Očekuje se da plješćemo Rimcu unatoč debaklu? Ne, svi bismo se trebali zapitati jednu stvar

Već i ptičice na granama pjevaju kako se na predstavljanju dogodio peh pa Verne, marketinški pitko nazvan po Juliusu Verneu, autoru fikcijskih romana, nije htio krenuti. Možda mu i sam odabir imena simbolički poručuje da će se kretati samo u našim fantazijama dok će cinici nastaviti ponavljati kako su ga njegovi tvorci pokušali pokrenuti daljinskim upravljačem, ali im ni to nije uspjelo.

Unatoč tome,  lice hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u sjedalu Vernea bilo je nasmijano, a on uz cijelu svitu važnih ljudi koji su došli podržati zakašnjelo poluostvarenje Rimčeve tvrtke vidno radostan. Zakašnjelo zato što su probijeni svi rokovi, a poluostvarenje zato što vozilo nije vozilo.

Bez obzira na to, Verne bi navodno trebao voziti zagrebačkim ulicama za dvije godine, njegova je proizvodnja zamišljena u Lučkom, a Rimac debakl s autom koji se ne kreće objašnjava tako što nas uvjerava da je Verne počeo razvijati od nule umjesto da uzme neko polugotovo rješenje.

FOTO: HINA/Lana Slivar Dominić

Jednostavno pitanje

Koristeći svoj neupitan talent za promociju trenutačno nepokretnom robotaksiju dodjeljuje epitete 'najsigurnijeg', 'najprostranijeg', 'najudobnijeg' i za čovjekovo iskustvo najboljeg samovoznog automobila u svrhu čega je angažirao i glumca Gorana Višnjića da posudi svoj glas u crtanom filmu koji priča priču o Verneovim vožnjama. Važna informacija koja nam je svima prenesena je i ta da Verne svojim korisnicima omogućuje mijenjanje mirisa u automobilu kako bi se uklonili mirisi prethodnih korisnika i omogućila što ugodnija vožnja.

Verne će biti dvosjed. Luksuzni dvosjed. I tu prestaje biti primarno važno vjerujemo li mi da će Rimac uspjeti staviti na zagrebačke ceste flotu Verne vozila, prestaje biti primarno važno i hoće li i jedan Verne uskoro pokrenuti na poziv aplikacije, u drugi plan padaju i posljednjih dana izneseni podaci o silnim gubicima koje stvaraju Rimčeve kompanije iako se u njegov biznis ulijeva puno povjerenja, pljeska i novca. Nešto drugo postaje primarno. 

A to je jednostavno pitanje: Za koga je ekipa koju je skupio Mate Rimac osmislila Verne? Luksuzni dvosjed sa zatamnjenim staklima koji može mijenjati mirise i na čije stvaranje će se potrošiti i od pola milijarde eura? Koliko će koštati vožnja u Rimčevu robotaksiju ako ikad ugleda cestu? Je li oni to u Kerestincu razvijaju neki premium proizvod za glavne izvršne direktore, konzultante, vrhunske sportaše, uglavnom ljude podebljeg novčanika spremne platiti luksuzni ugođaj vožnje u Rimčevu robotaksiju? Nešto kao Nevera? 

FOTO: Dragana Radusinović

Javni novac za skupu luksuznu igračku

Kada ljudima predstavljate luksuz nešto se mora dogoditi, kao da padne neka omaglica pred lice i sve postane ružičasto. Odjednom nam se Rimčev Verne čini da je zamišljen za neke bogate ljude u koje se mi, prosječni hrvatski radnici nikad ne bismo mogli svrstati, učini nam se kao da je riječ o nečem važnom, velikom i možda zbog toga povjerujemo u fantaziju gledajući crtani film o vožnji umjesto pokreta stvarnog automobila. 

Ono što bismo se trebali zapitati jest kako to da za javni novac iz budžeta Europske unije Mate Rimac ima slobodu igrati se takvog luksuza? Ne bi li trebao javni novac uložiti u razvoj robotaksija koji će si moći priuštiti Zagrepčanin s prosječnom plaćom? Očito ne. Javni novac dali smo da bi se stvarala skupa luksuzna igračka.

Mate Rimac napokon se oglasio nakon brojnih napisa: 'Nisam znao da imam super moći'

I još se očekuje da joj svi plješćemo iako se nije niti pokrenula. U stvarnom životu, za vožnju po gradu Zagrebu ljudima je potrebno obično, ni malo luksuzno samovozno vozilo čiji dizajn uopće ne mora biti lijep, ali bi se trebalo moći kretati. I ljudi bi si trebali vožnju moći priuštiti.