Opozicija kroz Marasa prosipa neznanje, Milanovićeva Vlada angažirala je puno skuplje konzultante

Pročitao je i pokoji transparent, no nije ga to dirnulo. Nadao se da će transparenata i napada biti više. Ali nije. Jer, ako je manje vidljiva naša ranjivost, njegova je pobjeda manja. I to baš kada mu je tako potrebna za lokalne izbore. Njemu, nositelju liste za Beograd. A na na listi je i ugledna balerina, Branko Kockica kojeg pamtimo mi  malo manje mladi iz TV emisije za djecu, udovica Mome Kapora, i tako redom. Konkurencija mu je u kampanji s pjesmom Jure Stublića 'E moj druže beogradski'. Nimalo ne karikiram, tako izgleda Beograd uoči izbora.

A oni su Voždu važni. I koliko god mu trebao dolazak u Zagreb kako bi pokazao da je onaj isti kojeg znamo i pamtimo, jer tamo daleko to donosi glasove, znamo da zbog toga nismo bili izabrana destinacija. Jači su važniji. Jer, kojeg li slučaja, baš u vrijeme njegovog dolaska u naš glavni grad, u Zagrebu je bila i američka gospodarska delegacija i obećala pomoć i potporu za LNG. Demonstrirali su kako prolaze zemlje prozapadne orijentacije, bar na obećanjima.

Gledali su i koliko se razlikujemo. Miloševićeva politika u liku i djelu i mi, pristojni. Nije bilo lako gledati. Pola milijuna branitelja i 150.000 onih čiji je ratni put dulji od godine dana, nisu prosvjedovali. Znali su da bi to koristilo jedino Vučicu u lovu na glasove, kod kuće. A i dežurni huškač koji je najsretniji kad ga privedu pa dobije par sekundi na TV-u. I njega je Predsjednica prozvala, samo, on ne zna da je marginalac. Udovice koje su ostale same s djecom u svojim skoro djevojačkim godinama, nikako ne idu u tu kategoriju. Ali, godinama zanemarivane i napadane, imaju pravo na osjetljivost. Njihova djeca nisu lako odrastala, a napad na njih često su nazivali kreativnošću i umjetnošću.

Vožd je očekivano otišao bez isprike. Iskrene nije moglo ni biti. Ali stigla je druga, neočekivana., ona Ramljakova. Danas bi, kaže on, postupao sasvim drugačije. Brzina, jer vrijeme je iscurilo, a u blagajni Agrokora bilo je samo šest kuna. Trebalo je sačuvati radna mjesta i čitav lanac iza njih. Izabrao je svoje dobre poznanike jer im vjeruje i skupo ih plaća. To se ne da sakriti. Isprika i posipanje pepelom, poslije Pepelnice. Prosuo se pred saborskim zastupnicima, uobičajeno nepripremljenima.

Vrlo sam sigurna da isprika nije bila namijenjena njima. Trebala se čuti na drugu stranu Markovog trga gdje još detaljno iščitavaju dokumente. I nitko nije siguran što će na kraju reći premijer. Dugo šuti. Saborska opozicija kroz Marasova usta prosipa neznanje, a sadašnja vlast sklona je zaboravu. Pa mogli su se sjetiti da je potpredsjednik Vlade Zorana Milanovića uz punu potporu SDP-a angažirao puno skuplje strane konzultante da snime stanje koje im je ostavila bivša HDZ-ova vlast. Sve kako bi pronašli bilo što kompromitirajuće. I nisu - ništa bitno. A novac iz državnog proračuna otišao je skupim stručnjacima. O rasipanom novcu tada nije bilo ni riječi. Ovisi tko plaća. Ramljaka sigurno treba kontrolirati, ulog je velik. Ali, valja voditi računa i o tome kome odgovara njegova oslabljena pozicija u pregovorima.  Vjerovnici su iskusni i nisam sigurna da bi građani lakše tolerirali da novac iz državnog proračuna ode u dividende nego Kujundžiću.

I tako, dobili smo ispriku koja nam nije trebala, a onu zasluženu nismo.