Ono kad narodno veselje zagade Sanader, Goldstein i svi koji su ih omogućili

Moderni gladijatori, naši ratnici na terenu, jačaju nacionalni naboj, čine da zaboravimo na svakodnevne muke i bar nakratko živimo u nekom ljepšem svijetu. No ovoga puta, čak smo i bez tog luksuza ostali. Sve je pokvario Ivo. Sanader. I Ivo. Goldstein. I oni koji su ih u takvom strašnom obliku omogućili. 

Krenimo sa Sanaderom. 

Gnjev građana koji je izazvalo Sanaderovo pojavljivanje u Rusiji nije nastao samo zbog činjenice da mu se sudi, nego zbog svega onoga što Sanader simbolizira. On je, bez daljnjega, za mnoge i danas neprikosnoveni ’Ćaća’, zatvor je odslužio, a možda će i opet, ali sporno je što je njemu, simbolu korupcije i klijentelizma, netko iz vrhuške omogućio VIP tretman u stranoj zemlji, dok pošten narod kopa po domaćem smeću, a o odlasku preko granica razmišlja samo iz perspektive emigranta, nikako turista. 

Odmah se krivnju pripisalo HDZ-ovim strukturama, koje nikako da se odmaknu od etikete klijentelizma. S pravom! Nikako da se lustriraju od korupcije i kriminala, ako već nisu od Udbe i komunističkih zala! Tako smo saznali i da je Hrvatska korumpiranija od Nigerije. A pokazalo se i da, nakon Sanadera, mnogo riba pliva u moru važnih fotelja po stranačkom ključu, iako je premijer Plenković najavljivao depolitizaciju javnog sektora. 

Na sam dan prve utakmice Vatrenih u Rusiji Jutarnji list je objavio, kako su je nazvali, crnu listu koja otkriva kako je propalo Vladino veliko obećanje. "U 51 tvrtki trećina imenovanih ima stranačku iskaznicu od vladajućih stranaka. Pune dvije godine trebalo je Andreju Plenkoviću da dovrši proces kadroviranja u javnim poduzećima i institucijama, koje se ovaj put provodilo preko javnih natječaja. Je li taj model doveo do kvalitetnijeg izbora ljudi?", pitaju se. 

Uz pokoju iznimku, i ova Vlada je nastavila sa stranačkim kadroviranjem, postavljajući podobne kadrove u državne tvrtke i ustanove, a pod krinkom transparentnog načina odabira preko javnih natječaja, ustvrdio je Jutarnji. 

Bujanje državnog aparata tjera ljude u Stuttgart

Osobno većim problemom od imenovanja glavešina (koji, držim, istovremeno mogu biti stručni i imati stranačku iskaznicu), smatram bujanje administracije i zbrinjavanje po babi i stričevima na nižim pozicijama. Tako smo ovih dana doznali i informaciju da se dnevno u javnoj i državnoj upravi zaposli pet osoba. Posve suprotno svim financijskim, europskim i inim preporukama i svim predizbornim obećanjima. 

Tu više nema prostora za izgovore, opravdanja; ova je informacija potpuno obeshrabrujuća za sve koji se bore da ostanu u Hrvatskoj, koja je preskupa jer treba nahraniti čudovište od državnog aparata. 

I zato je najveće hrvatsko masovno gledanje utakmice Hrvatska-Nigerija bilo u Stuttgartu! Iz Hrvatske dnevno odseli u prosjeku 180 ljudi. Od njih je 15 posto mlađe od 15 godina! Prema najnovijim podacima, u 2017. godini je u Njemačku, Austriju i Irsku iselilo 66 tisuća ljudi! 

I onda se usred, svega ovog kaosa i beznađa, još jave i zlodusi prošlosti. Zmija koja truje ionako poljuljan nacionalni zanos.

Doktor Goldstein idealan gost ako želiš da navijačka euforija splasne

Za vikend igranja prve utakmice Vatrenih u Rusiji, gospodin urednik Stanković procijenio je da je upravo primjeren gost za društveni trenutak, ni manje ni više nego - Ivo Goldstein. Zaista izvrstan, zahvalan i prigodan sugovornik za ubiti svaku radost i veselje u razdraganom hrvatskom domu! Za ručkom se još prepričavao Modrićev penal, puknuo je i poneki glas od pjevanja Thompsona, kad eno progovara milozvučni Goldstein o ''đubretarima i smrdljivcima'' koji ne misle kao on. U ekspozeu ga nije omela niti muha koja se odnekud pojavila u studiju. 

To vam je, inače, bivši hrvatski veleposlanik u Parizu i uvaženi profesor na Filozofskom fakultetu. Rekli bi zlobnici da ima odlične reference za zvati se uhljebom. Bez uvrede i uz dužno poštovanje svim vrijednim i predanim profesorima i veleposlanicima. Proglašen je i klevetnikom, jer je proljetos osuđen zbog teksta u Globusu o Titu i Vrdoljaku. Prema Goldsteinu, u krivu je, dakako, katastrofalno hrvatsko pravosuđe.

Kod Stankovića je otkrio i kako je lagodno živio u Francuskoj. Titov portret nisu spominjali. Svaki je dan, kaže, išao biciklom na posao, a poslije posla bi biciklirao po šumi. Iako je imao pravo na automobil veleposlanstva. I tako, dok je jadan narod trčao s jednog posla na drugi, s osmosatne smjene na fuš, doktor Ivo se rekreirao na biciklu, iako ima plaćeno vozilo. I pisao knjigu o Titu i Jasenovcu. Jer on je elita, a ne đubretar.

Nedavno je, sjetimo se, zbog Čička prijetio odlaskom iz studija Otvorenog. U malo vremena HRT-ovci su ga pozvali opet, u top termin, jer ono u Otvorenom valjda nije bilo dovoljno. I sad je samo malo vrijeđao, ali preslabo je to, pozovite ga za Dan antifašističke borbe u Dnevnik da dovrši posao. Neka bude glavni gost s najvećom minutažom. Taman nakon utakmice protiv Argentine. U kojoj caruje ustaška emigracija. Idealan šlagvort za temu o separatističkim težnjama Hrvata.