Oko njega je pucalo na sve strane, a on je i dalje snimao: Priča o Mati Radiću

Čak i površnim poznavateljima Bitke za Vukovar, pri spomenu toga pitanja, odmah je jasno da se razgovara o Mati Radiću ili "Malom" Mati, kako su ga, zbog njegove sitne tjelesne građe, nazvali suborci. Međutim mnogi kojima njegovo ime nije bilo poznato, a viđali su ga kako u pogibeljnim situacijama snima na ulicama ratnog Vukovara, zapamtili su ga kao "ratnika s kamerom". 

Mato Radić se rodio 8. siječnja 1959. godine u Trišćanima, općina Prozor-Rama u Bosni i Hercegovini, malome mjestu smještenome oko Trišćanskoga potoka koji se ulijeva u Jablaničko jezero, kao najstariji od troje djece Zorke rođene Krajinović i Ivana Radića. U ranom djetinjstvu Mato se s roditeljima doselio u Mohovo, selo na krajnjem istoku Hrvatske u Vukovarsko-srijemskoj županiji, u blizini Iloka.
Područnu Osnovnu školu Marko Orešković, danas Osnovna škola dr. Franje Tuđmana, pohađao je do 4. razreda u Mohovu, a potom je u matičnoj školi u Šarengradu završio četiri viša razreda osnovne škole. U toj se školi, među slikama branitelja poginulih i nestalih u Domovinskome ratu, bivših učenika te škole, nalazi i slika Mate Radića.

Srednju školu, Školu učenika u privredi Boris Kidrič, tekstilni smjer, Mato je završio u Iloku te se ubrzo zaposlio u iločkoj tvornici trikotaže Iteks gdje je radio do početka Domovinskoga rata. Oni koji su ga poznavali u mladosti i prijeratnom životu, rekli su kako je Mato bio veseljak i vrlo društven te da je osobito volio ples i zabavu, pa je vikendima rado odlazio u Borovo naselje, u poznatu Veliku salu Radničkoga doma, gdje je svirala "živa" glazba.

Ratnik s kamerom

U obranu Hrvatske Mato Radić uključio se dragovoljno, od samog početka formiranja jedinica Zbora narodne garde, pa se već sredinom lipnja 1991. godine priključio tzv. Opatovačkoj bojni, odnosno 4. vukovarskoj bojni 3. gardijske brigade HV-e koja je utemeljena u Opatovcu. 
Budući da je Mato već od prije bio poznat kao svestrana i odgovorna osoba na koju se moglo osloniti, vrlo brzo je postao ekonom u toj postrojbi, osoba zadužena za snabdijevanje svega potrebnoga za ljudstvo - od naoružanja do sanitetskoga materijala i prehrane, što je u to vrijeme bilo izuzetno ozbiljna i teška zadaća. 

Nepoznato je od koga je i kako Mato Radić nabavio kameru, no eskaliranjem sukoba u Vukovaru neki od najznačajnijih snimljenih materijala upravo su njegovo djelo. "Ratnik s kamerom" -  tako će Matu nazvati suborac, prezimenjak i sumještanin Zdravko Radić, a taj će Matin opis ubrzo prihvatiti i drugi branitelji Vukovara. 

"Kao da ga i danas vidim s onom njegovom puškom prebačenom preko leđa, kamerom u ruci i vunenoj kapi na glavi. I snima. Nema veze što oko njega puca, gori, eksplodira... Mato snima", Mate se sa sjetom prisjetio Zdravko. Snimao je Mato najteže napade i uništenja povijesnih objekata u gradu. "Najviše snimaka napravio je upravo on. Snimio nas je i s prvim zarobljenim tenkom koji smo dovezli s Lušca, mene, Sašu Poju i maloga Mengesa (kasnije mučki ubijenog nakon zarobljavanja pri pokušaju proboja). Gdje se nešto događalo, tu je bio Mato s kamerom, a događalo se stalno. Često su nam ti njegovi snimci pomagali da vidimo stanje na terenu, tamo gdje nismo u svakome trenutku mogli biti", ispričao je jedan od Matinih zapovjednika Ivan Anđelić, poznatiji kao Doktor.

Okolnosti pogibije su nepoznanica

Nekoliko dana prije okupacije grada, dana 14. studenoga 1991. kada je već bilo izvjesno da se očajnička obrana branitelja lomi, Mato je s još četiri suborca pokušao proći kroz neprijateljski obruč oko grada, noseći sa sobom na video kasetama vrijedan materijal koji je uspio snimiti. Petorica branitelja uspjela su prijeći Vuku, proći kroz neprijateljske redove oko Vukovara i krenuti u smjeru Vinkovca. U blizini Cerića, pred jutro, otkriveni su i skupina se razdvojila, a Mati se do 2002. godine, sve dok obitelj nije pozvana na identifikaciju, izgubio svaki trag. 

DNK analiza dokazala je da se doista radi o Matinim posmrtnim ostacima, a s obzirom na to u kakvom su se stanju oni nalazili, pretpostavlja se kako je Mato zalutao u minsko polje, premda su njegova stvarna sudbina i točne okolnosti pogibije sve do danas nepoznanica. 
Četvorica suboraca koji su s Matom krenuli u proboj, uspjeli su doći do Vinkovaca, a dio Matinih snimaka, koji su oni nosili, sačuvani su od uništenja.

U knjizi Rušitelj ustavnog poretka koja govori o ratnom putu posljednjeg zapovjednika obrane Vukovara brigadira Branka Borkovića – Mladog Jastreba, koju je 1995. godine priredio i uredio Mladen Pavković, nalazi se i faksimil prepiske između Vinkovaca i Vukovara, datiran 15. studenoga 1991. godine u 11.21. sat, u kojem se potvrđuje dolazak Matinih suboraca u Vinkovce te prijem kaseta, u kojoj piše: "Kazete su na sigurnom".

Imao je 32 godine

Prema iskazu svjedoka, istu večer u vinkovačkom hotelu, grupa od desetak ljudi pokušala je pregledati spašene kasete, no one su, prema njegovim riječima, bile gotovo negledljive, isprekidane i nejasne, vjerojatno iz razloga što su smočene prilikom prelaska Vuke. Što se s tim kasetama naknadno dogodilo i jesu li to bile sve kasete koje su iznesene na sigurno, ostaje nepoznato. Za snimke koje je nosio Mato, osobno, pretpostavlja se kako su uništene prilikom njegovog stradavanja u minskom polju. 

Priča o Borisu Pšenici: 'Našli smo ga na dnu stepenica koje su vodile prema ulazu u podrum...'

Nakon ekshumacije i identifikacije njegovih posmrtnih ostataka, dana 29. studenog 2002. godine, Mali Mato uz počasti je pokopan na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru. Kada je poginuo nadomak slobode, Mato Radić, sin, brat, prijatelj i suborac, naš ratnik s kamerom, imao je trideset i dvije godine.    

Mato, nismo te zaboravili.