Oluje razbijaju, divljaju i nose sve pred sobom, ali ona jedina prava vratila je Hrvatskoj njezino ranjeno tijelo

Na današnji dan, 5. kolovoza 1995. godine, prije 28 godine počela je završna oslobodilačka vojno-redarstvena akcija Domovinskog rata "Oluja". Nakon četiri godine okupacije pobunjenih Srba, oslobođena su hrvatska područja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu.

Sve je počelo dan ranije, 4. kolovoza 1995., kada su hrvatske postrojbe dobile zapovijed da u 5.00 sati ujutro započnu napadna djelovanja, iako je sama akcija planirana mjesecima ranije… 

U toj svakako najbriljantnijoj vojnoj akciji Hrvatske vojske, koja se danas izučava i na američkim vojnim učilištima, kao primjer čiste, profesionalne i vrhunske akcije, a na koju možemo biti ponosni, sudjelovale su sljedeće snage, koje ćemo ponovno nabrojati, jer Hrvati će zauvijek pamtiti te trenutke.

ZBORNO PODRUČJE BJELOVAR: 

121. domobranska pukovnija Nova Gradiška, 125. domobranska pukovnija Novska, 52. domobranska pukovnija Daruvar, 24. domobranska pukovnija Varaždin (dio), 202. topničko-raketna brigada protuzračne obrane Zagreb (dio), 18. topnički divizijun Varaždin, 34. inženjerijska bojna Čakovec, 69. satnija Vojne policije Bjelovar, 265. izvidničko-diverzantska satnija Bjelovar, 505. mješovita satnija atomsko-biološko-kemijske obrane.

ZBORNO PODRUČJE ZAGREB: 

2. gardijska brigada Sisak, 57. brigada Sisak, 101. brigada Zagreb, 102. brigada Novi Zagreb, 103. brigada Krapina, 145. brigada Dubrava, 148. brigada Zagreb - Trnje (dio), 149. brigada Zagreb - Trešnjevka (dio), 151. brigada Samobor, 153. brigada Velika Gorica, 202. PZO topničko-raketna brigada protuzračne obrane Zagreb (glavnina), 15. protuoklopna topničko-raketna brigada Križevci (dio), 16. topničko-raketna brigada Bjelovar (dio), 1. domobranska pukovnija Zagreb, 12. domobranska pukovnija Petrinja, 17. domobranska pukovnija Sunja, 20. domobranska pukovnija Glina, 21. domobranska pukovnija, 140. domobranska pukovnija Jastrebarsko, 1. riječni zdrug Sisak, 5. protuoklopni topničko-ratni divizijun Zagreb, 6. topnički divizijun Sisak, 8. haubičko-topnički divizijun Zagreb, 31. inženjerijska bojna Zabok, 36. inženjerijsko-pontonjerski bataljun, 67. bojna Vojne policije Zagreb, 252. satnija veze Velika Buna, 262. izvidničko-diverzantska satnija Zagreb, 303. logistička baza Zagreb.

ZBORNO PODRUČJE KARLOVAC: 

14. domobranska pukovnija Slunj, 110. domobranska pukovnija Karlovac, 137. domobranska pukovnija Duga Resa, 143. domobranska pukovnija Ogulin, 16. topničko-raketna brigada Bjelovar (dio), 33. inženjerijska brigada Zagreb (dio), 99. brigada Zagreb, 104. brigada Varaždin, 148. brigada Zagreb - Trnje (dio), 149. brigada Zagreb - Trešnjevka (dio), 202. topničko-raketna brigada protuzračne obrane Zagreb (dio), 7. protuoklopni topničko-raketni divizijun Karlovac, 10. topnički divizijun, 13. protuoklopni topničko-raketni divizijun Koprivnica, 18. topnički divizijun Varaždin (dio), 38. inženjerijsko-pontonjerski bataljun, 70. satnija Vojne policije Karlovac, 266. izvidničko-diverzantska satnija Karlovac, tenkovska satnija Bjelovar, 265. satnija veze Karlovac, 506. mješovita satnija atomsko-biološko-kemijske obrane, 304. logistička baza.

ZBORNO PODRUČJE GOSPIĆ: 

1. gardijska brigada Karlovac, 9. gardijska brigada Gospić, 111. brigada Rijeka, 119. brigada Pula, 128. brigada Rijeka, 150. brigada Zagreb - Črnomerec, 203. topničko-raketna brigada protuzračne obrane Rijeka, 8. domobranska pukovnija Rijeka, 118. domobranska pukovnija Gospić, 133. domobranska pukovnija Otočac, 138. domobranska pukovnija Delnice, 154. domobranska pukovnija Pazin, 9. protuoklopni topničko-raketni divizijun Rijeka, 12. topnički divizijun Rijeka, 35. inženjerijska bojna Pula, 71. bojna Vojne policije Rijeka, 50. bojna radiološko-biološko-kemijske obrane Zagreb (dio), 253. satnija veze Gospić, 263. izvidničko-diverzantska satnija Gospić ili Pula, izvidničko-diverzantska satnija Glavnog stožera Hrvatske vojske Zagreb, 305. logistička baza Rijeka.

ZBORNO PODRUČJE SPLIT: 

4. gardijska brigada Split, 7. gardijska brigada Varaždin, 1. hrvatski gardijski zdrug Zagreb, 81. gardijska bojna Virovitica, 2. bojna 9. gardijske brigade Zadar, 112. brigada Zadar, 113. brigada Šibenik, 144. brigada Sesvete, 204. topničko-raketna brigada protuzračne obrane Split, 6. domobranska pukovnija Split, 7. domobranska pukovnija Zadar, 15. domobranska pukovnija Šibenik, 126. domobranska pukovnija Sinj, 134. domobranska pukovnija Biograd, 142. domobranska pukovnija Drniš, 11. protuoklopni topničko-raketni divizijun Zadar, 14. topnički divizijun Šibenik, 20. haubički divizijun Split, 40. inženjerijska bojna Split, 72. bojna Vojne policije Split, 254. satnija veze Split, 264. izvidničko-diverzantska satnija Split, 306. logistička baza Split, 307. logistička baza Zadar.

OSTALE SNAGE: 

Specijalne postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova iz raznih policijskih uprava, 40. pukovnija veze Zagreb. 

Koga više briga za Vučića i njihove laži?

Uglavnom, oko mjesec dana ranije, svih 28 godina, iz Srbije i od srbijanskoga vodstva počinju standardne nebuloze o tome kako su ''ustaše ubijale nevine Srbe'', a Hrvatska ''protjerivala srpski živalj i klala nejač''. Kako je ''Oluja'', poručuju Srbi, ''najveća hrvatska sramota kojom se Srve pokušalo istrijebiti''. Naravno, u tome prednjači ''Informer'' i slični mu Vučićevi pročetnički tabloidi, kojima je ''celi svet u zaveri protiv srpskog naroda''. 

I tko je god bio na vlasti u Srbiji, tek s izuzetkom Borisa Tadića, nekadašnjeg predsjednika Srbije, uvijek se ''trubilo'' isto- ustaše pa ustaše i ustaše, silni noževi, klanja, silovanja, pljačke srpske imovine. Sve isto, kao po traci redaju se optužbe preko Drine, na koje još samo politički nepismeni mogu reagirati, ili se nervirati.

Pa, tko još, za Boga miloga, može vjerovati srbijanskim lažima, njihovoj monstruoznoj mašineriji koja stalno stvara tenzije, izmišlja probleme i besramno gadi Hrvatsku, kao svojega najvećeg neprijatelja. Uz Albance, dakako.

Da, počinjeni su i neki zločini u ''Oluji'' i nakon nje na tom području- ali za tu su nehumanost odgovorni pojedinci, kakvih ima u svim vojskama svijeta, ali ne i cijela Hrvatska vojska.

Da, bilo je i pljački srpske imovine, odnosila se bijela tehnika i kralo iz srpskih kuća na do tada okupiranom području- ali za tu su sramotu i kukavičko, nečovječno i bijedno ponašanje odgovorni pojedinci, kakvih ima u svim vojskama svijeta, ali ne i čitava Hrvatska vojska.

Da, bilo je svega, jer rat je najveće zlo i donosi sa sobom užas i strahotu, a uvijek se među većinom časnih vojnika nađu i kriminalci i sumnjivi tipovi koji rat vide kao priliku za vlastiti probitak, na takav degutantan način, ali svaljivati optužbe na Hrvatsku vojsku i hrvatske vojnike, kao i na hrvatsko tadašnje vodstvo, kao što to 28 godina rade Srbi, izlizana je priča koja ne drži vodu.

Hrvatsko se vodstvo tijekom godina ispričalo za nečasne poteze pojedinaca, a svaki je normalan građanin, koje god nacionalnosti bio, odavno osudio i zločine i pljačke i paljenja. Nije baš za usporedbu, ali idemo i najprizemnije, ali, zapravo jako važno: je li se Srbija ikada ispričala za stravičnu, brutalnu agresiju na Hrvatsku, početkom 1991. godine? 

Srbija se treba crvenjeti od srama

Za tisuće ubijenih, nestalih, ranjenih, raseljenih, materijalnu štetu, ukradene godine, rane na hrvatskom tijelu? Nije. I poznavajući ih, sigurna sam da nikada ni neće. Ili će proći jako puno vremena i vode proteći Savom i Dunavom da srbijansko vodstvo smogne hrabrosti pogledati istini u oči i ispriča se za svu bol koju su nam nanijeli, a koja je teško oprostiva. Zaboraviti ionako nećemo nikada, bez obzira što vrijeme čini svoje.   

Srbija bi se trebala crvenjeti od srama. I opet ponavljam; poznavajući njihov mentalitet, tvrdoglavost i sklonost izvrtanju istine, da ne kažem bestijalnim lažima, kao što su im i zločini bili bestijalni- neće. Pa oni i danas vjeruju kako su pobijedili u bitci na Kosovu polju. Što se tu ima dalje za raspravljati? Ništa. Kada čak i intelektualna srbijanska ''krema'' tupi o ustašama, Jasenovcu i klanjima u ''Oluji'' i nakon nje.

Nažalost, moderna povijest također pokazuje da je svaki pokušaj rasprave, posebice ozbiljne, sa Srbima, unaprijed osuđen na propast. Uvijek će sve završiti na Jasenovcu, ustašama i ''klanju nevine srpske dečice''. Tako da ni neću dalje, besmisleno je.   

O Vučićevoj promidžbi da je "Oluja" najveće etničko čišćenje u Europi nakon 1945. godine, stoga ću navesti samo nekoliko povijesnih činjenica, kojima smo mi mnogi svjedočili i bili svjedoci vremena.

Etničko čišćenje Hrvata i nesrba s područja "Republike Srpske Krajine" od 1991. - 200.000 civila.

Etničko čišćenje Bošnjaka iz Republike Srpske od 1992-95. godine- 400.000 civila.

Etničko čišćenje Hrvata iz Republike Srpske od  1992.-95. godine- 200.000 civila. 

Etničko čišćenje Albanaca s Kosova 1999. -Oko milijun milijun civila. 

Ovo zadnje je i bio razlog NATO-ovog bombardiranja Srbije, 1999. godine, a što Srbi nikada neće oprostiti Zapadu.

Zašto slavimo ''Oluju'' i uvijek ćemo je slaviti?

Zato jer je Hrvatskoj donijela mir i kraj rata, a ne zato što je Hrvatsku napustilo 200.000 Srba i to, podsjećam, prema zapovijedi vlasti "Republike Srpske Krajine'', obzirom da je povijesna istina da su pripadnici Hrvatske vojske ulazili u napuštene gradove i sela, a tadašnji predsjednik, dr. Franjo Tuđman javno je apelirao i jamčio slobodu i aboliciju svim Srbima s toga područja.

No, oko 200.000 njih radije je sjelo na svoje traktore i u atuomobile, ponijevši sa sobom sve što su mogli, uputivši se prema Srbiji, kako ih ''ustaše'' valjda ne bi dokrajčile.

Tko se još ne sjeća te kolone i očajnih, uplašenih ljudi na traktorima, koji polako voze prema granici? Jedna od djevojčica iz te kolone danas sjedi u Banskim dvorima, usred Zagreba, kao potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske i povremeno nas zasipa optužbama kako smo i dalje netrpeljivi prema njezinom narodu u Hrvatskoj.

Ni to ništa nije novo- od 1991. godine slušamo uvijek iste optužbe od predstavnika Srba u Hrvatskoj o ''ustaškoj vlasti'', gaženju prava Srba i već poznata retorika. I to uvijek od istih, naviknuli smo već.

O političkoj eliti koja se ''Oluje'' i njezinih hrabrih heroja sjeti isključivo jednom godišnje, 5. kolovoza, kao i masakra nad Vukarom, 18. studenoga, neću trošiti riječi. I na to smo naviknuli; na sve smo naviknuli.

''Oluja'' je bila čista- vratila je Hrvatskoj u cijelosti njezino ranjeno i iskomadano tijelo. Hrvatska je vojska čista. Naši su momci čisti. Zločina je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Svaki rat to, na ljudsku sramotu, donosi. Staro je to koliko i ljudska povijest.

A Srbima i njihovom vodstvu želim više sreće u izmišljanju maštovitijih laži o Hrvatima kao ''ustašama''. Izlizale su se toliko da se na njih ne treba ni osvrtati. Umorni smo od njihovih nebuloza i falsifikata.

Hrvatska vodi svoj život i rješava svoje probleme- i njima bi bilo pametnije da krenu tim putem, žele li ikada postati dio uljuđene, civilizirane Europe. Ne žele li, njihov problem.