Održi li se ovakav kriminalni politički sustav, od Hrvatske vrlo skoro neće ostati kamen na kamenu

Taj podatak vrlo jasno govori kako glavni razlog iseljavanja iz Hrvatske pretežito nije nedostatak egzistencijalnog minimuma, nego je riječ o drugome uzroku. Dovoljno se pritom malo okrenuti oko sebe, popiti kavu u bilo kojem kafiću, poslušati što ljudi govore i porazgovarati s tim ljudima koji će vam svi – pod uvjetom da nisu lukrativno „prištekani“ na državni proračun – reći da im se gade političari koji gmižu hrvatskom političkom scenom.

Sustavna politika dezavuiranja svih vrijednosti i društvenih kohezivnih čimbenika, manipuliranje domoljubnim osjećajima, banalizacija sadržaja koji su svakoj izgrađenoj naciji sveti, korupcija, nepotizam, besprizorni grabež i kriminal koji graniče s najgorim primitivizmom, izrugivanje partitokratskog sustava s tzv. običnim ljudima, pseudoelitizam često vrlo primitivnih tipova i prijezir prema mišljenju građana...  Sve ove i druge pojave hrvatskom su čovjeku ubile svaki optimizam i dovele ga do stanja potpune apatije i rezignacije. Ljudi u Hrvatskoj izgubili su vjeru da se u našoj državi išta može promijeniti na bolje. U punom smislu riječi gade im se političari, neovisno o kojoj je političkoj opciji riječ.

Sinekure i sinekurice – odgovorna mjesta za sisanje državnog proračuna

I nije nikome za zamjeriti što ima takvo mišljenje o politici i političarima. Predizborna demagogija i gaženje predizbornih obećanja uobičajene su pojave svih političkih demokratskih sustava. No u Hrvatskoj i oni pojedinci koji su izgradili image poštenih i nepotkupljivih ulaskom u visoku politiku često izgube imunitet na pseuedoelitizam (ako ne i na poštenje) i vrlo se brzo utope u benefite i blagodati političke močvare povlaštenih. I oni s vremenom postaju nekako teže dostupni na mobitelu, teže je do njih doći; oni su sada velevažni zastupnici, gradonačelnici, načelnici, pričelnici i dočelnici pa nemaju vremena za obične smrtnike. Sinekure i sinekurice (augmentativ radi pristojnosti nećemo spominjati) vrlo su odgovorna mjesta za sisanje državnog proračuna i zbrinjavanje političke i obiteljske svojte pa trebamo razumjeti da političari nemaju mnogo slobodnog vremena. Bitno je kvalitetno iskoristiti priliku i osigurati se, zlu ne trebalo.

Oni su Borg, a svaki je otpor uzaludan

Posljednjih dana aktualna je tzv. afera mailovi. Ona će, nema nikakve sumnje, doprinijeti gubitku i onako malih nadanja da u Hrvatskoj može doći do ikakvih promjena. Ta afera svjedoči o politici kontinuiteta primitivnoga kumskog-rodijačko-mafijaškog kapitalizma. „Hrvatska nije Amerika“ – kaže sada već bivša ministrica Martina Dalić. I u pravu je. Političari su kod nas „izvanzemaljska“ povlaštena kasta koja državu koristi kao instrument transfera novca poreznih obveznika u svoje i bliske džepove. Oni su Borg, a svaki je otpor uzaludan.

Klijentelistički kapitalizam u kombinaciji s nedjelotvornim i korumpiranom pravosuđem siguran je recept za nastavak propadanja na svakom području. Niti jedan političar koji je otkriven s prstima u pekmezu nije do sada vratio pokradene novce. Kakva je to poruka, posebno mlađim naraštajima? Poruka je jasna: isplati se krasti, samo ako si na „pravoj“ partijskoj strani. Ljudima se to gadi i zato bježe iz Hrvatske glavom bez obzira.

Problem je sustav

Problem u Hrvatskoj nije ovaj ili onaj političar. Kad jedan politički kriminalac ode, dođu dva nova. Problem je sustav koji stimulira navedene pojave, a svoje korijene ima u nasljeđu sustava u kojima je Hrvatska prethodno živjela. Problem je izostanak vrijednosnih orijentira u  društvu i modela koji bi jamčio kulturu rada, odgovornosti i honoriranja izvrsnosti.

Negativna selekcija ljudima je ogadila vlastitu državu. A takva klima svakako nije stimulativna i za moralne i etičke kriterije građana koji gledajući kriminal i grabež političara i sami počnu relativizirati stvari prema onoj poznatoj „a ti kao ne bi ukrao da možeš“. Ako ćemo i sami državu shvaćati kao hajdučiju i podjelu ratnog plijena onda ta država nema nikakvu budućnost. U konačnici, i političari se regrutiraju između nas, a ne iz nekog drugog planeta.

Treba potpisati za obje inicijative

Već tjedan dana prikupljaju se potpisi za raspisivanje referenduma za opoziv tzv. Istanbulske konvencije (što nesumnjivo treba poduprijeti), ali i za promjenu izbornog sustava. Potonja inicijativa „Narod odlučuje“ mišljenja sam da nije napravila pametan potez time što je pokrenula inicijativu za promjenu izbornog sustava u isto vrijeme kad se prikupljaju i potpisi za opoziv Istanbulske konvencije. Ako se je već išlo u prikupljanje potpisa u isto vrijeme onda je trebao postojati dogovor o zajedničkoj koordinaciji mreže volontera (inicijativa Istina o Istanbulskoj nije pritom krivac za nepostojanje tog dogovora). Ovako bi se, s obzirom na manjak volontera, moglo dogoditi odrađivanje posla „korisne budale“. A za to će netko morati snositi odgovornost kad je u pitanju percepcija javnosti. K tome, rješenja za promjenu izbornog sustava mogla su se i kvalitetnije sročiti.

Međutim, unatoč navedenim manjkavostima, treba potpisati i za jednu i za drugu inicijativu. Svaki oblik političke demokratizacije, što promjena izbornog sustava donosi, dobar je korak prema eliminaciji političkih kasti povlaštenih uhljeba i kriminalaca. Ta kasta, ta neman uništava sve supstance države i društva. I ne krene li žurno demontaža ovakvoga kriminalnog političkog sustava, od Hrvatske vrlo skoro neće ostati kamen na kamenu.