unije (CSU) iz Bavarske. Neki tako i sada kao mogućeg kandidata za kancelara vide čelnika CSU-a Markusa Södera. CSU se smatra ponešto desnijom opcijom od CDU-a i do pojave Alternative za Njemačku nepisano pravilo njemačke politike bilo je da u političkome mainstreamu ne bi trebalo postojati ništa desnije od CSU-a.

Tko će sastaviti vladu?

CDU/CSU opcija trenutno kotira vrlo dobro u predizbornim anketama i gotovo će sigurno predstavljati relativnog pobjednika jesenskih izbora. Problem bi se mogao pojaviti kod sastavljanja vlade. Mnogi članovi SPD-a (koji s CDU-om čini vladajuću strukturu) smatraju da bi ih još jedna velika koalicija odvela u ropotarnicu povijesti, liberalni FDP se bori za prijelaz izbornog praga, koaliranje sa Zelenima (koji su, kao i lubenica, iznutra obično crveni), kao trenutno po anketama drugom strankom, vrlo je problematično za velik dio članstva (iako ih upravo novi čelnik CDU-a privatno favorizira kao mogućeg političkog partnera što otvara mogućnosti crno-zelene koalicije), lijevi Die Linke nije opcija, a koaliranje s desnim AfD-om za CDU ne dolazi u obzir pa je tako Laschet odmah nakon izbora požurio izjaviti kako će CDU na čelu s njime spasiti državu od desnih ekstremista i kako ne će dopustiti da desničari i njihovi intelektualni piromani unište državu. 

Formiranje stabilne vlade, gledajući iz sadašnje siječanjske perspektive, moglo bi biti otežano, a ono što je sigurno je to da će od pobjede Armina Lascheta na oporbenome spektru najviše profitirati Alternativa za Njemačku što ne bi bio toliki slučaj da je pobjedu odnio Friedrich Merz. Novi predsjednik CDU-a jamči kontinuitet, no i pred i Njemačkom i pred Europskom unijom  velike su neizvjesnosti koje će od svih političara zahtijevati velike krizno-menadžerske sposobnosti.