Patriotizam ili primitivizam na nogometnim stadionima?

No, mi smo kao nacija poznati po tome da često uprskamo i tamo gdje stvari funkcioniraju izvrsno.  Tako je bilo i s nogometom. Neposredno nakon Uskrsa u HNS je stigla sa zakašnjenjem čestitka UEFA-e kojom je odlučeno da tekmu protiv glavnog konkurenta u Splitu igramo pred praznim tribinama. Kazna je uslijedila zbog opetovanog rasizma koji se manifestirao tijekom utakmice protiv Norvežana. Pirotehnika je navedena kao dodatni razlog. Kada je riječ o rasizmu, kod hrvatskih se navijača po automatizmu misli na navijanje «Za dom spremni».

Kao što je poznato, prije tri godine Hrvatski nogometni savez promijenio je prvotnu odluku da se utakmica protiv Izraela igra u partizanskom Splitu zbog poslovične pirotehnike i uobičajenoga pokliča «Za dom spremni» pa je HNS za tekmu protiv Izraela ipak odabrao domobranski Zagreb s nadom da u njemu neće biti južnjačkih ispada i provokacija. Tri godine Dalmatinci su ostali uskraćeni da uživaju u nogometnim čarolijama nacionalnog tima na stadionu u Splitu, koji, nažalost, jedini ispunjava propozicije UEFA-e za međunarodne nogometne utakmice. Kada se konačno HNS predomislio i odlučio da reprezentacija ponovno igra u Splitu, uslijedila je UEFA-ina čestitka. Prije tri godine glavnu ulogu cinkaroša koji na tekmama hrvatske nogometne reprezentacije «snimao» proustaške elemente obnašao je  Ivan Zvonimir Čičak, tadašnji predsjednik Hrvatskog Helsinškog odbora. Danas nezahvalnu ulogu izvjestitelja UEFA-e s hrvatskih nogometnih terena revno obnaša Zoran Stevanović, predsjednik gotovo nepoznate udruge FARE. Iako je gospodin Stevanović izrijekom zanijekao da je slao UEFA-i Izvješće, iz otvorenoga pisma HNS-a dade se zaključiti da je Stvanović najvjerojatnije imao umiješane svoje prste u cijeli slučaj. Paradoksalno je da se rad udruge FARE financira iz proračuna hrvatske Vlade. Samo u 2011. godini, kao što smo mogli pročitati u medijima,  ministar Jovanović «tresnuo» je Stevanovićevoj udruzi 160 tisuća kuna. Sve sa svrhom da se isuši «hrvatska nogometna močvara» kako je govorio jedan od najnepopularnijih hrvatskih ministara.

Ostaje otvoreno pitanje koliko će Stevanovićeva izvješća o rasističkim ispadima pridonijeti procesu kultiviranja u hrvatskim nogometnim arenama. Budimo iskreni, pokušaj da se sve te klince koji će provokativno uzviknuti na stadionu ili na Thompsonovu koncertu ono što nam Stevanović zabranjuje i želi sankcionirati uhidbom, stvarat će kod rubnih grupa u društvu otpor i oporbu pa će takve grupacije postupno prerasti u dio neizostavne nogometne supkulture.

Argument da proskribirani pozdrav «Za dom spremni» nije prvotno bio ustaški, ali da je kompromitiran tijekom diktature NDH-a, teško danas može ikoga uvjeriti, pogotovo ne predstavnike UEFA-e koja želi sasjeći svaki oblik rasizma u korijenu. Kuna kao državna moneta, hrvatski grb kao nacionalni simbol i puno toga također je bilo kompromitirano tijekom NDH-ove vlasti, a danas je postalo normalna pojava i dio građanske baštine. Naravno da ima i onih koji bi ih retroaktivno htjeli zabraniti, no rehabilitacija je uspjela. Ima li bezazleni pozdrav «Za dom» ikakve šanse da bude rehabilitiran kao što se dogodilo s kunom i hrvatskim grbom?  

Suvišno je isticati da nitko razborit danas ne zagovara rehabilitaciju NDH-a. Ljudi i događaji tog razdoblja trebali bi biti predmetom prudentne prosudbe  i objektivne analize. U takve rasprave moglo bi se, primjerice, uvrstiti usporedbu kulturnih programe koji su igrali u HNK-u od 1941. do 1945. s programima u komunističkoj petoljetci  pri čemu bi intencija usporedbe bio krajnji sud koji od programa  više odgovara manirama građanske i europske tradicije.  Riječ je, neosporno, o dva totalitarna sustava koje trebamo i moramo osuditi kao diktature i sve zločine koji su nastali kao rezultat diktature i kršenja ljudskih prava. Pitanje je političke čestitosti, moramo li doista neselektivno osuđivati sve što se događalo u NDH, a istodobno nekritički zatvarati oči nad totalitarnim marifetlucima diktatora s Dedinja?

Hrvatski stadioni bit će još neko vrijeme opterećeni pokličima iz kojih zlobnici po svaku cijenu pokušavaju deducirati ustašoidno obilježje hrvatskoga naroda. Needucirani navijači nisu svjesni da nas time guraju nazad u balkanski  primitivizam koji na poseban način dolazio do izražaja na utakmicama kada je u balkanskim državama gostovala nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine: Mogli smo vidjeti natpise preko cijeloga stadiona „Nož, žica, Srebrenica“ o čemu sam pisao ranije u jednoj od svojih kolumni. Znakovito je da HHO, FARE i slične besposličarske NGO nisu baš bile posebno revne u  slučajevima istočnjačke «koreografije». Vjerojatno iz razloga  što gospodin Stevanović, inače rođeni Sarajlija, svoje djelovanje ograničava na prostor RH. Možda moral za takve tipove očito nema univerzalno značenje?

Analiziramo li semantičko obilježje pojma «nož» i egzistencijalni kontekst u kojem se koristi zajedno s pojmom «žica», jasno nam je što je «pjesnik» htio reći. Životni svijet osoba koje po sportskim stadionima nose transparent „Nož, žica, Srebrenica“ raširen preko cijeloga stadiona, implicira jasnu poruku koju nažalost od nogometnih i političkih čelnika u navedenim državama nitko nije osudio. Stadioni nisu zbog toga ispražnjeni, niti su organizatori naknadno kažnjeni. Počinitelji takvih opakih performansa ostali su uglavnom nepoznati. Za razliku od naše javnosti koja ipak kritički osuđuje skandiranje «Za dom spremni», sve učestaliji sramotni navijački performarnci  «Nož, žica, Srebrenica» ostaju u pravilu nekažnjeni.

Jednoga dana kad kazne UEFA-e zbog takvih i sličnih ekscesa postanu krajnje drastične, valjda će se i sudionici ovih zabrinjavajućih manifestacija urazumiti i prestati svojim ispadima maltretirati ostatak pristojnih gledatelja. Inače čovjek dobije dojam da  se suvremeni cirkus «panem et circenses» odvija u amfiteatru needuciranih znatiželjnika koji samo smišljaju kako isprovocirati javnost te sebe i svoje huliganstvo gurnuti u prvi plan. Hrvatski nogometni savez nalazi se u delikatnoj situaciji. Ili mora pod hitno zatražiti strogi policijski nadzor na nogometnim stadionima i postupak po principu „locirati, identificirati, uhititi,“ ili pak uvjeriti ekipu iz UEFE-a, da je «Za dom spremni» stari hrvatski pozdrav koji je zlorabljen u vrijeme NDH. Nedavno je u HRT-ovj emisiji ugledni odvjetnik i član uprav Hajduka Ljubo Pavasović-Visković lijepo pojasnio da je hrvatski povijesni pozdrav glasio «Za dom», bez dodatka «spremni». Može li HNS uvjeriti UEFA-u da je jedan dio stadion skandirao stari povijesni pozdrav dok je drugi uzvikivao da su «spremni» za stari povijesni pozdrav?