Ove ideologije suprotstavljene su kršćanstvu: Žele ovozemaljski raj očišćen od svih 'defektnih' elemenata

Nakon Drugoga svjetskog rata više nije bilo popularno zagovarati eugeničke ideje, no one i dalje preživljavaju u različitim drugim oblicima.

Zeleni fundamentalizam

Eugeniku tako možemo pronaći kod ideologije zelenog fundamentalizma. Kako bi se spasio planet Zemlja prema pojedinim bi zelenim fundamentalistima trebalo smanjiti broj ljudi na zemlji. Potrebno je smanjiti ugljični otisak, a to se može učiniti tako da žene prestanu rađati jer svako novo dijete donosi nove tone ugljičnog dioksida. Ovakvi neomaltuzijanski stavovi ne čude ako znademo da je osnivač ekologizma, liječnik i zoolog Ernes Heinreich Haeckel, bio oduševljeni Darwinov sljedbenik.

Haeckel je smatrao da kršćanski moral, sa svojim štetnim milosrđem prema slabijima, predstavlja "najgori nemoral" i treba biti nadomješten prirodnim odabirom i novom primjenom medicine koja će "neizlječive" rješavati muka "dozom nekog bezbolnog i brzog otrova". "Slabunjavu i defektnu" djecu treba eliminirati po uzoru na antičku Spartu. Kriterij za određivanje da je novorođenče osoba jest upotreba razuma, što se, po njemu događa "nakon prve godine života", te zato "uništenje abnormalne novorođene djece ne može racionalno biti klasificirano kao ubojstvo", nego "prednošću, kako za samu uništenu djecu, tako i za zajednicu u cjelini". U skladu sa svojim postavkama Haeckel zagovara abortus, čedomorstvo, dragovoljno i potpomognuto samoubojstvo, eutanaziju te bezbolnu eliminaciju teško bolesnih i umobolnih.

Sociobiologija

Eugenika se omotala i u ruho moderne sociobiologije koja genima pripisuje ključnu ulogu u čovjekovu djelovanju te stavlja gene iznad odgoja. U skladu s time, od roditelja se očekuje prednatalna dijagnostika i kontrola kvalitete gena njihove djece.

Bioetičar John Harris drži da se ne trebamo ustručavati mijenjati ljudsku prirodu i zalaže se za stvaranje supermuškarca (Superman) i ženečuda (Wonderwomen). "Stvaranje jedne nove vrste može se smatrati najvećom javnom zdravstvenom mjerom koja je ikad zamišljena".

Kao što primjećuje prof. dr. Ivan Mužić, genetskim inženjeringom raste tehnološka kontrola nad ljudskim začećem i prokreacijom, što dovodi do podrivanja obitelji i roditeljstva. Uvođenjem manipulacije spolnim stanicama među samim roditeljima može "započeti i svojevrsna utrka u biološkom naoružanju", a oni koji odbijaju u njoj sudjelovati, lako mogu biti proglašeni zlostavljačima svoje djece.

Talijanska bioetičarka Marisa Luisa Di Pietro tako primjećuje: "Par koji se ograniči na rađanje bez da kontrolira kvalitetu djeteta, sada se smatra neodgovornim parom jer bi lišili dijete mogućnosti da živi u najboljim mogućim uvjetima. Očito je, tada, dvostruko proturječje: dužnost da se 'slobodno' izabere; nijekanje života djeteta u ime slobode da bude zdravo".

Ovdje se vrijedi prisjetiti Gilberta Chestertona koji je rekao da je najsažetija definicija eugenike, s njenog praktičkog gledišta, ta da "ona ima nakanu, u većoj ili manjoj mjeri, kontrolirati neke obitelji kao da su obitelji poganskih robova, ili gore".

Platforma Možemo zagovara filozofiju odrasta

FOTO:  Davor Dijanović/Direktno.hr

Nova religija

Izraz moderne eugenike je i ideologija genderizma koje negira antropološka datosti, tj. prirodne razlike između muškaraca i žena. Alan Guttmacher, bivši predsjednik Planned Parenthood i potpredsjednik Američkog eugeničkog društva, tako je smatrao da će znanost uspjeti svesti razlike muškarca i žene na minimum, a začeće se više neće događati spolnim činom, nego će "biti potpuno neosoban proces u kojem će sudjelovati ioni i atomi, laboratorijske posude i tekućine".

Moderna eugenika, u konačnici, krije se i u ideologiji transhumanizma. Tvorac pojma "transhumanizam" Julian Huxley, svojedobno predsjednik Britanskog eugeničkog društva, smatrao je da je eugenika "sposobna postati najsvetiji ideal ljudske rase, kao rase; jedna od najuzvišenijih vjerskih dužnosti. Kad shvatimo puni doseg evolucijske biologije, eugenika će neumitno postati dio religijske budućnosti, ili bilo kojeg skupa osjećaja koji u budućnosti uzme mjesto organizirane religije".

"Ljudska vrsta može, ako to želi, transcendentirati – ne samo sporadično, kao pojedinac tamo na jedan način, kao pojedinac tamo na drugi način, već u cijelosti, kao čovječanstvo. Trebamo naziv za ovo novo vjerovanje. Možda će transhumanizam poslužiti: čovjek ostaje čovjek, ali nadilazeći samog sebe shvaćajući nove mogućnosti za svoju ljudsku prirod", zapisao je Huxley u svom djelu "New Bottles for New Wine" 1957. godine.

Rani eugeničari željeli su uspostaviti sustav "internog čišćenja" od onih članova društva koji su smatrani "nezdravima", bolesnima ili asocijalnima putem segregacije od "zdrave većine" ili na radikalnije načine koji su uključivali sterilizaciju ili eutanaziju. Valjalo je odstraniti "štetne elemente" koji ometaju evoluciju i "napredak". Slični i danas transhumanisti žele prevladavanje čovjekovih ograničenja i stvaranje kiborga s nadljudskim sposobnostima.

Ideologija transhumanizma u pravilu se krije iza plemenitih motiva kao što je zdravlje za sve (pa bi tako slijepi ponovno mogli vidjeti, a gluhi čuti), no krajnji je cilj transhumanizma jako daleko od jednakosti za sve. Kao što se danas programiraju računala tako transhumanisti kao tehnoprogresivistički utopisti žele programirati biologiju. Irski znanstvenik John Desmond Bernal pred mnogo je desetljeća isticao da su procesi prirodne evolucije puno sporiji od razvoja ljudske kontrole nad svojim okolišem. Zato se čovjek "mora aktivno umiješati u vlastito stvaranje i to na veoma neprirodan način".

Glavni direktor Instituta budućnosti čovječanstva na Sveučilištu u Oxfordu Nick Bostrom ne krije da je cilj transhumanista stvaranje "postljudi": "Transhumanisti vide ljudsku prirodu kao u-radu, poludovršen početak koji se može preoblikovati na poželjne načine. Trenutačno čovječanstvo ne mora biti krajnja točka evolucije. Trashumanisti se nadaju da će ljudi, odgovornom uporabom znanosti, tehnologije i ostalih racionalnih sredstava moći postati postljudi, bića s mnogo većim kapacitetima od onih koja imaju trenutni ljudi".

FOTO: Pexels

Protukršćanske ideologije

Sustavi umjetne inteligencije ne obećavaju samo stvaranje mitskoga "nadčovjeka", nego i donose neograničene mogućnosti kršenja temeljnoga prava čovjeka na privatnost. U Kini je već uveden sustav "društvenog kredita", tj. sustav bodovanja svakoga pojedinaca u društvu koji određuje njegove izglede (svojevrsnu moralno-političku podobnost) u životu. Riječ je o sustavu koji se provodi primjenom high-tech nadzornih sustava koje kontrolira umjetna inteligencija. Već danas mogu se kontrolirati moždani valovi. Nakon upotrebe ovih tehnologija u vrijeme korona-krize u Kini, ali i pojave tzv. pametnih gradova diljem Zapada Orwellova "1984" više se ne čini samo kao fikcija. Od ljudske privatnosti, u novome normalnom, vrlo bi brzo moglo ostati ništa, a da ne govorimo o opasnostima od biohakerskih napada.

Francuski filozof Jacques Ellul pisao je o tome da pojedinac koji živi u tehničkom miljeu ne priznaje postojanje duhovnog svijeta. Međutim, čovjek ne može živjeti bez svetoga. On stoga prenosi osjećaj svetog na samu tehniku. "U svijetu u kojem živimo, tehnika je postala suštinski misterij. Tehnologija je zamijenila religiju. Sveto je emigriralo od Boga i kreacije do čovjeka i tehnologije".

Dok kršćanstvo propovijeda vječni život na nebesima, transhumanizam želi – baš i mnoge ranije totalitarne ideologije stvaranje ovozemaljskoga raja očišćenog od svih "defektnih" elemenata.

Sve navedene ideologije izravno su suprotstavljene kršćanstvu koje ističe dostojanstvo svake ljudske osobe. U kršćanstvu ne postoje "nepotrebni" ljudi o kojima i danas govore glasnogovornici transhumanizma kao što je savjetnik Svjetskog ekonomskog foruma Yuval Harari.