Pad 'države u državi' ozbiljna je prilika za politički odmak od prošlosti

Nepopularni MMF poboljšao je prognoze za Hrvatsku, vjeruje i dalje u rast BDP-a. Štednja građana povećala se, a politička stabilnost, kao preduvjet za kreditni rejting, pokazuje se kao bitan faktor.

Na aferu Agrokor se navikavamo. Prvi potres je prošao. Godinama se sumnjalo u ono što je sada sasvim jasno i vidljivo. Glavni je zadatak spriječiti  domino efekt i spasiti što se spasiti da. Vjerojatno je uspio neke ipak povući u ponor. Bez lex Agrokora, sada je sigurno, nastao bi pravi stampedo stečajeva, ljudi na ulici i Zavodu za zapošljavanje.

Sada se već može polako nazirati i gotovo povijesna strana razotkrivanja, bez obzira na pravosudni epilog, koji nije nebitan. Ovo raščišćavanje, ako na kraju bude, a sve ostalo bila bi opasna lakrdija dugoročnih posljedica, pokazuje jedan potpuno novi smjer, dugoočekivani, za koji je trebala velika količina hrabrosti i odlučnosti.

Ovo je ozbiljna prilika za potpuni politički odmak od prošlosti, u kojoj je privilegiranima bilo dopušteno ono što 'običnim smrtnicima' nije. Konačni pad 'države u državi', modela koji mora otići u povijest. Pad ne samo jednog carstva, pad modela friziranih bilanci, neplaćanja, ucjenjivanja svih dosadašnjih vlasti. Nadam se kako je to 'nikada više model', da ulazimo u razdoblje reda i pravne države za koju su se, prema riječima baš svih čelnika političkih stranaka, zalagali.

Pravna država na djelu bila je mantra ulaska u EU. Nisu se razlikovali lijevi i desni. I što se sada dogodilo kada smo ušli u čistilište? Gdje je nestao konsenzus? I dalje inzistiranje na potpuno besmislenom istražnom povjerenstvu.

Pozivanje prvih svjedoka moralo bi baš svima rasvijetliti nedostatak smisla. Kršenje zakona svakako. Što će reći Manolić, Mesić, Penić, stari Todorić? Ne vjerujem da će ijedna korisna informacija biti dobivena. Prepucavanja, najžešća između Miljenića i Marasa, spinovi i smišljene političke borbe. Potpuno zaboravljeni javni interes. Posljedica očekivana, generirani negativni stav prema politici i institucijama. A kada se izgubi vjera u institucije i političke stranke, rastu ulica i prosvjedni glasovi. A prosvjedni glasovi su najskuplji kada postanu vlast. Čine je nestabilnom, izazivaju izbore, a ne ide na bolje. Rađaju čudne koalicije i još jače urušavaju povjerenje. Ne čudimo se. Izgubi se politika kojoj su cilj građani i njihova dobrobit. Rad za opće dobro uzmiče pred demagogijom. A suglasje oko velikih tema je nužno. Zahtijeva političku zrelost i zatomljanje jeftinih interesa nad nacionalnim. A sada je bila prilika za početak. Spremanje u ropotarnicu jednog načina vladanja, podilaženja ucjenjivačima na startu malog i najotpornijeg poduzetništva.

Presuda švicarskog saveznog suda, odbijanje poništenja arbitraže, nije iznenadila upućene, iako mišljenje je da je to jedini postupak u kojem smo možda mogli imate šanse. Umjesto glava skupa, uzajamno osuđivanje bez pouke. Druge dvije arbitraže u Washingtonu (plinski biznis) i novija, dubrovački golf, daleko su pesimističnijeg izgleda. A i ova, pokrenuta u doba SDP-a, koštat će Hrvatsku 450.000 švicarskih franaka. Koliko bi nas tek koštao gubitak "plinskog biznisa"?A i Todorićevi skupi savjetnici najavljuju  slične aktivnosti. A umjesto glava skupa, jer izbora nema na vidiku niti su realna opcija, imamo spinove.

'Vijest' da lešinarski fond Knighthead upravlja Agrokorom, umjesto Vlade i Ramljaka, čekala je demanti gotovo 48 sati do obraćanja premijera. Predugo za vremena brzih informacija. Mnogi povjerovaše. Loše vijesti ne provjeravamo, u dobre posumnjamo. Teško je detektirati je li riječ samo o naslijeđenom odnosu iz nekih starih vremena ili naprosto nemamo dobar sustav informiranja. Ni slučajno ne mislim kako moramo imati dežurne proizvođače dobrih vijesti, ali umjesto stranačkih podmetanja, kojima je jedini cilj minuta na TV-u, možda treba objasniti zašto nam je, primjerice, važan dobar odnos s Mađarskom. Baš sada.