Obranom svoga klaunovskog poteza ministar Jakovina čini još veću štetu

Ministar je, naime, rekao kako smatra da je predsjednica Republike učinila kazneno djelo, da je pritiskom pokušala dužnosnika prisiliti na počinjenje kaznenog djela te da je time prekoračila svoje ovlasti i da zbog toga potpada pod odredbe članka 104. Ustava koji govori o posebnoj odgovornosti predsjednika Republike, jer je predsjednik „odgovoran … za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti“.

Ako je predsjednica Republike doista počinila povredu Ustava, tada ministar nema pravo tek izaći iz kancelarije i pobjeći od nje “kako se ne bi kontaminirao“, nego je dužan inicirati pokretanje postupka utvrđivanja posebne odgovornosti Predsjednice, hrvatsku varijantu onoga što američki ustav naziva „Impeachment“. Postoji, doduše, razlika između ova dva postupka, jer prema američkom Ustavu Predsjednik nije politički, ali jest kazneno odgovoran, a „Impeachment“ je procedura utvrđivanja kaznene odgovornosti državnih dužnosnika.

Hrvatski predsjednik uživa imunitet od kaznenog progona, ali podliježe „posebnoj odgovornosti“ u slučaju povrede Ustava. Tu proceduru pokreće Sabor, dvotrećinskom većinom, a ako Sabor pokrene proces utvrđivanja posebne odgovornosti, Ustavni sud o njemu mora odlučiti u roku od 30 dana od pokretanja procedure. Inicijativu može, nakon što dobije činjenični opis povrede Ustava od inicijatora, Sabora, i omogući predsjedniku Republike zagovor pred Ustavnim sudom, odbaciti kao neosnovanu ili prihvatiti. O inicijativi Ustavni sud odlučuje dvotrećinskom većinom svih sudaca, znači da za prihvaćanje inicijative mora glasovati devet sudaca. Ako Ustavni sud utvrdi posebnu odgovornost Predsjednika, njemu prema Ustavu odmah prestaje mandat, predsjednik Sabora postaje skrbnikom nad institucijom predsjednika Republike do inauguracije novoizabranog predsjednika, a novi izbori se moraju održati najkasnije šezdeset dana od odluke Ustavnog suda.

Ustav je vrlo precizan, a jedino o čemu, ako je uvjeren da je Predsjednica počinila pritisak na njega kao državnog dužnosnika da prekrši zakon, ministar Jakovina može odlučivati jest hoće li sam Saboru predložiti pokretanje postupka utvrđivanja posebne odgovornosti predsjednice Republike ili će tu inicijativu preuzeti Vlada, kao kolektivno tijelo izvršne vlasti, i tako „zaštititi“ svog člana.

Ako misle da je Predsjednica počinila kazneno djelo, ili još gore, povredu Ustava, ministar Jakovina i Vlada o tome ne smiju šutjeti. Naravno, taj postupak treba povezati i s preuzimanjem odgovornosti. Onaj tko pokrene inicijativu, ako njome ne uspije, mora podnijeti političku konzekvencu. Ako Vlada ili ministar Jakovina ne uvjere dvotrećinsku parlamentarnu većinu da je time što je došla u njegovu kancelariju postaviti pitanje o zakonitosti neke procedure iz ministrova resora, povrijedila Ustav, ili ako u tome uspiju, ali Ustavni sud odbaci tu inicijativu, onaj tko je inicirao pokretanje postupka utvrđivanja posebne odgovornosti mora podnijeti ostavku. Ako se, pak, utvrdi da je Predsjednica kršila Ustav, ona će automatski biti smijenjena i Hrvatska će se naći pred novim predsjedničkim izborima.

Jasno je da u postupku Predsjednice nije bilo nikakvog „pritiska na državnog dužnosnika“, niti kaznenog djela, niti prekoračenja ovlasti. Time što nije inicirao pokretanje postupka utvrđivanja posebne odgovornosti Predsjednice, ministar potvrđuje kako mu je posve jasno da Predsjednica nije povrijedila načelo diobe vlasti, niti nezakonito obavljala pritisak na državnog dužnosnika, nego da se radi o nevjerojatno neodgovornoj ministrovoj retorici koja pokazuje dramatični deficit njegove demokratske političke kulture.

Ministar se dan poslije nastoji u javnosti opravdati zbog klaunovskog poteza – bijega iz vlastita kabineta. Međutim, svojom obranom on čini još veću štetu. Javno optuživši Predsjednicu da krši Ustav i načelo podjele vlasti, on dovodi u pitanje funkcioniranje ustavnog poretka. Za razliku od njega, koji ima mogućnost pokrenuti postupak protiv Predsjednice, ona nema nikakvog efikasnog alata kojim bi se u ovakvoj situaciji mogla zaštititi.

Njen oslonac u slučaju kad je neosnovano optužena moralo bi biti neovisno građansko društvo. Ono bi ministru Jakovini, ali i njegovu politički i radno pretpostavljenom, premijeru Milanoviću, moralo poslati poruku: ili pokrenite postupak zaštite ustavnosti, pa opozovite Predsjednicu ili podnesite ostavku, ili ne optužujte javno nekoga da čini kazneno djelo ili povređuje Ustav. Uostalom, lažno optuživanje kazneno je djelo!