Ovo što je Primorac napravio zvuči kao loša provokacija: Izgleda da je to zamislio ovako

Promijenio se samo birokrat koji određuje njegovu visinu, umjesto nacionalnog, sada je to lokalni političar. Od velike porezne reforme rada dobili smo mršav rezultat prema kojem će plaće radnicima rasti između sedam i 27 eura. Gradovi i općine jednostavno se ne mogu odreći novca od izgubljenih prireza pa su prilagodili nove stope poreza na rad tako da ne budu na gubitku zbog čega građani nisu na dobitku. 

Ministar financija Marko Primorac pun je razumijevanja, ali njegovo bacanje poreza na nekretnine u krilo lokalnoj samoupravi zvuči kao zločesta provokacija. I bijeg od vlastite odgovornosti. Nešto što valjda mora naučiti svaki ministar u Vladi Andreja Plenkovića. Primorac, kojem porez na nekretnine nije odbojan, u velikom je intervjuu na portalu net.hr rekao kako porez koji bi se obračunavao na vrijednost nekretnina smatra najboljim izvorom financiranja jedinica lokalne samouprave. 

Foto: HINA/Dario Grzelj

Što Primorac očekuje?

Bismo li sada trebali očekivati da će građani koji žele niže poreze na plaće od svojih gradonačelnika i načelnika koji o tome odlučuju početi zahtijevati uvođenje poreza na nekretnine? Je li to ono što Primorac očekuje? Da se taj obračun između dvaju poreza, onoga na rad i onoga na kapital odigra pred liderima lokalnih jedinica pa da oni procjenjuju hoće li politički poginuti ili preživjeti priklone li se jednome ili drugome?

Država bi, izgleda da je to Primorac zamislio tako, o uvođenju poreza na nekretnine razgovarala kad odozdo stigne pritisak od lokalnih lidera željnih smanjivanja poreza na rad, ali i dalje naravno gladnih novca. Vrući krumpir tako bi bio potpuno spušten na lokalnu razinu rascjepkanu na više od 500 lokalnih jedinica.

Postavlja se pitanje je li uopće moguće oporezivanjem nekretnina nadomjestiti značajno smanjivanje poreza na rad? Jer to bi trebala biti neka osnovna nit vodilja, nit koja ako je dosljedno slijedimo vodi do toga da ljudi svojim radom i upošljavanjem svoje imovine mogu zaraditi dovoljno da plate porez na tu svoju imovinu. 

O porezu na nekretnine ili još bolje na ukupnu vrijednost imovine u ovoj superizbornoj godini ne bi trebali razgovarati okićeni populizmom mašući zastavicama pravednosti i prodajući ljudima maglu da će se uvođenjem imovinskih poreza više novca iz džepova izbiti bogatima  i na taj način postići socijalna pravednost.  Neće. Tko ima puno nekretnina naći će način.

Foto: Direktno

Nema nikakvog smisla da lokalne proračune hranimo i radom i imovinom

Ako se porez na nekretnine ili imovinu misli ubrati za financiranje gradova i općina tada će se taj novac trošiti na ono isto na što se sada troši porez na rad. I zato bi u slučaju oporezivanja nekretnina trebalo drastično smanjiti porez na rad jer doista nema nikakvog smisla da lokalne proračune hranimo i radom i imovinom. 

Štoviše zato što je u Hrvatskoj trenutačno stjecanje nekretnine zaradom od rada vrlo mukotrpna operacija, za mnoge mlade obitelji sasvim neizvediva zbog skupoće stanova i kuća. Govorimo li oporezivanju nekretnina, potrebni su odgovori na pitanja kako bi se svaki zamišljeni porezni model odrazio na život u gradovima. 

Reformu vjerojatno nećete osjetiti na novčaniku, no jedan detalj ipak ne smije proći nezamijećeno

Bi li i onako skup najam stanova postao još skuplji prebacivanjem troška poreza na najmoprimca? Vjerojatno bi. Najmoprimcima bi stoga trebalo uzeti manje poreza na rad da si mogu priuštiti bilo stanarinu bilo kupnju nekretnine.

Oporezivanje nekretnina toliko je ozbiljna operacija koja podrazumijeva uspostavljanje sustava u kojem bi se vrijednost tih nekretnina transparentno određivala i do posljednjeg detalja uređene i usklađene vlasničke knjige, a ni jedno od to dvoje nije zadovoljeno kao što ni oporezivanje rada najnovijom reformom nije smanjeno, izuzev kozmetički.