Peović reciklira stare i propale komunjarske ideje, no ima onih koji ih nude u novim ambalažama

Istraživanja dobitnice Nobelove nagrade nemaju osobito jaka uporišta u ekonomskoj teoriji. Štoviše, temelj njezina rada nije ekonomija, nego marksistički feminizam. No svejedno, narativ o podzastupljenosti žena na tržištu rada bio je dovoljan za nagradu.

Ne postoji Nobelova nagrada za matematiku, no bilo bit će zanimljivo vidjeti tko će u budućnosti dobivati predviđene matematičke nagrade u društvima koje sve više dirigira "woke" ideologija. Hoće li najbolji matematičari biti oni koji zastupaju tzv. antirasističku matematiku?

Dva i dva ne moraju biti četiri

U knjizi "Rat protiv Zapada" (autor Douglas Murray) tako doznajemo da je u ljeto 2020. godine nekoliko učitelja matematike pokušalo "dekonstruirati" jedan od temelja matematike – činjenicu da je dva plus dva četiri.

Da, stvarno je to izjavila; ukinula bi privatno vlasništvo, promijenila Ustav i vratila socijalizam

Prema tim učiteljima, to nije točno. "Dok dva plus dva može biti jednako četiri, rezultat mogu biti i drugi brojevi, uključujući pet. Iz nekog razloga, možda zato što se baš sve našlo u grotlu tog kulturnog rata, mnogi su se odmah dohvatili te tvrdnje. Drugi su tvrdili kako je očito da 2 + 2 ne može biti jednako 4, i ponudili brojne razloge. Između ostalog, tvrdili su da je 2 + 2 = 4 dio 'hegemonističkog narativa' i da ljudi koji tako misle i govore nemaju pravo odlučivati o tome što je istina, da 2 + 2 treba biti onoliko koliko ljudi žele i da donošenje takvih definitivnih tvrdnji isključuje druge načine spoznaje".

Foto: Screenshot

Postmodernističko "woke" ludilo ne poznaje granice pa je tako jedan doktorski kandidat objavio da je "ideja o 2 + 2 = 4 kulturološka te zbog zapadnog imperijalizma/kolonijalizma mislimo da je to jedini način razmišljanja".

Jedan pak "učitelj etničke matematike" sa Sveučilišta Washington State pozvao je ljude da napadnu "mrzitelje" dokazujući da 2 + 2 može biti 5.

Ukidanje privatnog vlasništva?

Ako profesori s renomiranih sveučilišta mogu promicati marksističko-feministički utemeljenu ekonomiju, ako se može negirati da su dva i dva četiri, zašto onda udarnica Radničke Fronte Katarina Peovića ne bi zagovarala ukidanje privatnog vlasništva? Zar ne zvuči divno i krasno da se uzme bogatim krvopijama i dade siromašnima?

Foto: HINA/Edvard Šušak

U praksi, međutim, to znači da preko noći i vrijedan čovjek i bitanga, spremna kundakom obiti nečiju bravu, mogu postati isti i jednaki. Kao što reče Iva u Vrdoljakovoj  "Dugoj mračnoj noći": svi ćemo biti jednaki; moje kuće, moje štale, njive, reume od jesenskih kiša... i Perina gola guzica.

Magnetska privlačnost komunizma bila je upravo u tome što je frustriranim ljudima, često bitangama i neradnicima ova ideologija obećavala da će preko noći postati netko i nešto. Mnogi su i postali. Dovoljno je pogledati primjer Jugoslavije i stvaranja "nove klase" o kojoj je u disidentskom razdoblju pisao Milovan Đilas.

Sačić nije izdržao 'nebuloze' Peović: 'Ćao Kato! Pjevaj borbene s babom partizankom'

Uostalom, zar ne postoje i obznanjene ideje uvođenja jedinstvenog globalnog dohotka? Nećemo imati ništa, jest ćemo crve… i biti sretni! To su ideje koje griju srca ekipe koja se mota oko Svjetske Banke i Svjetskoga ekonomskog foruma.

Katarina Peović reciklira stare i propale komunjarske ideje, no ima onih sofisticiranijih koji ih nude u novim ambalažama.

U svijetu u kojemu se više ne zna što je muško, a što žensko, i u kojemu dva i dva ne moraju biti četiri možemo očekivati sve. Pa i ukidanje privatnog vlasništva.