Od Kosovske bitke do danas Srbija sigurno gubi

Uostalom, prema Ženevskoj konvenciji, sve žrtve moraju biti obeštećene za ono što su preživjele. Sporazum o normalizaciji odnosa Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije od 23. kolovoza 1996. godine, koji su potpisali tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić i njihov Milan Milutinović, obvezuje u članku 7 na sklapanje sporazuma o naknadi za svu oštećenu, uništenu i nestalu imovinu, bez korištenja suda.

Tako su godinu dana nakon Oluje priznali poraz i granice Republike Hrvatske. Cjelovitu Hrvatsku. Povijesno priznanje koje je omogućilo provedbu mirne reintegracije. Postalo je jasno kako je Hrvatska i vojno i diplomatski porazila Srbiju. U presudi Anti Gotovini i Mladenu Markaču sud, tako često nepravedan, utvrđuje i pravo na plaćanje odštete.

Pitanje ratnih odšteta nije nepoznanica u EU, Njemačka još uvijek otplaćuje štete prethodnih ratova. Varšava je zatražila 850 milijardi dolara za uništenu imovinu i ubijene, a članice su iste EU obitelji. Izračun ratne štete od Srbije iz 1999. godine je 236.431.568.000 kuna ili 32 milijarde eura, a nisu navedene sve žrtve... Svih tih obveza papirnatih sjećaju se preživjeli logoraši na Dan logoraša, dan sjećanja na prvu razmjenu u Tepljuhu kada su oslobođena 54 hrvatska vojnika i policajca u noći između 13. i 14. kolovoza 1991. godine. Više od 70 logora na teritoriju Republike Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Više od 30.000 ljudi je prošlo logorsku torturu, a priznati status ima tek njih 8000. Očekuju pomoć i razumijevanje međunarodnih institucija. A pregovori Srbije za priključenje EU, poznato Poglavlje 23... Ali kako to već biva, neki vjeruju da je glava u pijesku rješenje.

Srbijanska ministrica za europske integracije Jadranka Joksimović ironično je prokomentirala kako je najave RH o mogućem blokiranju europskog puta Srbije nisu iznenadile. No priznala je, iako se odluke u EU usuglašavaju, znalo se dogoditi da neke države zbog bilateralnih pitanja blokiraju kandidata... Pa ni hrvatski put nije bio lagan...

Oni se očigledno nisu  spremni još suočiti s istinom. Radije optužuju žrtvu. Govore o oduzetim stanovima i razrušenim kućama. A prešućuju da RH obnavlja kuće porušene u Domovinskom ratu svim građanima, bez obzira na nacionalnost. Vrijede ista pravila, dokaz da se u kući živjelo... Istina, nismo dovoljno bogati da obnavljamo kuće za djecu i unučad. Što se stanova tiče - i tu su pravila ista. Osobna, nasilno oduzeta imovina vraća se vlasnicima, a društveni stanovi su ipak vlasništvo Republike Hrvatske. Bilo je i zatvora u kojima nisu bili hrvatski državljani... Zbog sumnji da se službenici u nekima od tih zatvora nisu ponašali sukladno zakonu, pokrenuti su i sudski procesi. I presude. Srbija svoje poriče.

A pitanje odštete za hrvatske građane u srpskim logorima nije prvenstveno pitanje materijalne prirode. Riječ je o priznanju da su postojali. Bit će da se boje priznati, jer to je priznanje agresije i plaćanje odštete Hrvatskoj. Ne pomaže. Prema presudama Međunarodnog kaznenog suda u Haagu visoko pozicioniranim oficirima JNA koji su zapovijedi primali isključivo od srbijanskog političkog vrha (Šljivančanin za Vukovar, Jokić za Dubrovnik) utvrđena je agresorska uloga Srbije. Ma koliko je oni ne priznali.

Pa Vučić je u Zagrebu obećao omogućiti polaganje vijenaca u Stajićevu, jednom od najvećih logora. Odgovornost nije moguće izbjeći dugoročno. Sad ih muči Kosovo. Opet. Od Kosovske bitke do danas sigurno gube. A trebat će objasniti opoziciji, Crkvi, svojima... Ni od kojeg grijeha ne može se pobjeći. Samo logoraši imaju premalo vremena...