Orešković je osnivanjem stranke prokazala poraz kadrovske politike SDP-a

Iako je tek najavila osnivanje stranke za koju još ni ne znamo kakav će program imati, a nije ni izrazila ambiciju za određenu političku fotelju, neki su je požurili kandidirati za predsjednicu Republike Hrvatske.

Opravdanje kako je to dobra ideja našli su u anketama po društvenim mrežama i medijima koji joj daju podršku. Dobar odabir trenutka čuda čini, a Orešković nije mogla izabrati bolji za puštanje probnih balona.

Vijesti o osnivanju stranke pojavila se točno u trenutku kad su mediji vapili za dobrim vijestima, a da nisu bračne svađe i pakosti. No, krenimo redom.   

Putokaz iz povijesti 

Kad je 2000. godine Stjepan Mesić krenuo s par automobila i s Tomislavom Karamarkom u kampanju, malo tko je od ozbiljnijih političkih komentatora i analitičara davao ikakve izglede kandidatu Hrvatske narodne stranke koji je u startu uživao jedva dva posto potpore javnosti.

Iako kruže razne teorije zavjere oko Mesićevog uspjeha, činjenice su sasvim drugačije...

Mesić je uspio pobijediti na krilima 3. siječnja i pobjede koalicije koja je obećavala riješiti se ogromne korupcije i nepotizma u društvu. Međutim Mesićeva duga kampanja, potpora HNS-ovih, HSS-ovih, IDS-ovih, LS-ovih  te dobrog dijela SDP-ovih simpatizera koji se iz nekog razloga nisu slagali s idejom da kandidat njihove stranke na predsjedničkim izborima bude Dražen Budiša, omogućili su mu pobjedu u prvom, a zatim nad Budišom i u drugom krugu. 

To bi jednom političkom anonimcu kakav je Dalija Orešković trebala biti lekcija: izbori se ne dobivaju snagom volje već pridobivanjem široke baze podrške birača i pronalaženjem volontera koji su spremni izdvojiti vremena i novca kako bi za kandidata odradili izbore.

Osnivanje nove stranke u politici je rijetko kad dobra stvar.

U hrvatskoj politici zatrovanoj strančarenjem još je gora nego u drugim zemljama.  No koliko se može iz njene medijske najave vidjeti izgleda da Dalija Orešković relativno shvaća kako osnivanje stranke nije jednostavan proces. Radi se o gradnji piramide kojoj je registriranje stranke i njen osnivački sabor tek završni čin.

Izgradnja stranke ni iz čega, a koja bi trebala djelovati na nacionalnoj razini, može se pokazati kao dobra stvar jedino ako uz sebe imaš nekoliko osoba neokaljanog imena i ugleda koji imaju dovoljno snage i društvenog autoriteta da 'potegnu stvar'.

Može se pokazati kao dobra stvar i ako gospođa Orešković ne bude slijedila scenarij drugih stranaka poput Mosta ili Nezavisnih za Hrvatsku te stvori političku instituciju u kojoj svatko zna što mu je činiti.

U kojoj nikome neće eksplodirati ego u startu kao što je Dragi Prgometu ili implodirati i postati samoj sebi potreba, poput mnogih drugih stranaka prije nego je politička utrka i počela. Bitno će biti i da u stranci u startu ne bude ljudi opterećenih raznim repovima piramida da bi se mogla i dovršiti do kraja. 

Politički najgluplja stvar koju bi mogla napraviti je graditi stranku od već politički istrošenih ljudi kojima će se kad tad pronaći raznorazni politički i društveni repovi. Ili s ljudima s kojima dolazi i do nepotrebne medijske opterećenosti, ali i raznoraznih sitnih ljubomora i nepotrebnih političkih spački.  

Rijetko je tko, ako je i ikad itko, istupio ili je bio izbačen iz jedne stranke ili političke opcije, a da je u drugu donio neki kapital bez mrlje.

Ambicija je jedno, mogućnosti drugo

No gradnja stranke je jedna stvar, koja se čak i s dobrim političkim kapitalom zna pokazati kao Sizifov posao, a potpuno druga stvar je odrađivanje kampanje na terenu.

Za potrebe dobre kampanje za predsjedničke izbore, a s obzirom na to da se radi o kampanji koja se vrši kao da je riječ o jednoj izbornoj jedinici, predsjednički kandidati moraju imati odlično pripremljenu organizacijsku shemu.

Da bi se obišla cijela Hrvatska i da bi barem do jednog dijela birača dospjela poruka kojom ih želite pridobiti potreban vam je novac i to puno njega, potom vojska volontera i suradnika kako bi se zabilježio bilo kakav uspjeh.

Živi zid je glasove pobrao zahvaljujući internetskoj gerili, a Most je svoje dosadašnje uspjehe  ostvario radom na terenu nekolicine ljudi koji su imali dovoljno iskustva da stvore kapilarnu mrežu nekoliko nezavisnih lokalnih političara od kojih je sve krenulo.

A upravo te dvije stranke sad pate od iste boljke, nemaju piramidu i razgranate ogranke u cijeloj Hrvatskoj. Uspjeh na EP izborima za njih će biti ključan. Naime, bez ulaska u EP mogli bi izgubiti politički momentum za predsjedničke i izbore za Hrvatski sabor. 

Velikim strankama poput HDZ-a i SDP-a ili koalicijama poput one koja je Mesića izgurala na čelo države, pronaći toliki broj osoba nije veliki problem. Pogotovo nije bio nekada kad su birači još uspijevali razlikovati političke opcije. No u današnjem vremenu političke zbunjenosti to bi mogao biti veliki problem.

Osim medijskog kapitala kojeg je zaradila u određenim medijskim i ideološkim krugovima zahvaljujući napadima na određene političare, Orešković na političku scenu zasad ne donosi ništa nova. Križarske kampanje i 'presude' njenog povjerenstva protiv Tomislava Karamarka i drugih političara, većinom s desne strane političkog spektra, u dobrom broju pobijene su poslije na sudovima,  a njen rad i rad Povjerenstva često optužuju kako je bio ideološki obojen.

Težak put bez mogućnosti predviđanja rezultata 

Dakle bez stranke, programa, mreže volontera i s lako pobijenom aurom heroine koja se bori protiv korupcije, Orešković je nemoguće uspoređivati s bilo kojim političarem/kom u Hrvatskoj. Pogotovo ju je teško uspoređivati sa sadašnjom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović koja je usporedo s karijerom u diplomaciji izgradila i političku karijeru. 

Ne sumnjam kako će Dalija Orešković, ako i kad osnuje stranku, možda preuzeti jedan dio birača s raspadajuće lešine SDP-a i možda izboriti poneko mjesto u Europskom parlamentu.

Upravo je najava osnivanja stranke dokaz poraza kadrovske politike SDP-a koja već godinama zbog svojih unutarnjih problema ne privlači nove članove. Iako neće biti programski nova pojava na hrvatskoj političkoj sceni koja obiluje strankama i strančicama lijeve provenijencije, ali bez prepoznatljivih novih lica, Dalija Orešković i njena moguća stranka mogli bi unijeti pomutnju koju će trebati popratiti. 

Kao kod Živog zida i Mosta i život stranke Dalije Orešković mogli bi odrediti izbori za Europski parlament. Ako bude uspješna na tim izborima i osvoji, ili bude na pragu osvajanja jednog mandata, za kojeg treba podrška sedam posto birača, Orešković i njena stranka moći će uzdignute glave krenuti dalje u borbu.

Međutim, neuspjeh će teško platiti.