Ovo nije još jedna priča o Agrokoru, a post-socijalisti harače

Na žalost, politika ponovno ima glavnu riječ, a post-socijalisti harače i razbacujući se javnim novcem nas usmjeravaju prema ponoru...

Na koncu je Ivica Todorić izašao pred javnost i zaključio:

"Svih sam ovih godina, pa i u posljednjim izrazito izazovnim trenucima, davao svoj maksimum kako bi osigurali stabilnost kompanije, kako bi sačuvali preko 60 tisuća radnih mjesta te osigurali opstojnost i prosperitet čitavog Agrokor koncerna. Još jednom pozivam sve one koji mogu doprinijeti da Agrokor nesmetano nastavi s radom, da se sačuvaju radna mjesta i da se omogući daljnji razvoj, da učine sve u svojoj moći da se to i ostvari."

Tako je, nakon što je Andrej Plenković na javnoj televiziji uputio apel svima da kupuju u jednoj privatnoj tvrtki, labuđi pjev otpjevao i Ivica Todorić, popularno zvani Gazda. U posljednjem obraćanju zavapio je i poručio svima da kompaniji njegove obitelji omoguće nesmetani rad, da im pomognemo sačuvati radna mjesta i da im omogućimo daljnji razvoj. Nakon milijuna i milijuna neisplaćenih potraživanja dobavljačima, nakon godina i godina sprege s državom i politikom, nakon posebno propisanog Zakona i nakon godina monopola nad tržištem, Gazda nas sve moli za pomoć. Ali, to je nama naša borba dala. A ovo nije još jedna priča o Agrokoru. Ovo je priča o onome o čemu stalno pišem, o hrvatskom licemjerju! S jedne strane imamo sve dosadašnje Vlade i politike. One koji se godinama busaju u prsa i uvjeravaju nas da su nas oslobodili okova socijalizma, nacionalizacije i sličnih propalih eksperimenata. S druge strane, isti ti nacionaliziraju privatne kompanije, donose posebne zakone kojima selektivno pristupaju utjecaju na slobodno tržište i ekonomiju, konstantno povećavaju poreze i namete te guše razvijanje slobodne trgovine i napretka. Isto tako, s jedne strane imate one koji nas pozivaju da kupujemo domaće proizvode koje oni mogu prodati samo u Hrvatskoj, a s druge strane su ti njihovi proizvodi duplo ili više puta skuplji od uvoznih. Također, imamo one koji nisu ništa krivi u ovoj situaciji. Oni obični zaposlenici u Konzumovim trgovinama koji rade da bi zaradili svoj kruh. No, i oni su licemjerno uvučeni u ovaj kaos. Severina Kojić je pozirala sa zaposlenicima i sve nas isto pozvala da kupujemo u toj privatnoj kompaniji, a to je napravila niti manje niti više u outfitu za kojeg jedna zaposlenica Konzuma mora raditi četiri mjeseca! Naravno, nevažno je koliko novaca ima Severina, ali je zaista gnjusno gurati te ljude pred kamere kako bismo mi svoj privatni novac ostavljali u jednoj kompaniji za koji država propisuje posebne zakone i oprašta joj milijune. Dalje, u lančanoj reakciji licemjerstva uvijek moraju biti i hrvatski socijaldemokrati. SDP je nakon godina isprazne politike i lažnim zalaganjem za „radničku klasu“ davao vjetar u leđa Todoriću i svim Todorićima koji su koristili blagodati hibridnog stvaranja „sistemskih“ tvrtki. Također, Davor Bernardić je zaboravio da su u 2 navrata bili na vlasti i istog tog Todorića hvalili i pogodovali koncernu dok su ubili malo i srednje poduzetništvo. I kako to biva kod licemjernih kvazi-socijaldemokrata, digli su ruku protiv „Lex Agrokora“ i na sva zvona pozivaju ministra i premijera na ostavku.

Dalje, što bi se dogodilo da se država nakon više desetaka godina prestane uplitati u slobodno tržište? Agrokor bi se vjerojatno ugasio, javni novac ne bi bio bačen u vjetar i tisuće drugih poduzetnika ne bi bilo u podređenom položaju, a svaki onaj tko je zbog 1000 kuna i ovršnog Zakona bačen na ulicu barem ne bi morao gledati kako se nekima opraštaju milijuni. Istina, obični blagajnici i blagajnice bi dobile otkaze. No, za njih bi se pobrinulo tržište. Imamo mi još mnogo trgovačkih lanaca u Hrvatskoj pa makar bili u „zlom“, stranom vlasništvu. A zašto bismo morali kupovati domaći proizvod od nekoga tko ne isplaćuje svoje dobavljače i 20 posto manje isplaćuje radnika, nego od nekoga tko prodaje strani proizvod i svima uredno isplaćuje te radnika plaća 20 posto više? Na koncu, umjesto Agrokora, niknuo bi neki novi Agrokor. A bez sprege s politikom i državom, ne bismo ga morali hraniti javnim novcem da nas on onda hrani domaćim paštetama od „strateškog“, „sistemskog“ i inog značaja!