Oporba ne odustaje od koncepta interpelacije nastalog u marksizmu, a sada prepisuje iz medija

Predviđene su i propisane procedure. Imenovanje ministara, premijera, glasovanje o povjerenju i nepovjerenju. Izglasavanje proračuna. Svaka od tih točaka odlučuje o sudbini vlade. U teoriji. Praksa dosadašnja, bez obzira na to tko je na vlasti, pokazuje da sudbina i stabilnost vlade čini dovoljan broj koalicijskih ruku. Potpisanih. Dok ih nešto ne rastavi..., a to nije česta pojava.

Interpelacije su nova moda u Saboru

Aktualni sat ili prijepodne sad već je prilično bestrasan i predvidiv. Nova parlamentarna moda su izgleda interpelacije (lat. interpellatio - prekidanje, zapreka, ometanje) - sredstvo kojim zastupnici nadziru rad vlade i pokreću ispitivanje političke odgovornosti vlade i/ili pojedinih ministara. Za razliku od pitanja zastupnika, mora se povesti rasprava, a čitava procedura završava glasanjem o povjerenju ili nepovjerenju vladi i ministrima. Kako bi se izbjegla "česta ometanja", brojne europske zemlje propisale su prikrivena ograničenja. Kod nas broj potpis zastupnika koji iniciraju raspravu.

Vladu napadali i oni koji su u mogućoj aferi i sudjelovali...

Prema sudbini ove posljednje interpelacije Krš-Pađene, ograničenja nisu potrebna. Kaotična rasprava. Vladu napadali i oni koji su u mogućoj aferi i sudjelovali, ali u bivšoj vladi, ne onoj Plenkovićevoj. Jer, interpelacija koja obuhvaća dvije vlade, ni ne može drugačije izgledati. Samo zamutiti vodu. Namjerno ili nenamjerno - ne znamo. Jer, valja podsjetiti, isti problem se ne može otvoriti sljedeće pola godine. Proceduralno pravilo. A institucije navodno rade svoj posao, što ne možemo znati. Jesu li tako zaštićeni pojedini akteri? Sve je moguće. Nasa politička scena je vrlo kreativna...

Koncept iz marksizma poslužio kao obračun

Iskorištena je i prilika za obračun s bivšim koalicijskim partnerima. Onima koji su učinili preljub i otišli novom partneru (SDP prozvao Vrdoljaka čije poštenje dovode u pitanje tek nakon što je on promijenio stranu). Do tada im je valjao. Čak su poduprli njegovu, opet interpelaciju protiv Plenkovićeve vlade 2017. godine. Pa još kad su se javljali zastupnici prozvani kad se spomenuo JANAF... Teško pristojni Bauk može nekog uvjeriti da je interpelacija dobra metoda demokratskog sučeljavanja... Okolnosti ga demantiraju. Teoretski je u pravu... Svatko je vodio svoju bitku. Ideološku. Ili osobnu.

Valja podsjetiti: interpelacija je (prema Wikipediji) nastala kao koncept u marksizmu kao objašnjavanje procesa u kojem ideologija objašnjava ili argumentira neku temu. Kao i danas. Ne bi je se trebalo tako lako odreći kao oblika parlamentarne borbe, ali valjalo bi se odmaknuti od marksističke definicije ozbiljnijom pripremom vodeći brigu i o kontekstu. Prije svega vremenskom. I okolnostima. Ovako, ostavlja se dilema o smislenosti. Sjeća li se netko ijedne koja je uspjela.

Prazna sabornica i nekoliko minuta na dnevnicima

Uglavnom, cjelodnevna rasprava u polupraznoj sabornici, ne sudjeluju ni svi potpisnici. Nekoliko minuta na dnevnicima. I ništa. Svi su dosad preživjeli. Iz vlade su dosad uvijek odlazili ministri samo stradavajući isključivo od ruke premijera, bez obzira na stranačku boju. Proces je povremeno ubrzao pritisak javnosti. Nekad i usporio da se ne bi pomislilo da "ulica smjenjuje". Zna se što je čiji posao. Ustaljena praksa. A dojam? Opet se bave sami sobom. Ili, uzajamnim obračunima. Prestaju biti ozbiljno shvaćeni. I od građana i od premijera.

Prazne dvorane, izgubljen dan u raspravi bez novih argumenata...
A u "novom normalnom" vapi se za ozbiljnošću i odgovornosti. Konkretnim mjerama. Ozbiljnim projektima. To su prilike za ozbiljnu opoziciju. Treba imati i strategiju i taktiku, inače neće biti ozbiljno shvaćeni. Prazne dvorane, izgubljen dan u raspravi bez novih argumenata, to sigurno ne ulijeva vjeru da postoji alternativa... Zastupnici toga moraju postati svjesni u ozbiljno vrijeme. Tražiti izlaznu strategiju. Ovo nije doba u kojem si mogu dopustiti komunikaciju kao "dva brda". Kome će građani vjerovati ako prestanu institucijama države? Alternativa nije dobra. Saziv ovog zasjedanja ulijevao je povjerenje. Kamo je nestalo? Rasplinulo se u demagogiji?

Treba izdržati do cjepiva

A u pripremi nove interpelacije. Prepisuju se novinski članci jer ozbiljnijeg pristupa nema. Oko nas počelo ozbiljno zatvaranje, Slovenija, Austrija, Bosna i Hercegovina... Restorani i kafići prazni, strah za radna mjesta osjeća se u zraku. Treba izdržati do cjepiva. Bitka za život i egzistenciju. Prvi put se građani pozivaju da ne idu u Vukovar ni na obiteljska okupljanja. Naš identitet. Brojevi su zastrašujući. Politika treba dati odgovor. To su najvažnije teme. A stari su nekad rekli: Selo gori, a baba se češlja... Mi možemo pitati: Tko se češlja dok selo gori?