LIBERALNA KAPITALISTICA

Obnavljanje privatnih nekretnina nakon potresa samodoprinosom svih radnika je promašena i pogrešna ideja

Kad bi pola glazbenog benda sviralo rock, a druga polovica narodnu glazbu, u isto vrijeme melodija bi neupitno bila neslušljiva.

23.02.2021. u 07:00
Ispiši članak

Čak i onima bez sluha, a nagluhi bi možda otkrili da čuju bolje nego što su mislili. Nije dobro pomiješati glazbu, a ni miješanje odjevnih stilova ne odaje uvijek baš najljepši dojam. Slično je i sa sastojcima ekonomskih sustava. Miješanje samodoprinosa iz "dobrih starih vremena" s kapitalizmom u "dobrim novim vremenima" zvuči toliko uvrnuto da je teško razumljivo čak i kad uzmemo u obzir da je počela neslužbena kampanja za lokalne izbore pa će naš javni prostor postajati sve zagušeniji što nemogućim, što nesuvislim, što nepotrebnim riječima, mislima i idejama.

Vjetar 'samodoprinosa' zapuhao je s lijeva, stigao je u obliku ideje Nove ljevice kao spasonosno rješenje za prikupljanje novca kojim bi se obnavljale privatne nekretnine oštećene ili srušene u potresima koji su pogodili Zagreb i još uvijek tresu Sisak, Glinu, Petrinju i okolicu.

Jednostavna ideja ljevice svodi se na to da svi zaposleni građani Hrvatske idućih pet godina izdvajaju 0,5 posto od svojih neto mjesečnih plaća te tako solidarno pomognu punjenju budžeta za obnovu u koji bi ulili trećinu ukupno potrebnih sredstava. Naravno, preduvjet je transparentnost u potrošnji toga novca. Ideja Nove ljevice može se ispričati  na više načina. Primjerice, poštar iz Iloka će izdvajati 0,5 posto svoje neto mjesečne plaće pet godina kako bi solidarno pomogao menadžeru u velikoj banci iz Zagreba kojem je stan u centru grada oštećen u potresu.

Može i drugačije. Direktorica iz jedne moćne, recimo, rovinjske kompanije izdvajat će 0,5 posto svoje neto plaće u fond za obnovu i tako pomoći umirovljenici iz Petrinje u obnovi skromne kuće.

Što bi uopće moglo biti pogrešno?

Solidarnim samodoprinosom, podsjetit će Nova ljevica, obnavljani su gradovi nakon niza potresa u prošlosti. Na trenutak ideja zaista može zvučati zavodljivo. Svatko će dati malo, a oni kojima treba obnoviti nekretnine dobiti će pomoć. Što bi uopće moglo biti pogrešno u tom, pokazalo se, u prošlosti uspješnom načinu prevladavanja nevolje?

Svi će rađe tražiti dlaku u jajetu, nego vidjeti slona na stolu. U ovom slučaju slon je privatno vlasništvo. Oživotvorenje obveznog solidarnog samodoprinosa značilo da se nekome oduzima od privatnog vlasništva (plaće) da bi se nekome drugome dalo za ulaganje u privatno vlasništvo (nekretninu).

Pri tome, uopće nije važno tko je bogat, a tko siromašan, jer kao što smo vidjeli iz dva primjera, ljudi s malim plaćama na taj bi način pomagali imućnijim vlasnicima nekretnina na dobrim lokacijama, ali bi i oni s većim plaćama pomagali ljudima koji nemaju visoke prihode potrebne za obnovu već samo posjeduju nekretnine na skupim lokacijama.

Problem "samodoprinosne" ideje je u nečem sasvim drugom. Za razliku od prošlosti u sadašnjosti ne postoji više narodno vlasništvo, već samo ono privatno. Samodoprinosom su obnavljani gradovi nakon potresa, no samodoprinosom je prije više od 40 godina izgrađen tunel Učka i upravo zato što je tako financiran otpor prema plaćanju tunelarine za prolazak kroz njega trajao je dugo i bio je snažan, a drugu cijev tunela danas gradi privatni investitor i naplatit će prolaz.

Nova ljevica nešto zaboravlja...

Pozivajući se na koncept prošlosti u Novoj su ljevici zaboravili da ljudi koji samodoprinosom nešto daju zauzvrat nešto moraju i dobiti, bilo da je riječ o iluziji narodnog vlasništva koja će se kasnije pokazati jednom od većih prevara koje se mogu zamisliti, bilo da je riječ konkretno o tunelu kojim se ljudi mogu voziti, a da to ne moraju plaćati jer je sagrađen njihovim samodoprinosom.

U privatnim obnovljenim nekretninama nakon obnove moći će živjeti samo njihovi vlasnici ili podstanari, a iluzija je izostala  u potpunosti.

Valjda je riječ "solidarno" i dodana samodoprinosu zbog te dvije ogromne razlike 'nekaka i sada', prve u kojoj bi se samodoprinosom obnavljalo tuđe privatno vlasništvo i druge u kojoj oni kojima ništa ne treba obnavljati zauzvrat ne bi dobili ništa.

"Solidarni samodoprinos" Nove ljevice je zapravo loš pokušaj još gore reklame za lijevu ekonomsku misao jer neprirodno nakalemljen na hrvatski sustav, to su točno primijetili, ortačkog kapitalizma zaista zvuči kao da pola benda svira rock, a druga polovica narodnu glazbu u isto vrijeme.

Branitelji liberalne ekonomske misli pak su ustali na stražnje noge u protivljenju ideji s ljevice bacivši prašinu optužbi prema vjetru samodoprinosa oduševljeni mogućnošću da ljevičare prozovu borcima sa svoje sitne interese i vlastitu materijalnu dobit. Ti liberali koji sebe pozicioniraju u centar političkog spektra od kad je prvi potres zatresao Zagreb zagovaraju ideju da svaki privatni vlasnik svoju razrušenu imovinu obnavlja sam. Smatraju da nikakva solidarnost nije potrebna i da tko nema novca za obnovu vlastite nekretnine može za nju naći kupca koji će je obnoviti. Branitelji ekonomski liberalne misli, čiji su redovi nerijetko sastavljeni od ljudi s tvrtkama koje žive na temelju saveza sklopljenih alatima ortačkog kapitalizma, a nikako tržišnog natjecanja, ustali su dakle u obranu svojeg interesa u koji se može ubrojiti bitka za mogućnost da jeftino kupe poluruševne nekretnine u centru Zagreba novcem koji su možda zaradili na namještenim poslovima dobivenim putem javnih nabava? Ili izvučenim iz kakva stečaja?

Onaj koji optužuje mora biti oprezan

Ništa nije jednostavnije nego optužiti drugu stranu da pod 'opće dobro' gura vlastiti interes, no onaj koji optužuje mora biti jako oprezan jer možda nehotično otkriva svoje prave namjere koje skriva okićen  istim plaštom 'općeg dobra'.

Bilo bi jako loše kad bi jedna od ovih krajnosti bila prihvaćena. Svi plaćamo porez i država bi iz svojeg prihoda trebala pomoći vlasnicima nekretnina oštećenih u potresu i to je solidarnost društva s onima koji su zbog više sile na gubitku. Solidarnost je financiranje obnove javnih zgrada  iz sredstava EU ako znamo da ta sredstva ne padaju s neba već nastaju tako da svi u zajednički budžet daju svoj – doprinos.

Paradoks, a potom i tragedija ortačkog kapitalizma u kojem nažalost živimo mogao bi pak biti taj da solidarni samodoprinos Nove ljevice netko u demokršćanskoj vlasti shvati ozbiljno. Ne bi to bilo prvi put. Svi se sjećamo samodoprinosa radnika izlasku iz krize koji se zvao 'krizni porez' i ubirao se ograničeno vrijeme.

Predizborne kampanje trpe svašta, a trpjet će nažalost još i više.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.