Pet razloga zbog kojih je ratni plijen proračuna države vrijedniji nego ikad prije

Stavimo li sve spinove na stranu, bilo da oni dolaze s desna, s lijeva, s centra ili od brojnih lobističkih organizacija, ogoljeno će ostati tek nekoliko neupitnih činjenica.

Prva je da ćemo jesen kao država, nacija i većina pojedinaca dočekati u materijalno siromašnijem izdanju nego lanjsku jesen.

Druga činjenica je da neizvjesnost oko toga kako će ta jesen i zima iza nje izgledati nikad, otkad nas sjećanje služi, nije bila veća.

Treća činjenica je da će, kakva god nas jesen čeka, ona biti obilježena sukobom između onih koji u državni proračun uplaćuju novac i onih kojima državni proračun isplaćuje novac.

Zato su parlamentarni izbori ove godine možda važniji nego i jedni izbori ikada. Stvarnost je potpuno suprotna od spina koji se plasira praktično sa svih strana. Prema tom spinu u potpunom postpandemijskom raspadu ekomije nijedna politička opcija zaista ne želi vlast jer nitko ne želi nositi odgovornost za odluke u teškim vremenima. Svi dakle žele sudjelovati u utrci kojom se osvaja moć i izgubiti?

To je možda i najveća laž koja nam se plasira u pandemijskom predizbornom vremenu. Državni proračun koji će ove godine prema njegovu prvom rebalansu patiti od 23 milijarde kuna manjka prihoda, ali će zadržati rashode na 147 milijardi kuna uz prigodno zaduživanje centralno je mjesto na kojem – ima novca.

To je prvi razlog zbog kojeg je strast za osvajanjem vlasti na postpandemijskim izborima snažnija nego inače. Iako ga je manje, proračunski novac nikad nije vrijedio više. Jer je svega drugog manje.

Moć odlučivanja je drugi razlog zbog kojeg je ratni plijen državnog proračuna vrijedniji nego ikad prije. Odlučivanje o stavkama prihoda i rashoda državnog proračuna u naredne će četiri godine biti važnije nego u prethodne četiri godine. Hoće li vlastodršci smanjivati poreznu i parafiskalnu presiju ili će je povećavati, hoće li smanjivati rashode na nepotrebno, a povećavati na nužno, hoće li ortački kapitalizam u kojem se novac kanalizira podobnima ojačati ili oslabiti, sve je to u rukama onih koji će nakon izbora donositi odluke.

Treći razlog zbog kojeg je plijen državnog proračuna važniji nego ikad prije leži u činjenici da su iduće proljeće, dakle svega za godinu dana lokalni izbori. A njih će se održati kao i do sada ili sa značajno smanjenim brojem općina i gradova, možda i županija? Naoko oko rasterećivanja države od prekobrojnih jedinica lokalne samouprave u političkoj areni vlada konsenzus. Svi se, makar načelno, slažu da bi lokalnih samoupravnih jedinica trebalo biti manje.

Naglasak treba staviti na 'naoko' i 'načelno' jer oni koji zaista žele smanjiti boj gradova i općina u Hrvatskoj nisu oni koji iza sebe vuku višegodišnja obećanja o uhljebljavanju na razne lokalne pozcije. Stoga je presudno pitanje u parlamentarnoj izbornoj kampanji ono o budućoj lokalnoj izbornoj kampanji, odnosno, hoće li broj lokalnih administrativnih jedinica biti srezan pije nego iduće proljeće zakuca na vrata ili ćemo naredne četiri godine gledati kako se na nekim profitabilnijim ljetnim suncima tope obećanja iz 2020. godine?

Četvrti razlog zbog kojeg je ratni plijen državnog proračuna na ovim izborima važniji nego ikad prije skriven je u gospodarenju državnim kompanijama u kojima su plaće zaposlenih za iste poslove veće nego u privatnim kompanijama i koje su svakoj vlasti do sada služile za prigodna uhljebljavanja. Biraju li građani na izborima političku opciju za koju žele da baš njih i njihove uhljebi ili bi birali one koji se bore protiv uhljebljivanja jedno je od najzanimljivijih pitanja izbora koji su pred nama, odnosno – smatramo li da državne tvrtke poput Croatia Airlinesa čiji je prenakrcani let iz Frankfurta uzrokovao mini žarište korona virusa ili Hrvatske željeznice koje su u pandemiji uspjele imati nesnosnu gužvu u vlaku zaslužuju svoje povlaštene položaje?

Peti razlog zbog kojeg je ratni plijen proračuna danas važniji nego ikad prije je mogućnost promjene koja je vjerojatnija nego ikad prije. Promjene? U to nitko u Hrvatskoj zapravo ne vjeruje, međutim, upravo zbog potpune nepredvidivosti aktualne godine mogućnost promjene je velika. Pri tom ne mislim na promjenu silnica vlasti, to je zapravo manje važno. Mislim na promjenu načina upravljanja i ciljeva koji se njime žele postići... Opstane li ortački kapitalizam i ostanu li sve silnice moću u istim nepromijenjenim rukama moći ćemo slobodno ustvrditi da nismo iskorostili pandemiju ni karantenu ni za što dobroga.