Od nestašice radnika profitiraju loši majstori

Hrvatska je, podsjetimo prema istraživanju konzultantske kuće Manpower ispala globalni rekorder po manjku radnika. Zbog masovnog iseljavanja. Nestašica je, zahvaljujući turističkoj sezoni najizraženija na sjevernom Jadranu. No nije samo turistička sezona problematična.

Lanjska lista deficitarnih zanimanja u obrtništvu, koja je nastala korištenjem podataka Hrvatske obrtničke komore pokazala je da Hrvatskoj nedostaje 20 tisuća majstora. Ponajviše tesara i zidara, ali podjednako plinoinstalatera, vodoinstalatera, bravara, autoelektričara... Posljedica svih navedenih činjenica je prvenstveno tužna.

Profitiraju nesposobni. Doslovno. Nema tko raditi, pa rade svakakvi. Dođu vodoinstalateri montirati sifon kupljen u IKEA-i. Postave ga tako da se ladica nikako ne može umetnuti na predviđeno mjesto. Savjetuju rezanje ladice, međutim na pitanje može li se sifon okrenuti na drugu stranu dosjete se da je to moguće. I okrenu ga. Nekako su zametnuli jedno koljeno i nisu ga montirali i još su ljubazno objasnili da se plastična savitljiva cijev ne može skraćivati rezanjem. Iako u uputstvima piše da se svakako skrati pilom ako treba. Čovjek pomisli da su stručnjaci, pa ništa ne pita. Poslani su preko usluge jedne banke unutar cijene usluge za vođenje računa. Posljedica njihove stručnosti jest ta da voda niti ne otiče kako treba. Zašto bi oni čitali uputstva kad su vodoinstalateri? Do te mjere smiješno da je žalosno. Oni odoše, posao neobavljen, odnosno loše obavljen, a novac za taj posao će im sjesti na račun. Nestručnost, aljkavost, i u konačnici loše obavljen posao bit će plaćen. Pa tko voli nek izvoli.

Manjak radnika znači i manjak izbora. Kvalitetniji su otišli raditi tamo negdje u neke druge zemlje, jer zašto bi radili u Hrvatskoj? U zemlji u kojoj tročlana obitelj u kojoj dvoje roditelja zarađuju plaću nešto nižu od prosjeka i ne mogu si priuštiti niti tjedan dana ljetovanja na Jadranu. Dobro je, plaće rastu, BDP- raste, kompanije žele zaposliti više ljudi nego im je dostupno na tržištu rada. Raste i efikasnost radnika. Dobro je?

Nije dobro. Na iseljavanju kvalitetnih profitiraju nesposobni. Za svoj radni učinak takvi budu preplaćeni. I vraćamo se opet na isto. Zašto su sposobni otišli?

Odgovor ćemo za potrebe turističke sezone karikirati. Otišli su zato da bi mogli obitelj odvesti deset dana na Jadransko more.

Novi list je prije nekoliko dana objavio kako je samo u Zagrebu prije tri godine bilo 190 registriranih plinoinstalaterskih obrta, a danas ih je 40.

Potražnje ima, radnika nema, cijena raste, najbolji odlaze, loši ostaju, novac se slijeva tamo gdje se u konkurentnoj ekonomiji nikada ne bi slio. U džepove onih koje bi konkurentno tržište rada samo odstranilo. Matematika je jasna. Majstora je, a i čistačica u turističkoj sezoni toliko malo, a potražnja za njima toliko velika da cijena njihova rada može biti "europska", ali plaće većine njihovih korisnika su prosječne hrvatske plaće. Posljedice su zabrinjavajuće. Spretniji ljudi sami razvlače struju po kući i obave jednostavnije vodoinstalaterske i plinoinstalaterske radove. Sreće imaju oni koji to dobro naprave. I što sada?

Stipendije za majstorska zanimanja neće pomoći. Obrazovat ćemo majstore koji će pobjeći u inozemstvo čim to budu mogli. Čak iako im se uvjetuje rad u Hrvatskoj u zamjenu za stipendiju. Čim je odrade, pobjeći će. Tamo gdje mogu zaraditi više. Problem je rješiv na samo jedan način. Omogućiti zaradu i uvjete rada u Hrvatskoj konkurentne onima u EU. Država bi trebala troškovno rasteretiti obrte u majstorskim zanimanjima. Kako bi kvalitetni majstori mogli zaraditi više. U protivnom će se vratiti tek kad prosječni hrvatski potrošač bude mogao platiti europsku cijenu usluge.