(geo)politički objektiv

U općoj kakofoniji oko borbenih zrakoplova najmanje se čuje glas istinskih znalaca

Još uvijek neriješena afera s remontom i kupnjom 4 neispravna MiG-a 21 od strane jedne ukrajinske firme za vrijeme tzv. kukuriku vlade, svojedobno je, istina, izazvala pozornost medija i tzv. analitičara. No, ni približno kao kupnja 12 izraelskih borbenih zrakoplova F 16 C/D Barak.

01.04.2018. u 18:56
Ispiši članak

O kupnji borbenih zrakoplova svi imaju potrebu nešto reći, od analitičara do politikanata, od onih koji su se ranije zalagali za to da Hrvatska ostane bez borbene eskadrile i unajmi zaštitu neba od neke druge države pa do onih koji se više razumiju u obijanje automobilskih brava i krađu radio-kazetofona. Za neke od tih "stručnjaka“ Hrvatska je kupila "stare kante“. Dakako, pritom se u općoj kakofoniji najmanje čuje glas istinskih znalaca, a više glas onih iza kojih stoji ordinarno politikanstvo ili pak u gorem slučaju suspektni (geo)politički rukopis.

MORH je poslao zahtjev za ponudu za borbene zrakoplove u pet država: Švedska (Gripen JAS 39), SAD (F-16), Južna Koreja (FA-50), Izrael (F-16) i Grčku (F-16). Jasno je pritom bilo od početka da su u obzir realno dolazile tri ponude: američka, izraelska i švedska. Daljnja selekcija temeljila se na ekonomskim (cijena zrakoplova + cijena oružja i dodatne opreme + cijena obuke pilota), ali i na geopolitičkim parametrima. Za jačanje kapaciteta hrvatskih oružanih snaga bila bi – jasno - najbolja američka ponuda novih zrakoplova, no očito je cijena bila previsoka. Ostali su u igri švedski Gripeni i izraelski F-16 (napravljen u SAD-u, moderniziran od strane izraelskih inženjera). Hrvatska se odlučila za potonje.

Što je pritom (ako isključimo moguća lobiranja koja nam nisu poznata) bilo presudno za odabir izraelske ponude?

Niža cijena i bolja jamstva

Riječ je o nekoliko faktora, a prvi je svakako financijski. Prema procjenama MORH-a nabava novih švedskih JAS-39 Gripena na deset godina kredita Hrvatsku bi stajala između 7,8 i 8, 35 milijardi kuna, a rabljeni F-16 C/D Baraci 3 milijarde. Na rok od 25 godina eksploatacije Gripeni bi Hrvatsko ratno zrakoplovstvo stajali dvostruko više novca, 1,8 milijardi dolara, naprama 903 milijuna dolara za F-16.

Pri odabiru bila su važna i jamstva. Država Izrael obvezala se da će do kraja životnog vijeka zrakoplova isporučivati dijelove i naoružanje. U slučaju švedske ponude država nije jamac firme SAAB, a to može potencijalno postati problem. Naime, Švedska je 1949. odbila ući u NATO savez i do danas vodi politiku neutralnosti. U slučaju, nedaj Bože, rata, mogli bi ostati kratkih rukava jer bi Švedska isporučivanjem dijelova i naoružanja prekršila pravila neutralnosti. S druge strane, naoružanje i dijelove za F-16 moguće je nabaviti u gotovo 30 zemalja svijeta.

Zrakoplovi koje kupujemo borbeno su dokazani u bitkama na Bliskom istoku

Iako se ne može poreći da su ponuđeni Gripeni (inačica koja je bila u ponudi nije najnovija (E/F), nego C/D koja se više ne proizvodi) tehnološki ipak superiorniji u odnosu na F-16 C/D Barak i potonji imaju svoje prednosti, pa tako mogu nositi veći teret i imaju veći dolet.

Aranžman s Izraelom donosi i obuku hrvatskih pilota. Obuka prvih pilota obavljat će se u Izraelu u trajanju od desetak mjeseci, a nakon toga će se nastaviti u Hrvatskoj. Zbog stalnih borbenih djelovanja na Bliskom istoku i s time povezanog iskustva izraelski piloti vjerojatno su danas najbolji na kugli zemaljskoj, a njihovo zrakoplovstvo jedno je od najboljih na svijetu.

Kako bilo, većina vojnih stručnjaka slaže se kako F-16 C/D Barak, iako danas star već 30 godina, nije nikakva "stara kanta“, nego zrakoplov s odličnim letnim karakteristikama i kvalitetnim naoružanjem, s mogućnostima preciznog bombardiranja ciljeva na kopnu, visokosofisticiranom avionikom i visokim stupnjem manevarbilnosti.

"Stručnjaci“ koji govore o starim kantama i vjerojatno očekuju slične tragikomične epizode kao s MiG-ovima previđaju činjenicu da je Izrael ozbiljna država, s jednim od najboljih vojnih zrakoplovstava u svijetu, koja si nikada ne bi dopustila takve blamaže. Na F-16 C/D Barak izraelski inženjeri s godinama su napravili niz tehničkih izmjena i dorada; riječ je o zrakoplovima na kojima su provedene višestruke nadogradnje i modernizacija sustava i strukture zrakoplova što im jamči visoku tehnološku razinu. Izrael se, kao što je poznato, već desetljećima nalazi u stalnome stanju rata, pa se, logično, njihovi borbeni zrakoplovi stalno i moderniziraju i moraju biti u stanju maksimalne operabilnosti. U tom smislu prednost je  F-16 i ta što se radi o borbenom zrakoplovu koji je borbeno dokazan u bitkama na Bliskom istoku, dok su Gripeni nedokazani u realnim bitkama i ima ih tek nekoliko zemalja uz matičnu Švedsku (Mađarska, Češka, Južnoafrička Republika).

Strateška suradnja s Izraelom mogla bi za Hrvatsku biti od značajne gospodarske koristi

Svi poslovi ovakvoga financijskog "kalibra“ kao što je nabava borbenih zrakoplova uvijek imaju i šire ekonomsko, strateško i geopolitičko značenje. Ministar obrane Damir Krstičević ističe kako niti jedan projekt do sada nije imao potencijal ostvariti toliki gospodarski rast kao ovaj projekt nabave borbenih zrakoplova. Iz izraelskog veleposlanstva poručili su da će strateška suradnja Hrvatske i Izraela dovesti do jačanja povezanosti na različitim područjima gospodarstva, znanosti, modernih tehnologija i obrazovanja. Nagađa se kako su Izraleci zainteresirani za projekte u poljoprivredi, energetici, IT sektoru, transferima tehnologije, brodogradnji i turizmu. Nedavno je osnovana radna skupina radi pripreme ugovora o posebnoj gospodarskoj suradnji između Hrvatske i Izraela kao i Povjerenstvo za praćenje poslovno-gospodarske suradnje između te dvije države.  Od Izraela Hrvatska bi mogla štošta naučiti, i to ne samo na planu vojne industrije i visokih tehnologija, nego i na planu zaštite nacionalnih interesa i odnosa prema dijaspori.

Jaka hrvatska vojska kao jamac mira na "ovim prostorima“

Zaključno, u cijeloj pripovijesti najvažnije je to da se Hrvatska napokon odlučila za modernizaciju borbene avijacije. Kupovinom borbenih zrakoplova vraća se vojna ravnoteža u okruženju koja je bila narušena sustavnim devastiranjem hrvatske vojske nakon 2000. godine. Borbena avijacija elita je ratnog zrakoplovstva, ali i elita svake vojske i najvažnije sredstvo odvraćanja. Jaka pak hrvatska vojska, jaka, dakako, u odnosu na potencijalno neprijateljsko okruženje (primjer: Zašto Grčka ima jaku vojsku? Zbog susjedne Turske i spora oko Cipra), jamac je mira na "ovim prostorima“, za što je ponajbolji dokaz Dayton.

Daytonski sporazum, koji je omogućio mir, bio je moguć tek nakon uspješnih operacija hrvatske vojske 1995., tek nakon što je hrvatska vojska ojačala u odnosu na neprijateljsko okruženje (Srbija). Ravnoteža snaga i ravnoteža straha najbolji je jamac mira, ali od te ravnoteže očito strahuju određene snage i unutar Hrvatske kojima bi bilo najdraže da je Hrvatska (uvijek zemlja odličnih pilota i tehničara) potpuno ukinula svoje zrakoplovstvo. Tu priču, na njihovu žalost, ne ćemo gledati, a pravo da na odluku o kupnji zrakoplova budu ljuti, dakako, ne možemo im oduzeti.

Svim čitateljima i njihovim obiteljima želim sretan Uskrs!

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.