Papa Franjo je u pravu; nisu migranti krivi za sve naše probleme

Svi nekako razmišljamo kako napraviti nešto dobro, biti bolji čovjek. Pokušavamo zaboraviti na one svakodnevne probleme koji nas opterećuju. Ne bismo smjeli zaboraviti na one kojima je svakodnevnica teška. Prigodničarsko sjećanje i empatija stanuju s nama. Papa, drugačiji od svojih prethodnika, nakon proslave svog 82. rođendana ponovo je stao u obranu migranata i tu poruku uputio u povodu katoličkog Svjetskog dana mira. Osudio je nacionalističke vođe koji dobivaju nepoštene političke bodove jačajući ksenofobnu politiku. I tih se ljudi valja sjetiti za blagdanskim stolom.

Potrošnja raste, kupuje se i nepotrebno, ako se može. Svećenici će opet kritizirati konzumerizam, narod će se zaklinjati kako Bozić slave kao istinski vjernici, ali će ipak vise njih otići u shopping centre nego u crkve. Glavno je da svi osjete duh božićnih blagdana, svatko na svoj način.
Malo koga može ostaviti ravnodušnim priča o malom djetetu rođenom u štalici. Sada je ta priča aktualnija nego proteklih godina. Milijuni ljudi kreću preko planete tražeći novi i sigurniji dom. A i Mojsije je poveo narod u potragu za domovinom. Židovi su bježali od faraonove vojske. Izbjeglice su uvijek bježale od ratova, ali danas bježe i u potrazi za boljim svijetom. Za svijetom koji su izgradili drugi, s drugačijom tradicijom i kulturom od njihove.

Jesu li spremni prihvatiti kulturu i tradiciju zemlje primateljice ili su skloniji nametnuti svoju? Odgovor na to pitanje još ne znamo, ali i nije uvijek i svugdje isti. Dozu nelagode i nesigurnosti u tim procesima moguće je prepoznati i kod jedne i druge strane. Asvi ljudi nisu isti. Nesigurnost moze biti okidač za mnoge teže postupke i procese.

Hrvatska policija odlučna je u zaštiti naših granica. Nema vise nekontrolirane najezde migranata. Ta sigurnost pomaže da se humanije ponašamo prema onima koji su prisutni u našoj okolini. No valja konstantno preispitivati i nadzirati vlastite postupke. Ima i strogih kritičara naše politike prema migrantima, onih kojima je briga o njihovim ljudskim pravima prioritet. I svi su u pravu. Podsjećaju nas kako je i Isus sa svojom obitelji bio migrant, ali njegovi su roditelji poštovali zakone.

Kada je kralj Herod oglasio popis stanovništva oni su morali krenuti na put. Trudna žena na magarcu i njen muž. Bez propitkivanja ispravnosti odluke o popisu. Zakon iznad svega. Bez prostora za ilegalno. Ni danas ilegalni prelazak granice nije znak poštivanja države primateljice niti se moze pravdati složenošću situacije.

Hrvatska policija koja čuva državnu granicu onako kako nalaže zakon ne može se usporediti s Herodotovim vojnicima kojima je naređeno da ubiju mušku djecu, što nipošto ne znaci dopuštanje kršenja njihovih ljudskih prava i povredu dostojanstva. Humano lice smo pokazali još kod prvog vala. Slike naših policajaca koji za ruku vode djece obišle su svijet. Pohvale su stigle. I bili smo ponosni. Mi znamo što znaci biti protjeran iz svojih domova. Nije bilo tako davno.

Ako kritičari postupaka hrvatske policije već žele povlačiti paralelu s Isusom, želeći nam u ovo blagdansko vrijeme izazvati emocije, tjeraju nas da se pitamo što zaključiti o onima koji rade takav pritisak na hrvatsku policiju koja nam nastoji osigurati što mirnije blagdane.

U blagdansko vrijeme trebamo misliti i na jedne i na druge i sjetiti se rečenice pape Franje - ne optužujete migrante za sve probleme. A svoje uzajamne ratove držati po strani, barem kada su u pitanju blagdani i sirotinja...