Opća kriza multilateralizma

Sve je to u skladu s viđenjem međunarodnoga sustava kao anarhijski strukturiranog u kojemu se države međusobno bore za moć. Još 1987. u knjizi ''The Art of the Deal'' Trump je iznio obilježja pravoga ''dealmakera'' koji zna kad treba blefirati, a kad prijetiti i koji je lukav, tajnovit, koncentriran i nikada ne postiže manje od onoga što želi. Ma tko što mislio o aktualnome američkom predsjedniku, do korona-krize američko gospodarstvo bilježilo je izvrsne rezultate, a ni u međunarodnim odnosima Trump nije bio bezuspješan.

Trumpu nisu dragi međunarodni multilateralni sporazumi

Za razliku od pristaša liberalne paradigme, koji naglašavaju važnost jačanja međunarodnih institucija i međuovisnosti, Trump preferira bilateralne dogovore. Međunarodni multilateralni sporazumi nisu mu osobito dragi pa je tako Amerika posljednjih godina izišla iz niza takvih sporazuma: od Pariškog sporazuma o klimi i Transpacifičkog partnerstva do Nuklearnog sporazuma s Iranom, što su kritičari ocijenili kao napuštanje vrijednosti multilateralne diplomacije.

Trump je napustio i Sporazum o raketama srednjeg dometa (INF). U jeku korona-kriza zaprijetio je izlaskom SAD-a iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), a prošloga tjedna pušten je ''probni balon'' kako će SAD napustiti i sporazum ''Otvoreno nebo'', potpisan 1992., a na snazi od 2002., koji omogućuje 33 zemlje potpisnice da nenaoružanim letjelicama nadziru njihov teritorij. Najava je naišla na velike kritike Rusije pa je tako ruski zamjenik ministra vanjskih poslova Aleksandar Gruško najavu ovoga poteza ocijenio kao udarac u temelje europske sigurnosne arhitekture.

Kao opravdanje za izlazak iz ovoga multilateralnog sporazuma u Washingtonu (isto kao i u slučaju INF sporazuma) navode njegovo kršenje od strane Rusije. U pitanju je i produljenje Sporazuma Start 3 koji je na snazi od 2011., a previđa smanjenje strateškoga ofenzivnoga naoružanja. Start 3 je posljednji nuklearni sporazum dvije sile koji ograničava nuklearnu konkurenciju SAD-a i Rusije i čini je koliko- toliko transparentnom.

'Amerika na prvome mjestu'

Trumpova agenda od početka mandata svodi se na slogan ''Amerika na prvome mjestu'', što je rezultiralo spomenutim sukobima čak i sa strateškim partnerom EU-om, ali, naravno, još više s Kinom s kojom se posljednje dvije godine vodio trgovinski rat (nadmetanje s Rusijom traje još od ranije). Pristaša liberalne paradigme i poznati harvardski profesor međunarodnih odnosa Joseph Nye smatra da je Trumpova administracija unazadila savezništva i multilateralne institucije kao važne izvore američke moći. Politika ''Amerika na prvom mjestu'' u suženom smislu ograničila je meku moć kojom je Washington raspolagao, smatra Nye.

U slučaju da dođe do Trumpova reizbora nije isključeno da ćemo svjedočiti dodatnome jačanju unilateralizma, protekcionizma i izolacionizma u američkoj vanjskoj politici.

Opća kriza multilateralizma

Unilateralizam i multilateralizam predstavljaju dvije doktrine međunarodnih odnosa. Unilateralizam podrazumijeva jednostrane poteze uporabom silom mimo međunarodnih institucija, a multilateralizam rješavanje problema uz pomoć međunarodnih institucija. Posljednjih godina svjedočimo općoj krizi multilateralizma uzrokovanoj unilateralnim aktivnostima. Slabljenje multilateralnih institucija i međunarodnih sporazuma koji reguliraju odnose velikih sila, obnova konfliktnog modela međunarodnih odnosa i najveća vojna potrošnja od razdoblja ''Hladnoga rata'' o tome najbolje svjedoče.

U članku ''France and Germany intend to lead way promoting multilateralism'', objavljenom u veljači prošle godine, M. Jean-Yves Le Drian i Heiko Maas ističu da svjedočimo do sada najvećoj krizi multilateralnog poretka. Više se ne može uzimati ''zdravo za gotovo'' da međunarodni sustav temeljen na pravilima svi vide kao najboljeg jamca naše sigurnosti i prosperiteta. Povjerenje i predanost u okviru međunarodne suradnje, potraga za zajedničkim rješenjima, jake i djelotvorne institucije – sve su te vrijednosti i načela u riziku da izgube utjecaj, a to bi nas vratilo u jučerašnji svijet, smatraju Le Drian i Maas.

U članku se dodaje i to da pojedini igrači sve više nastupaju s pozicija moći (sile), podrivajući ideju poretka zasnovanog na pravu (pravilima), a kritika naizgled neefikasne međunarodne saradnje u porastu je u mnogim društvima, uključujući i ona na Zapadu. Zbog toga je potrebno ''zaštititi međunarodne norme, sporazume i institucije kada dođu pod pritisak ili kada su ugroženi njihovo postojanje ili financiranje. To uključuje međunarodno pravo, kao i ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo, koja se svakodnevno krše u cijelom svijetu, izazivajući tako sukobe. Stoga pozivamo na otvorenu i poštenu svjetsku trgovinu''.

Proces koji traje dulje vrijeme

Autori članka smatraju da je Europska unija kamen temeljac multilateralnog sustava, a krajnje je vrijeme da se pooštri ''koordinaciju kako bismo stvorili jaku i posvećenu mrežu kako bismo zaštitili multilateralnu diplomaciju od lažnih obećanja države i neobuzdane politike moći''. Nema nikakve sumnje da je Europska unija jedan od glavnih stupova multilateralnog poretka, ali je upravo aktualna korona-kriza još jednom dobrano uzdrmala temelje toga poretka: ni EU ni UN ni WHO nisu se pokazali dovoljno djelotvornima za krizne situacije, posebno u prvim danima krize.

Iako se danas može činiti da je kriza multilateralizma odlika međunarodnih odnosa posljednjih nekoliko godina (od vremena Trumpova izbora), zapravo je riječ o procesu koji traje već dulje vrijeme, pa tako, primjerice, pregovori o globalnoj trgovini (tzv. Doha Round) već godinama tapkaju na mjestu. Analitičar Trefor Moss još je 2012. u analizi za The Diplomat upozorio da svijet ima mnogo multilateralnih institucija, ali premalo onih koje dobro funkcioniraju. Multilateralne institucije zato moraju, dodao je tada, ažurirati svoje vizije regionalizma i multilateralizma za 21. st. Ta će potraga za neke završiti spoznajom da u novome geopolitičkom poretku jednostavno više nema zajedničke niti koja povezuje sve članove zajedno. Takve se zajedničke niti sve više gube u Europskoj uniji (primjer država Višegradske skupine nasuprot sjeverozapadnoj Europi), a da ne govorimo o UN-u.

Biščević: Gotovo slom mulilateralizma

Predviđajući geopolitička preslagivanja (''Kriza multilateralizma'') Hido Biščević na početku je prošle godine zapisao: ''Prevladavajućem kaosu i nepredvidivosti međunarodnih odnosa, osim obnovljenog geopolitičkog nadmetanja i sve izrazite militarizacije, pridonosi i postupna erozija, gotovo slom – multilateralizma. (…) Fragmentacija na osnovi apsolutizacije nacionalnih prioriteta, osobito kod velikih sila, neizbježno podriva sustav zajedničkih višestranih institucija, sporazuma, ugovora i samih načela usklađivanja, kompromisa i traženja uravnoteženih rješenja.

Epohalne promjene u strukturi međunarodnih odnosa tijekom relativno kratkog razdoblja nakon sloma Zida i pada bipolarnog modela vladanja svijetom, kroz razdoblje američkog unilateralizma, završavaju, čini se, postupnom entropijom liberalno-demokratskog koncepta/doktrine na kojoj se, osobito nakon Drugog svjetskog rata, temeljila sama 'filozofija' multilateralizma. Kao da se primiče kraju 'epoha Zapada', u smislu očekivanja da će na jednom i jedinstvenom liberalno-demokratskom modelu biti izvedena globalna transformacija društava i država i da će svijet, bez obzira na političko-kulturološke ili vjersko-civilizacijske razlike biti ustrojen upravo i jedino po tom modelu''.

Stvaranje multilateralnog poretka predstavljalo je izravan produkt američke poslijeratne vanjske politike i promicanja demokracije, ljudskih prava, tržišne ekonomije i međunarodne suradnje. U slučaju da Sjedinjene Države nastave s politikom unilateralizma (što dovodi u pitanje i tzv. transatlantsku vezu, tj. suradnju s EU-om), a s obzirom na slabljenje Zapada (Macron: kraj zapadne hegemonije), jačanje Rusije (i-liberalna demokracija), Kine (autoritarna država), pa i Indije (kastinska demokracija), multilateralni poredak naći će se pred još mnogo većim izazovima, a surovi realizam postat će dominantno pravilo u međunarodnim odnosima. Taj scenarij mora uzeti u obzir i Hrvatska jer u vremenima tektonskih lomova svjetske scene, kad je čovjek u paklu, mora se pobrinuti da pronađe mjesto gdje je najmanje vruće…