Otvaranje gospodarstva treba hrabre odluke i jasna pravila baš kao što je bilo sa zatvaranjem!

Njemačka je do kraja kolovoza zabranila sva okupljanja s više od tisuću ljudi, a to uključuje koncerte, festivale i sportska događanja. Svi u tom biznisu znaju čemu se i u kojim rokovima moraju prilagoditi. Koliko god to teško bilo.

Zagrebački INmusic festival koji se trebao održati na Jarunu krajem lipnja isto je nedavno – otkazan.

Međutim, domaći upravljači krizom nisu dalekovidni poput njemačkih ili nisu odlučni poput njih ili pak nisu odvažni poput njih ili možda tek nisu organizirani poput njih. Istina je najvjerojatnije u zadnjem. Jer da jesu poput njemačkih, tada friška udruga Glas Poduzetnika ne bi imala potrebu pitati kakva je sudbina event industrije? Do kada se u Hrvatskoj ne smiju održavati manifestacije s više od tisuću okupljenih ljudi i zašto se ne smiju već sada održavati događaji sa stotinu okupljenih ako je već moguće otvaranje velikih trgovina, a ni religijska okupljanja više nisu zabranjena? Hoće li se primjerice održati Pula Film Festival ili Dubrovačke ljetne igre u srpnju?

Ma kakva sad event industrija u uvjetima kad ljudi ne znaju što će na jesen jesti, mogao bi pitati netko tko živi u svijetu u kojem dijeli industrije na važnije i manje važne, na one koje nam zaista trebaju i one koje nam nisu nužne pa reći da se i bez evenata može i da treba brinuti o proizvodnji hrane.

Međutim, ta hrvatska industrija evenata nije neka fiktivna kategorija već, kako su izvijestili iz udruge Glas Poduzetnika, dvije tisuće tvrtki i obrta koji zapošljavaju desetak tisuća ljudi i godišnje ostvare 4,5 milijardi kuna prihoda.

Sektor gotovo savršeno usporediv s desetak tisuća karijernih političara u jedinicama lokalne uprave i samouprave koji godišnje potroše više od 20 milijardi kuna, a ponešto od toga i na potrebne usluge građanima.

No pustimo zanimljive detalje i vratimo se na temu.

Hrvatska polako izlazi iz karantene uz vrlo solidne brojke zaraženih korona virusom, izvrsne brojke ozdravljenih i ne pretjerano tragične brojke preminulih.

Nažalost, moguće je da smo izlazak iz karantene organizacijski podcijenili. Izlaskom iz karantene ulazimo u ekonomiju kojoj prijeti možda i dvoznamenkasti pad BDP-a, nepostojeća ili polupostojeća turistička sezona i prilagođavanje  epidemiološkim mjerama.

U ožujku je, prilikom zatvaranja svega puno pažnje posvećeno detaljima. Policija je rastjerivala ljude okupljene i u najmanjim grupicama, poznati i utjecajni su putem malih ekrana i na društvenim mrežama poručivali "ostani doma2, a mediji su bili preplavljeni smrtnim strahotama iz Italije, potom iz Španjolske, a usput iz cijelog svijeta.

Ne vidimo obrise novog normalnog

Nevjerojatna količina energije u Hrvatskoj je uložena u zaustavljanje svakog i najmanjeg kretanja. Rezultat se vidi u zdravstvenim korona brojkama. Nemoguće je poreći uspjeh u tome.

Međutim, mi sada relaksiramo mjere, pokrećemo ekonomiju, vraćamo se u novo normalno, a da zapravo ne vidimo niti obrise tog novog normalnog.

Neki dan sam se našalila na Facebooku da bi Krunoslav Capak na pitanje smije li se igrati tenis, jer nitko u tom sportu nikome ne dolazi bliže od dva metra, odgovorio da bi trebalo ukinuti lopticu jer istu dodiruju reketi oba igrača ili da bi igrači trebali imati dvije loptice. I to je bila šala.

Međutim, Capak je u stvarnom svijetu i bez šale na novinarsko pitanje o tenisu iznio teoriju o tome kako bi jedan igrač mogao kihnuti u lopticu i poslati je drugome...

Sve šale prestaju u trenutku kada je potrebno donositi racionalne ekonomske odluke. Isto kao što nije bilo primjereno šaliti se kad su donošene drastične odluke kako bi se sačuvalo zdravlje, dovitljivost koja definitvno ukazuje na visok stupanj inteligencije nije nužno pogodna za javnu upotrebu.  

Doista nije nemoguće da od liječnika čujete da autobusi mogu voziti, ali da bi bilo dobro izbjegavati gužvu u njima, da kafići mogu raditi, ali da bi bilo dobro biti oprezan kad se boravi u njima, da trgovine namještajem i odjećom mogu raditi, ali da razmotrimo odlazak tamo samo po ono što nam treba ili možda čak da se događaji svih vrsta smiju organizirati, ali da razmislimo želimo im doista prisustvovati ili pak da škole mogu početi s radom, ali da sami odvagnemo smatramo li ispravnim poslati djecu u njih? Ups.

Otvaranje hrvatskog gospodarstva uz stalnu 'prijetnju' povremenim i organičenim zatvaranjima ukoliko ponegdje korona virus eskalira trebat će barem jednako efikasno donošenje i provođenje odluka kao što je ono bilo pri zatvaranju svega. Trebat će brzinu i spretnost u donošenju političkih odluka koje ne mogu donositi lideri zdravstvenog dijela bitke s korona virusom. Na primjeru industrije evenata i u kontekstu otkazanog njemačkog Oktoberfesta danas bi u Hrvatskoj trebalo donijeti jasnu odluku o tome hoće li se i mogu li se održati brojne ljetne manifestacije i festivali u srpnju i kolovozu. Capak je već rekao da u roku od šest mjeseci fesitivale ne treba planirati. A u roku od tri?

Odluke su važne za upravljanje troškovima, a na muci otvaranja gospodarstva poznavat će se junaci puno bolje nego na muci njegova zatvaranja.

Ako industriji događaja država zabrani događaje, je li im dužna produljiti mjere pomoći?