OBMANA Miljenić bi u Povjerenstvu Marasu mogao postaviti nezgodno pitanje o HBOR-u i Todoriću, a tko bi im onda dao glas?

Svjedočili smo dugotrajnim pripremama pa nitko nije iznenađen. Obrana sa slobode doduše, zahvaljujući skupoj odvjetničkoj eliti, možda zaslužuje manje iznenađenje. Istina, odudara od dosadašnje prakse, no prevladava mlako zadovoljstvo što je 'počelo'. Jedino tko je vidljivo nezadovoljan je saborska oporba. Oni bi baš ispitivali, istraživali, najavljivali u medijima - spektakl iznad svega. I sve to usprkos činjenici da je građanima dosta predstava. Žele da im se zastupnici bave ozbiljnijim problemima, no do njih ne dopire taj glas.

Krajnje je zabrinjavajuća činjenica da su spremni kršiti zakone koje su donijeli, samo da je pozornica, a podjela vlasti na pravosudnu, zakonodavnu i izvršnu nešto je što su spremni ugroziti. Bilo bi razmljivo da imaju mehanizme za ozbiljne istrage i s nepovjerenjem u pravosuđe, no ovako izgleda da se samo osjećaju izigranima što su ucjenjivali s izborom ustavnih sudaca, a sada moraju prestati s radom koji nije započet. Naravno, upućeni dio opozicije zna da bi Istražno povjerenstvo ugrožavalo istragu, ali računaju da prosječno informirani građanin to ne mora znati. To je sad već korak više u obmani i omalovažavanju vlastitih građana.

U tom bi se Istražnom povjerenstvu lako dogodilo da Miljenić mora ispitati Marasa kako je šef Nadzornog odbora HBOR-a Todoriću odobravao kredite... I tko će im onda dati glas?A slaba opozicija nije dobra ni za jednu vlast. Današnja nema ni viziju ni politiku, imaju samo sjećanje na Zokija i refleks pridobivanja pažnje incidentnim ponašanjem i tako već godinu Plenkovićevih dana. 

Za to vrijeme pažljivo je određeno vrijeme posjeta naše Predsjednice Rusiji što je izazvalo veliki interes poduzetnika. Od zanemarenih odnosa s tom političkom i gospodarskom silom štetu je bilježilo gospodarstvo. Sada kada se EU bavi Brexitom i Španjolskom, Njemačka slaže vladajuću koaliciju a Austrija zbraja glasove nakon parlamentarnih izbora, pravi je trenutak za velike političke pa i strateške korake. Pokušaj provlačenja teze o nedosljednosti hrvatske vanjske politike jer, eto, šaljemo vojnike u NATO -ve postrojbe koje osiguravaju vanjsku granicu Unije s Rusijom u baltičkim državama, a istovremeno Predsjednica RH  ide u posjet Rusiji, predsjedniku Putinu je neodrživa.

Politika ne poznaje prijateljstva kao kategoriju, postoje samo interesi. Što je država jača ili sigurnija to je u stanju bolje provoditi nacionalne interese. Hrvatska zauzima vrlo značajnu energetsku poziciju u Europi, a ta ista Europa u velikoj mjeri ovisna je o ruskom plinu. Interes Rusije bio je da države EU-a učini što ovisnijima o svom strateškom energentu kojeg ima u izobilju. Alternativa  ovisnosti o ruskom plinu jest LNG terminal preko kojeg bi se države Unije mogle opskrbljivati plinom iz drugih dijelova svijeta. S obzirom na tokove kuda bi taj plin trebao ići po Europi i na činjenicu da bi se dopremao brodovima, Hrvatska ima najbolju poziciju.

Zbivanja na Bliskom istoku, posebno u Siriji i Iraku, dovela su do promjena političkih savezništava koja su desetljećima bila nedodirljiva. Zahladili su odnosi između SAD-a i Turske koja se okrenula Rusiji, a politika Rusije i Turske u BiH važna je za našu sigurnost. Turska podupire politike koje se povezuju s jačanjem islamskog terorizma, a Rusija daje potporu separatistima u RS što opet koriste radikalni islamisti kao izgovor za svoju politiku unitarne BiH u kojoj bi Hrvati umjesto konstitutivnog naroda bili tek manjina. Republika Hrvatska sebi ne može dopustiti luksuz viđenja politike koja bi značila prekid komunikacija s Rusijom kojoj je interes ostvarivanje gospodarske i političke prisutnosti na Jadranu.

Otkad je ljudskog roda, uvijek se trgovalo. Najveću korist od trgovine imaju oni na čijem se prostoru trguje, a da bi se trgovalo, potrebno je razgovarati i imati dobre odnose. Jedini opravdani interes onaj je Republike Hrvatske, a ne velikih sila. I zbog toga je put u Rusiju bio pun pogodak.