(GEO)POLITIČKI OBJEKTIV

O kakvoj to 'radikalnoj' tranziciji govori Ursula von der Leyen?

Europski parlament sredinom prošloga tjedna potvrdio je novi sastav Europske komisije pod vodstvom Ursule von der Leyen.

01.12.2019. u 22:16
Ispiši članak

S prvom ženom na svome čelu Europska komisija kreće u novi mandat koji bi se mogao pokazati jednim od najkompleksnijih u dosadašnjoj povijesti Europske unije (EU). Von der Leyen je poručila kako njezin reformistički team, "europski tim nade i uspjeha", jedva čeka uhvatiti se u koštac s izazovima. U kontekstu tridesete obljetnice rušenja Berlinskog zida nova šefica Komisije istaknula je da u teamu ima onih koji su rođeni prije nego što je Berlinski zid izgrađen, kao i onih koji su rođeni nakon rušenja zida.

Vizija von der Leyen je da EU postane predvodnik u rješavanju svjetskih problema, a simptomatična je njezina najava da će EU u idućih pet godina, koliko traje mandat Komisije, krenuti u "tranziciju koja će dotaknuti svaki dio našeg društva i gospodarstva". O kakvoj bi se to "radikalnoj" tranziciji moglo raditi? Mišljenja sam da ovu najavu treba interpretirati s obzirom na dosadašnje političko djelovanje von der Leyen, ali i s obzirom na probleme s kojima se EU suočava.

Kidanje transatlantskih veza

Za početak, problem s kojim se EU suočava na vanjskopolitičke planu odnosi se na kidanje tzv. transatlantskih veza. Iako mnogi analitičari za lošije odnose EU-a i SAD-a optužuju Donalda Trumpa, riječ je o procesu koji ima mnogo šire uzroke, a započeo je još u vremenu Obamine administracije. U korijenu udaljavanja EU-a i SAD-a je prije svega njemačka politika sve snažnijeg otklona od Washingtona što se najplastičnije vidu u energetskoj politici Berlina koja je tangentalno spojena s Moskvom.

Stupajući na dužnost von der Leyen je rekla da danas preveliki broj sila govori jezikom konfrontacije i unilateralizma te da je svijetu potrebno vodstvo EU-a više nego ikada. Nema nikakve sumnje kako ova izjava predstavlja kritiku politike Donalda Trumpa koji je s jedne strane mnogo skloniji bilaterali nego multilaterali, a unilateralno raskidanje ugovora postalo je sada već gotovo zaštitnim znakom njegove vladavine. U kontekstu aktualnih debata o odnosima EU-a i NATO-a (Macron: moždana smrt NATO Saveza) šefica Komisije istaknula je da EU dijeli istu sudbinu i s transatlantskim partnerima iako su problemi u nekim područjima te suradnje nesumnjivi.

Europska vojska i Sjedinjene Europske Države

Međutim, unatoč tome što EU ostaje predana suradnji, to Uniju ne sprječava, dodala je von der Leyen, u "ispredanju niti" za vlastitu obranu, posebno nakon što je Amerika pokazala da nije pouzdan oslonac. Riječ je, dakako, o staroj ideji stvaranja vojske EU-a koja ponovno oživljava posljednjih godina ne samo u kontekstu Trumpove vladavine, nego i u kontekstu ideje stvaranja europske superdržave. A to je nesumnjivo jedna od ideja kojoj će se težiti u novome mandatu s obzirom na to da je nova šefica Europske komisije svojedobno vrlo jasno proklamirala stvaranje Sjedinjenih Europskih Država.

Dakako, jačanje federalističke ideje u režiji Berlina i Pariza značit će i sve veće pritiske na države Višegradske skupine koje nasuprot eurofederalizmu ističu suverenizam. To će podrazumijevati i još snažniju junckerovsku borbu protiv "glupih populista". U vezi s time, von der Leyen je nedavno poručila da populisti/suverenisti/nacionalisti neće uništiti europski način života. I pritom je u pravu. Kao pristaše one duhovne i kulturne Europe suverenih naroda i država, suverenisti mogu samo osnažiti Europu i revitalizirati "europski način života". Prijetnja europskome načinu života dolazi iz posve drugoga smjera.

Problem migracija

Naravno, riječ je o migracijama. Već danas mnogi dijelovi Europe (predgrađa, ali i dijelovi mnogih europskih velegrada) danas više nisu Europa, nego Bliski istok i sjeverna Afrika. Saint Denis u Parizu, središe francuske kulture i povijesti, ponajbolji je primjer. Von der Leyen je kao jedan od prioriteta nove Europske komisije najavila borbu protiv migracija u njihovom korijenu, umjesto posljedično.

Radi se, nedvojbeno, o ohrabrujućoj najavi, no pitanje je hoće li ona ostati mrtvim slovom na papiru. Još od proročkih najava Enocha Powella pa sve do danas, naime, europski glavešine pokazali su veliku dozu iracionalnosti i stupidnosti u vođenju migrantske politike pa je teško za očekivati da će skoro doći do bilo kakvog radikalnog zaokreta. Multikulti politika ili politika tzv. integracije, svejedno, dovode upravo do uništavanja "europskoga načina života".

Kriza proširenja

Problem koji trenutno izaziva velike prijepore među članicama EU-a odnosi se na krizu proširenja Unije, tj. na Macronov "halt" ulasku tzv. "Zapadnog Balkana" u EU. Von der Leyen, kao političarka koja dolazi iz Njemačke koja na Zapadni Balkan gleda kao na kolonijalni rasadnik radne snage za njemačko tržište, na suprotnoj je poziciji od Macrona. Ona smatra da EU treba Zapadnom Balkanu pokazati da imamo "isti kontinent, istu povijest i kulturu, a dijelit ćemo i istu sudbinu". "Svi u EU i u Europi moramo biti jednaki", poručila je von der Leyen i najavila ulaganje u savezništva.

"Podupirat ćemo koalicije i saveze koji štite europske vrijednosti (a koje su to uopće europske vrijednosti?, pit. D. D.), podupirat ćemo interese Europe i njenih građana kroz otvorenu i pravednu trgovinu. Osnaživat ćemo naše partnere kroz poštenu i fer suradnju, jer samo snažni partneri osnažuju i Europsku uniju. Naša vrata za sve zemlje Zapadnog Balkana ostaju širom otvorena“.

Lijepo zvuče najave o partnerstvu i jednakosti, no realitet nam govori nešto sasvim drugo. I u Orwellovoj su, naime, farmi svi su bili jednaki, ali su neki bili jednakiji od drugih, pa tako i danas nisu države srednjoistočne Europe te koje crpe ljudstvo i sirovine iz Njemačke, nego je obrnuto.

Dezintegracija EU-a?

Vrijeme će pokazati hoće li Berlin uspjeti "privoljeti" Macrona da se vrata EU-a otvore i tzv. Zapadnom Balkanu, no – protivno frekventno ponavljanoj ispraznici kako je Hrvatskoj u interesu članstvo toga prostora u EU – Hrvatska od tzv. europskog puta tzv. Zapadnog Balkana nema odveć velike koristi. Ako se ulazak Zapadnog Balkana u EU prolongira, a Hrvatska uđe u Schengen, RH bi dobila priliku osloboditi se od namijenjene talačke geopolitičke uloge lokomotive Zapadnog Balkana prema Europskoj uniji i snažnije se pozicionirati u srednjoj Europi.

Velika Britanija bi, in fine, mogla izići iz EU-a u vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a. U vrijeme dok je Stjepan Mesić bio predsjednik Predsjedništva SFRJ-a, došlo je do dezintegracije Jugoslavije. Hoće li dezintegracija EU-a – prema onoj Marxovoj da se povijest jednom ponavlja kao tragedija, a drugi put kao farsa - krenuti u vremenu dok će Hrvatska biti na čelu Predsjedništva Vijeća EU-a ostaje nam vidjeti. Zanimljiva vremena su nedvojbeno pred nama.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.