PEGLANJE POLITIKE

Ovo je potresna objava vukovarskog branitelja, a moralni bijednici ga nazivaju prodanim Srbinom

Na vrhuncu smo turističke sezone koja će, unatoč zlogukim ''prognostičarima'' i dežurnim pljuvačima svega što se u državi događa, zacijelo biti najbolja do sada. Pazite- pljuvači su jedno, a dobronamjerni kritičari, koji svojim javnim istupima samo žele ovu zemlju učiniti boljom, nešto potpuno drugo. 

30.07.2023. u 09:42
Ispiši članak

Jadno je da i dalje postoje oni koji smatraju da je kritika vlasti mržnja prema Hrvatskoj, ali neka ih, za njih je Zemlja ionako ravna ploča. 

''SELO GORI BABI' SE J...E

Kako drugačije opisati situaciju u kojoj se trenutno nalazimo.

Helikopter neprijateljske države bez nadzora slijeće u srce Hrvatske. Svima otkaz i kazna.

Oluje nam porušile Slavoniju, Petrinja, Glina na čekanju. Požari na sve strane.

Svinjski but više neće postojati.

Turističku sezonu smo toliko sjebali zbog kugle sladoleda.

Zlo saziva izvanrednu sjednicu na koju ne želi doći.

Ljude pritvaraju zbog pjesama.

Sve nabrojano je i previše.

Istog trenutka svi moraju dati neopozivu ostavku.

Raspisati izbore.

Plin, nafta, sve afere, vinovnici u zatvor.

Četiri godine mandata, samo realni troškovi. Vratiti ovom narodu ponos koji je stoljećima krvlju svojih sinova branio.

Nema plaća i pič.. m....na.

Ma mogao bih do sutra?!!!!!!''.

Potresni je to post kojega je na Facebooku objavio hrabri vukovarski branitelj Predrag Mišić. Dobro je sve Peđa opisao; iskreno, kao i uvijek, brutalno, s narodskim psovkama, da ga bolje razumijemo. A on doista ima prava reći to na takav način, jer za Hrvatsku je dao mladost, zdravlje i ideale i vjeruje u nju, čak i kada ga i dalje neki moralni bijednici prozivaju ''prodanim Srbinom''. Ma kako da ne, baš je on taj.

Kata i Ante opet za HDZ

I zapravo, kada analiziramo Mišićeve kratke rečenice, jednu po jednu, iščitavamo svu tugu trenutka u kojemu živimo, a iz kojega, kako sada stvari stoje, izlaza i dalje nema. U stilu one antologijske pjesme ''Selo gori, a baba se češlja'', ili, u državi raspad na svim razinama, a vlast se ponaša kao da živimo u Barbie svijetu. Gdje je sve ružičasto, pufnasto, tako bajkovito i magično.

I znate što je zapravo nonsens? Znate to i sami- njih ''gore'' ne zanimaju naše svakodnevne jadikovke i kuknjave, znaju oni da jedva držimo glavu iznad površine, ali stvarno ih nije briga. Pokazali su to na stotine puta; uostalom, već svaki istup premijera pokazuje nam da on živi u nekom paralelnom Svemiru i da ga isključivo zanima što će reći Ursula, ili Charles, a ne Kata, ili Ante iz nekog dalmatinskog zaleđa. Dapače, on i računa da će mu Kata i Ante i tisuće takvih Kata i Anti ponovno dati glas, što najvjerojatnije i hoće. 

Zato se i može ponašati kao da je u Hrvatskoj na proputovanju, do Bruxellesa, ili neke druge zanimljive destinacije, na kojoj se kroji sudbina običnih, malih ljudi. I sve postaje besmisleno; i pisanje i prozivanje i ukazivanje na nered u državi. I onako usput, demonstrira silu željeznom rukom, sve fino, gospodski, s visine, jer zna da konkurencije nema. Potvrđuju to i sva relevantna istraživanja javnog mijenja.

Slomio je gotovo dvomjesečni štrajk zaposlenika u pravosuđu, koji su se podijelili i prihvatili ono što im je Vlada ponudila pa je zapravo pitanje- što su uopće od štrajka dobili oni sami, a kakav je kaos dalje nastao, kojega ćemo raščišćavati godinama? I opet je premijer pobijedio.

Plinska afera? Što je to? "Imamo druge teme", reći će premijer sa smješkom novinarima. "Danas neće, sutra neće, dok smo na godišnjem odmoru sigurno neće", odgovorit će na upit hoće li rješavati tu situaciju koja vuče na kriminal. Odnosno,  to "u ovom trenutku nije tema kojom se bavimo". Što bi se reklo u narodu, ''piši kući propalo'', drugim riječima- zaboravite ljudi da je nestala ogromna suma eura. 

Gdje god da takneš, novac isparava kao dim, a nikada nitko nije odgovoran, kamoli HDZ. Uvijek nepoznat netko, a Hrvatska na dnu Europe po standardu i životu. I sve je već isprazno- govoriti, pisati, ukazivati, čemu, zapravo?

''Ja mogu što hoću'', čuvena je premijerova izjava, kakvu se nisu usudili dati ni njegovi prethodnici, ma koliko se tako ponašali. Ovaj nam je barem sasuo u lice, bez pardona.  

Ljudi, je li to moguće???

S druge pak strane, onog vječnog protivnika, iako funkcioniraju po principu spojenih posuda, događaju se neviđene stvari, koje graniče s ludošću. Ili drskošću, kojom se evidentno šamara zdravi razum svih nas.

Nasred predivnoga otoka Hvara, prepunoga turista, helikopterom slijeće predsjednik Republike Srpske, notorni negator srebreničkog genocida, a i mnogobrojnih zločina nad Hrvatima, razbijač BiH i vječni ucjenjivač Milorad Dodik. Dolazi u posjet svojem ''pajdašu'' Milanoviću, kao da ide u susjedni ulaz, a ne preko cijele države i to još, navodno- bez znanja službenih institucija?!

Rekao bi legendarni komentator Mladen Delić ''ljudi, je li to moguće?'', ali jest, u Hrvatskoj zaista jest. Premijer poručuje kako nije znao za taj događaj, već da je za njega saznao od, pazite sada, srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića (!!!), a Milanović uzvraća da to nije istina i da je poštivao procedure i protokole.

Pa, je li normalno da nam Dodik u helikopteru nadlijeće državu i odlazi na otok, usput odradivši i pokoje kupanje, baš je bila velika vrućina? Ne bi trebalo biti normalno, ali u Hrvatskoj jest. I opet nikome ništa. Odmjeravanje snaga dva brda, kao da ne postoje nekakvi državni i sigurnosni propisi. Ni zakoni. Čini se da se ti zakoni primjenjuju samo na obične građane, njih se može lomiti i ponižavati, pljačkati i ismijavati. ''Velike'' i moćne se ne dira.

Ali i to znamo već godinama, zar ne? I oni znaju da mi znamo i da nećemo učiniti ništa, osim žalopojki po društvenim mrežama i u komentarima po portalima. Mi smo ionako samo statistika, nažalost. sve manja. Ali, zato vlastima puna usta hvalospjeva i besramnih priča, koje u nama samo izazivaju još više gorčine i gađenja.

Nije ni čudno da posljednjih dana kruži pošalica:

''Da sada pošalju neke majstore da nam poprave državu, sigurno bi prvo pitali: tko vam je ovo radio?''.

Vic? Nije. Istina. Gorka i mučna.

Pa, zamislimo hipotetski: da su sada izbori za neovisnu Hrvatsku, ali da pritom možemo vidjeti kako će ona izgledati 30 godina kasnije, da samo vidimo sve što se dogodilo i u što se pretvorila, biste li ponovno glasali za njezinu neovisnost?

Odgovor zna svatko za sebe. I nije ga nužno javno iznositi. Ali, da, ne smije se kritizirati vlast, jer to je valjda odmah mržnja prema Hrvatskoj. 

 

 

Komentari

VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.