Od Srbije i njihove propagande veći su nam problem 'mentalni Jugoslaveni' u Hrvatskoj

Kao da Srbiji treba povod da Hrvatsku stigmatizira kao ustašku državu, a Hrvate kao genocidan narod. Pa to rade već pune 73 godine, s tim su nas držali 'u šaci' u Titovoj Jugoslaviji kako bi ugušili svaki nacionalni osjećaj, osigurali svoju prevlast i u korijenu srezali bilo kakvu nadu o samostalnoj državi, a propagandom o strašnim 'ustašama koljačima' koji im pripremaju nove Jasenovce, mobilizirali su hrvatske Srbe i potaknuli ih na pobunu i opravdavali velikosrpsku agresiju na Hrvatsku 1991. godine.

I nije nama ključni problem Srbija i njihovo manipuliranje Jasenovcem preuveličavanjem broja žrtava, iako je ta njihova višedesetljetna propaganda nanijela dosta štete Hrvatskoj.

Očajnički lavež poraženih

Naime, od naših istočnih susjeda i ne možemo drugo očekivati. S njima će nam odnos uvijek biti tegoban kao što je to često u životu s lošim, agresivnim i posesivnim bivšim supružnikom kojeg ste ostavili mimo njegove volje. Taj će vas uvijek proganjati i optuživati i nikad vas neće ostaviti na miru. I s time se treba pomiriti. Prema njima treba voditi racionalnu, smirenu i suverenističku politiku i ne nasjedati na provokacije. Oni nam ništa više ne mogu. To je sada samo očajnički lavež poraženih.

Veći problem i sad već svojevrstan fenomen u hrvatskom javnom, znanstvenom i političkom prostoru su tzv. mentalni Jugoslaveni koji su duhovno, emocionalno i intelektualno ostali zarobljeni u bivšem režimu. Oni i danas, u 21. stoljeću, na svakom koraku viđaju ustaše, svako izražavanje domoljublja i nacionalnog osjećaja im je na granici incidenta i odmah ga proglašavaju nacionalizmom, a svaki legitimni zahtjev za objektivnim i kritičkim preispitivanjem povijesti proglašavaju revizionizmom.

Ne žele se suočiti sa zabludama svoje poražene ideologije

Dojam je kao da se na taj način grčevito pokušavaju oduprijeti osobnom suočavanju sa zabludama svoje poražene ideologije. Jer onom dijelu društva koji nije bio zaražen klicom tzv. bratstva i jedinstva i komunističkom ideologijom istina se ne može sakriti. Nikada i nije mogla. Valjda je napokon došlo vrijeme da u svojoj državi možemo slobodno proučavati svoju povijest i preispitivati 'činjenice' i mitove koji su nam u bivšoj državi nametnuti kako bi nas se držalo pognute glave zbog 'zločinačke' prošlosti.

I stoga ne stoji savjet povjesničara Hrvoja Klasića predsjednici da se 'u svojem i interesu hrvatskog društva ostavi povijesti'. Za ozdravljenje hrvatskog društva upravo je nužno rastrgati sve veze s poviješću koju su pisali Titovi povjesničari, a čije interpretacije i danas moramo slušati u hrvatskom javnom prostoru.

Čičkova ideja o međunarodnom povjerenstvu kako bi se utvrdio točan broj žrtava u Jasenovcu načelno je dobra jer ne samo da je službeni broj od 83 tisuće dijelom kompromitiran jer su izašli na vidjelo određeni propusti s nekim imenima u popisu, nego on ne znači ništa onima kojima Jasenovac služi kako bi se Hrvate proglasilo potencijalno opasnim i za budućnost.

Sastav Čičkova povjerenstva 'problematičan'

No članstvo tog Čičkova povjerenstva je problematično jer on predlaže da u njemu sjede predstavnici Yad Vashema, predstavnici Hrvatske, Srbije, Katoličke i Pravoslavne crkve te Svjetskog židovskog kongresa. U takvom sastavu, ne bi se stiglo dalje od prvog sastanka.

Naime, u istraživanju tako osjetljive teme trebaju sudjelovati potpuno neovisni stručnjaci jer to je jedini jamac da će joj se pristupiti objektivno, bez emocija, predrasuda i politikantstva. I u tom smislu je bolji prijedlog Slavena Letice u čijem bi povjerenstvu sjedili predstavnici ugledne svjetske ekspertne institucije poput Američke akademije forenzičnih znanosti i Europske mreže forenzičnih znanstvenih instituta, a koje bi imale potpunu neovisnost u izboru članova povjerenstva i realizaciji istraživanja.

Naravno, u Srbiji bi bez kompleksa i njima oponirali sa svojom 'istinom' i brojkama, ali to bi onda mogli koristiti samo za domaću publiku. Na međunarodnoj sceni njihovo 'pozorište' više ne bi imalo gledanost.