Pelješki most je veliki uspjeh, ako to možemo, zašto je željeznički promet u rasulu?

No, što će simbolizirati? S 55 metara visine, 2,04 kilometra duljine položen na 12 stopova ukopanih u Neretvanskom kanalu za koji je Europska unija Hrvatskoj bespovratno dala 357 milijuna eura i koji fizički povezuje krajnji jug Hrvatske s ostatkom zemlje mogao bi simbolizirati uspjeh. Pojam koji nažalost nemamo priliku dovoljno često spominjati. Uspjeh koji je – ipak postignut. Neupitno prometno potreban, vizualno impresivan Pelješki most je projekt koji je započeo Ivo Sanader, a dovršava ga Andrej Plenković. U nešto više od četiri godine od potpisa ugovora s kineskim građevinskom konzorcijem. Možemo reći da je Plenković ispunio što je Sanader obećao, ali i da je u Hrvatskoj izveden  veliki infrastrukturni projekt popraćen s nekoliko manjih uglavnom medijskih afera. 

Budući da je ipak riječ o projektu u Hrvatskoj uvijek treba ostaviti mogućnost da će informacije o većim financijskim malverzacijama izroniti naknadno, no uoči svojeg svečanog otvorenja Pelješki most simbolizira sposobnost hrvatske politike, i svih gospodarskih i administrativnih sudionika u tom velikom projektu da ga i dovrše. Uspjehe treba proslaviti, ali imaju oni i važniju svrhu. Nakon otvorenja Pelješkog mosta Andreja Plenkovića treba zasuti pitanjima. Ona bi trebala zvučati ovako: Ako ste sposobni sagraditi Pelješki most, zašto gotovo dvije godine nakon razornog potresa stanovnici Banovine još uvijek žive u kontejnerima? Ako ste sposobni sagraditi Pelješki most, zašto sva hrvatska djeca kojih ima sve manje još uvijek pohađaju dvosmjensku nastavu, a projekt cjelodnevne škole postoji samo na papiru? Ako ste sposobni sagraditi Pelješki most, zašto je željeznički promet u Hrvatskoj u potpunom rasulu?

Pitanja se mogu nanizati poput bisera iz školjki na ogrlicu  tri puta dulju i deset puta višu od Pelješkog mosta simbola hrvatske sposobnosti da provede velike projekte. Za uspjeh je ključna motivacija, a ona je naravno veća za projekte koji imaju političkog potencijala za stvaranje profita na prikupljanju glasova birača. Plenković trlja ruke jer u svoju biografiju piše da je spojio Hrvatsku u jednu cjelinu, predsjednik države Zoran Milanović moguće je šilji jezik da to sve malograđanski komentira, a što bismo trebali raditi mi, građani? Pljeskati Plenkoviću ili se pridružiti kritičarima? Ni jedno ni drugo. Trebali bismo zapljeskati Pelješkom mostu jer simbolički dovršava teritorijalnu integraciju zemlje. Cilj ostvaren. Baš tako simbolično upravo je Pelješki most glavni motiv na posljednjoj iskovanoj kuni, kovanici od 25 kuna kojom se obilježava prestanak proizvodnje hrvatskih kovanica kune zbog uvođenja eura.

Pelješki most posljednji je veliki infrastrukturni projekt čiju vrijednost izražavamo u kunama pa ga simbolika i tako prekriva. No, kako to obično biva sporedne priče koje prate glavnu imaju svoju simboliku. Pelješki most se otvara, međutim zaobilaznica oko grada Stona nije dovršena pa će do kraja sezone most biti zatvoren za teretni promet kako se u uskom grlu turističke destinacije ne bi stvarali veliki prometni problemi.  Do kraja ove 2022. godine trebalo bi dovršiti most Ston i dva tunela kako bi se teretni promet mogao pustiti preko neupitno prelijepog mosta koji njegov projektant Marjan Pipenbaher naziva svojim životnim djelom. Pelješki most čija se duljina, visina i važnost uspoređuju s mostovima na izlazima iz luka i onima u industrijskim središtima nakon svojeg otvorenja neće moći odmah primiti i teretni promet. Što nam to simbolizira? Stvarnost. Ona uvijek proviri koliko god debeo pa čak u ovom slučaju i opravdan bio plašt zanosa pod kojim se slavi uspjeh u jednom velikom i za Hrvatsku važnom projektu. Stvarnost je simbolički provirila kroz odgodu otvaranja Pelješkog mosta za teretni promet, stvarnost koja govori o hrvatskom gospodarskom zaostajanju. 

No, treba pogledati u budućnost. Sada kada je Hrvatska teritorijalno spojena impresivnim Pelješkim mostom možda možemo razgovarati o ljudima koji žive u kontejnerima, vlakovima koji predugo voze i nikad ne stignu na vrijeme, školama koje nisu adekvatne... Ne, nije ovo negativizam, upravo suprotno, pitanje je zašto se oko stotinu drugih projekata male ruke jednostavno jednako ne slože? 

I na kraju ne toliko važno, ali ponovno simbolički značajno, uz Andreja Plenkovića će na otvorenju Pelješkog mosta stajati samo jedan ministar u međuvremenu potpredsjednik Vlade iz originalne družine koja ga je pratila pri potpisivanje ugovora o njegovoj gradnji, Oleg Butković. Podsjetimo se, uz Plenkovića su se u travnju 2018. na potpisivanju ugovora ponosno slikali ministar obrane Damir Krstičević, ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac, ministar državne imovine Goran Marić i možda najnezaboravniji ministar uprave Lovro Kuščević.