O kraju drame u HDZ-u, kome odgovaraju izbori i što je jedina reforma koju će građani prepoznati

Drama u najvećoj i vladajućoj stranci je završena? Katarzom? Ili je nije bilo? Tek uobičajene stranačke aktivnosti, manje izmjene i stranačko osvježenje? Ma svima je jasno da nije tako. Čak ni stranački Prvak to nije pokušao tako prikazati što je do sada bila uobičajena praksa u većini stranaka, čak i kad su svi znali da drugačije. Ovaj put se bar nije tajilo. Pošteno! Ali, jasno je i da velikih potresa neće biti, barem za sada! Svi će ostati ukopani i u niskom startu, čekati neku drugu priliku, ako je bude. Nitko kome je do vlastite političke budućnosti ne ruši vlastitu Vladu. Pogotovo ne dva puta. Radije biraju krhko primirje jer od stranačke 'ljubavi' veći je interes.

Izbori nikome ne odgovaraju, osim Živom zidu. Duopol je gotov, SDP nije ozbiljan protivnik. Koliko god primirje bilo tanko, potrajat će vjerojatno do EU izbora ili neke druge prilike, možda predsjedničkih izbora. Bez obzira na onu poznatu - prijatelj, neprijatelj, stranački kolega iz druge frakcije... Stabilnost Vlade  odgovara svima, a i malo bi optimizma dobro došlo, da si ga mogu pripisati. Optimizam u gospodarstvu postoji, ali razočaranje u politiku raste. Možda apsurdno, ali očekivanja nisu bila mala. Reforme prizivaju svi, a malo je jasno kakve bismo htjeli. Spašavanje Agrokora, točnije radnih mjesta i polica za hrvatsko gospodarstvo, bilo je gotovo nadrealno očekivanje.

Sjećam se strahova trgovkinja u tom lancu kako su u blagdansko vrijeme pitali baš sve koji bi nešto mogli znati za svoju sudbinu. Danas radije preispitujemo pogreške u koracima, lobije... Uvijek je moglo bolje, spremni smo tvrditi. Što sada očekujemo? Građani će priznati samo jednu  'reformu', a to su veće plaće. Dakle, porezna rasterećenja. Razgovor u kojem se prizna da se pogreške događaju i ne gleda se građane s visoka... Populizam?Ako ćemo suditi po medijskim analizama govora nekih političara posljednjih dana, populizam je najstrašnija stvar na svijetu. To je nešto što koči svaki napredak, jako je retrogradno i služi za uljepšavanje surove stvarnosti. Ukratko, velika laž.

Ako sudimo po nedavno održanom skupu jedne oporbene stranke na kojem smo čuli što će biti kad oni dođu na vlast, svi će imati radno mjesto, nitko neće biti deložiran... Podsjeća na dogovornu ekonomiju ili na 200.000 radnih mjesta obećanih prije više od 10 godina, a još su nas uvjeravali da su to i ostvarili. Opasno je izjednačiti laž i populizam. Populizam je poznat kao govor koji narod voli čuti. Ne nužno laž, više izbjegavanje pričanja o problemima i to jezikom koji narod voli čuti ili pričanje o problemima i mogućim rješenjima sa strašću. Pokazivanje emocija, jednostavan rječnik. Dakle, populizam može biti dobar dok on znčci svakom razumljiv govor bez skrivanja istine, a obaveza  svakog političara trebala bi biti da ljudima govore istinu, jednako kad brane politiku i kad je napadaju.

Sjećam se, deficit prešućivanja nije od danas, a on stvara nepovjerenje i dugoročno pesimizam i nepovjerenje. I glasovi odlaze u protestni tabor što je dugoročno politička nestabilnost koja ne može donijeti ništa dobro. Za nas bi u ovoj fazi još bila izrazito štetna. Nužno je otvoriti jasan dijalog s građanima, rječnikom koji razumiju i pokušati stvoriti ili vratiti povjerenje. A povjerenje je toliko potrebni optimizam. Nije samo stranački termin, već nasušni.