Liberalna kapitalistica

Peruškov posao je da postupa ispravno, a ne da optužuje Franck pa makar bio u pravu

Fabris Peruško, izvanredni povjerenik za Agrokor, kojega dosadašnja karijera ničime nije kvalificirala za tu poziciju uspio je postići – nemoguće. Biti potpuno u pravu i potpuno promašiti – istovremeno.

22.05.2018. u 07:24
Ispiši članak

Obrušio se na Franck. S pravom. Međutim, to ni na jedan način ne umanjuje njegovu ulogu većeg "zlikovca" od Francka. Peruško ne ispunjava zahtjeve Trgovačkog suda, njegovo vođenje procesa nagađanja u Agrokoru i dalje više liči na igru skrivača nego na išta drugo.

Ako se Franck kako je Peruško točno rekao bori samo za svoje interese, tako se i Peruško danas bori samo za pojedine interese. Pogrešno je diskvalificirati Frank pozivajući se s Peruškove pozicije na opći interes.

Franck Perušku smeta kao dosadna osa koja se vrzma oko polutrule marelice od koje on skrivećki pokušava otkinuti manje trule djelove da bi ih poslužio odabranoj gladnoj djeci. Polutrula marelica je Agrokor, a osa hoće svoj dio soka. Idemo redom.

Franck se, rekao je Peruško godinama ponašao kao Agrokorova banka. Točno. Davao je kredite Todoriću izdavajući regresne mjenice. Garantirao je financijerima Agrokora da se od njega mogu naplatiti ako Todorić ne plati. To je dio one Todorićeve priče – "Ja sam gradio dobavljače, oni su gradili mene".

Agrokor je, rekli su Peruško i njegova zamjenica IrenaWeber isplatio 73 posto duga Francku za robu, ali Franck skoro pet puta više potražuje za regresne mjenice i zbog svoje nevoljkosti da zatraži predstečaj čini štetu svim ostalim vjerovnicima Agrokora.

Franck očito nije htio iskoristiti tek vrijeme kupljeno Lex Agrokorom pa proglasiti vlastitu propast traženjem predstečaja po uzoru na Granolio, lidera mlinarskog tržišta, velikog distributera AWT, potom Sokola Marića ili agencije Unex. Franck nije podnio žrtvu za opstanak Agrokora. Međutim, Peruškov posao u ovoj priči je da postupa ispravno, a ne da se obračunava s Franckom.

Agrokor istini za volju nikad nije trebao priznati ni jednu kunu duga po regresnim mjenicama. Nikome. Pa ni Krašu.

Samo što se Peruškov prethodnik Ante Ramljak lani u ovo doba praktično zaklinjao da će Agrokor sav taj dug preuzeti na sebe.

Svoju je priču na čelu Agrokora Ramljak počeo ratom sa ruskom Sberbankom šerifovski poručujući kako nemaju osiguranje za više od milijardu eura potraživanja i da im to Agrokor neće priznati. Domaći su dobavljači bili oduševljeni.

Međutim, famozni Lex Agrokor koji je pod svoje okrilje stavio Agrokrovu imovinu u Hrvatskoj nije priznat u Srbiji i Sloveniji, državama u kojima postoji najveći dio imovine Agrokora izvan Hrvatske. Stoga se Sberbanka krenula naplaćivati preuzimanjem dionica Mercatora.

Politički ples sada već bivše Martine Dalić po sklonim joj medijima omogućio je da se glas razuma slabo čuje. A taj glas razuma od početka kaže – maloprodaja Konzuma vrijedi znatno manje otkine li se od nje maloprodaja Mercatora. Prozvodne kompanije Agrokora vrijede manje otkine li se od njih njihovo vlasništvo u regiji.

Vrijednost Agrokora satkana je od vertikalne integracije, onoga što je Todorić volio zvati "od polja do stola" i regionalne pozicije, odnosno sposobnosti maloprodajnog lanca da ponudi svojim dobavljačima plasman proizvoda na tršite izvan Hrvatske.

Kreditori iz roll up ugovora predvođeni Kinghthead Capital Managmentom izvrsno razumiju tu ekonomsku logiku. Gle čuda, oni bi rađe imali dio vertikalno integriranog i regionalno pozicioniranog Agrokora nego svu njegovu imovinu samo u Hrvatskoj. Zato velikim financijskim vjerovnicima u principu odgovara dogovor sa Sberom prema kojem se ruska banka donoseći Mercator vraća za stol u nagađanje o konačnom rješenju.

Uz to, lani dobivene kredite Agrokor treba i refinancirati, a malo je teško još jednom, po tko zna koji put svu već založenu imovinu Agrokora opet založiti za neki novi novac od nekog desetog igrača.

Domaći dobavljači nisu sasvim oduševljeni formalnim povratkom Sbera u igru preko Mercatora iako je taj povratak bio neminovan. I srušio poput kule od karata ono što se predstavljalo Ramljakovim uspjesima. Peruško je zapravo u panici.

Nehotice ili namjerno uspio je reći kako se zbog ponašanja Francka koji ga optužuje za kršenje zakona sad klima i podrška drugih dobavljača. Međutim, "klimanje" ostalih nema nikakve veze s Franckom. Nešto drugo je u pitanju. Onaj trenutak u kojem se susreću s činjenicom da je za njih u nagodbi presudna njihova buduća pozicija na maloprodajnim policama u regiji. I njihova navika da se ne drže dogovorenog nego da igraju igru međusobne ucjene i ovisnosti s Ivicom Todorićem. A sada će dobiti ruske bankare umjesto njega.

U raspletu nagađanja oko Agrokorova duga svjedočimo činjenici da je posebni zakon napisan ispod žita za Agrokor samo skupo kupio vrijeme prije suočavanja s bankrotom. Bit će tužno ako se ispostavi da je vrijeme kupljeno, zapravo kupljeno samo Vladi Andreja Plenkovića. Zato što je loša, a bolja na vidiku nije.

A Franck? Pa nek propadne ako treba. Usudila bih se predložiti da ga kupi regionalni "kralj" kave Atlantic Grupa Emila Tedeschija, ali to bi kako stvari sada stoje ipak bila priča o opasnom balansiranju s dugom.

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.