Partijske igre prijestolja dolaze do kulminacije: Sličnosti autobusnog i kokošarskog puča

Po svemu sudeći pokušaj 'autobus revolucije' koju je politički naivno pokušao izrežirati Darko Milinović, pokazao je snagu stranačkog vrha. Izostanak stranačke podrške s terena 'ličkom Putinu' pokazao je kako HDZ ne voli gubitnike, a odluka Visokog časnog suda HDZ-a kako Goran Jandroković, Božidar Kalmeta, Vladimir Šeks i umirovljeni general Stjepan Adanić u ovo kaotično političko vrijeme nemaju vremena baviti se sitnim stranačkim igricama jer je u HDZ-u kao i u svim ozbiljnijim strankama počela priprema za sljedeći trogodišnji izborni ciklus.

Pad Darka Milinovića počeo je gubitkom izbora u, kako on to voli reći, utvrdi HDZ-a i najvećoj županijskoj organizaciji HDZ-a. Na terenu HDZ-a u Ličko-senjskoj županiji nikad nije bio slabiji. Iako je kao kandidat za župana nadmoćno pobijedio, HDZ je u toj županiji na vlasti samo u jednom gradu, Senju. Otočac, Gospić i Novalja u rukama su njegovih političkih neprijatelja. I najunosnija općina u Lici, zbog koje je i krenula pobuna protiv centrale, Plitvička jezera, nalazi se u rukama neovisnog kandidata. Upravo u trenutku kad je izgubio kontrolu nad tom općinom i parkom Plitvička jezera, odnosno kada njegov kandidat nije prošao, a kandidat centrale je, moglo se pretpostaviti da će taj sukob biti začetak njegova konačnog kraja u HDZ-u. 

No Ličko-senjska županija ima 54.000 tisuće stanovnika, a HDZ u njoj ima čak 21.000 tisuću članova. Uz takav odnos brojeva situacija u kojoj HDZ vlada samo u jednom gradu je nevjerojatno porazna. Ali upravo zbog tog broja, koji bi se nakon dobre revizije članstva mogao pokazati mnogo manjim, Milinović se odlučio na neslavno propalu 'autobus revoluciju'. Njegovim izbacivanjem Andrej Plenković pokazao je tko je gazda HDZ-a i da u toj stranci više nema mjesta za one koji se ne znaju prilagoditi vremenu, a izborne pobjede slave valjanjem na podu s članskom iskaznicom zalijepljenom na čelu. To pokazuje kako Plenkovićeva pozicija u HDZ-u jača, dok  razjedinjena stranačka oporba ispaljuje ćorke. 

Partija te tuži Partija te sudi

I SDP-ova inačica Visokog partijskog suda, Statutarna komisija, pokazala je kako u Partiji nema mjesta političkom kokošarenju. Naime, famoznoj četvorci Peđi Grbinu, Siniši Hajdašu Dončiću, Mihaelu Zmajloviću i Vedranu Babiću odbijena je žalba koju su uputili tom partijskom tijelu na odluku Glavnog odbora stranke da ih se na dvije godine suspendira sa svih stranačkih funkcija.

Iako ih partija nije izbacila, njihova suspenzija onemogućava im bilo kakvo sudjelovanje u kreiranju stranačkih politika. Takva odluka Statutarne komisije logični je nastavak odluka svih visokih stranačkih tijela koja su suspenziju donijele zbog nanošenja političke štete SDP-u. Cijelo stanje u SDP-u samo je posljedica loših odluka, loših političara koji su jako brzo zasjeli na odgovorna mjesta u stranci i do sad nisu nikad htjeli preuzeti odgovornost za svoj rad i odluke. Koliko je četvorka politički nesposobna pokazuje činjenica da u gotovo dvije godine uspjeli, s 23 saborska zastupnika i nekoliko županijskih organizacija i vodstva velikih gradova uspjeli organizirati i do kraja privesti bilo kakvu pobunu koja bi smijenila kako oni kažu nesposobnog Bernardića. Ako je on nesposoban, koliko famozna četvorka mora biti nesposobna kada ga ne mogu maknuti s čela stranke.

Isto kao Andrej Plenković u HDZ-u i Davor Bernardić je u SDP-u zadržao kontrolu nad svim političkim procesima. No Bernardiću i SDP-u zbog političkog kokošarenja i Bernardićevog nesnalaženja u visokoj politici rejting konstantno stagnira ili pada dok Plenkovićevo čišćenje stranke i ponovno vraćanje europejskom i političkom centru ipak donosi plodove, pa unatoč svemu što se događa u RH HDZ-u rejting raste. 

Scenarij različit, ali rezultat isti

Oba puča, Milinovićev autobusni i SDP-ov kokošarski, za posljedicu će imati marginalizaciju gubitnika s političke scene, osim ako se ne odvaže na nešto posve neočekivano. Ako bi se Darko Milinović odlučio vratiti u Sabor kako bi smetao HDZ-ovoj većini, morao bi dati ostavku na mandat župana koji je  započeo 2017. s intencijom da sudjeluje u rušenju vlastite stranke. To znači da bi bez stranačke baze na terenu rušio i vlastitu političku karijeru. Ostanak na mjestu župana i suradnja s lokalnim HDZ-om ili drugim strankama omogućilo bi mu trogodišnje preživljavanje na političkoj sceni, a u konačnici možda i povratak u tu stranku. 

I SDP-ovi pučisti ne mogu dobiti ništa više. I oni moraju odlučiti hoće li 23 saborska zastupnika izaći iz Kluba SDP-a i same Partije te pokrenuti svoju političku opciju ili preživljavati na aparatima u SDP-u i čekati neka bolja vremena. Ako budu čekali sljedeće parlamentarne izbore, moglo bi se lako dogoditi da ne budu na listama te stranke za Hrvatski sabor što bi onda rezultiralo stihijskim osnivanjem grupe koja bi samostalno izašla na izbore i pokušala izboriti mandat. Ako bi se odlučili na hrabar korak, što je teško za očekivati, i izađu iz SDP-a te osnuju svoju stranku, u startu moraju prestati računati na stranačke financije i na težak rad izgradnje mreže lokalnih organizacija. S obzirom na to da nisu uspjeli skupiti više od 96 potpisa podrške za svoju pobunu teško je za očekivati kako će uspjeti izgraditi bilo kakvu organizaciju samostalno. 

No politička jesen tek dolazi i ostaje nam za vidjeti koliko su revolucionari i pučisti uistinu hrabri.