Nisu za sve krivi turisti ili tvrda kohabitacija, ali ne preko zdravlja i života

Zato i dalje čekamo jutarnje informacije Stožera. I ne veseli nas stanje. Brojevi nisu ohrabrujući, mjere nisu ugodne. Ali, imamo li izbora? Ako smo odgovorni...nema potrebe za dodatnim komentiranjem skupa na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. To prepuštam drugima. Zagovornica sam stava da trebamo čuti druga i drugačija mišljenja, da građani imaju pravo na prosvjed.

Nije mi drago vrijeme u kojem je takvo ponašanje bilo zabranjeno. Ali, zdravlje i odgovornost treba shvatiti krajnje ozbiljno. Uz pune i neskrivene informacije. I svakodnevno preispitivanje mjera. Stanje u bolnicama, opterećenost sustava. Javnost mora znati, da budu sigurni. I nisam sklona političarima na građanskim prosvjedima, ako imaju drugu govornicu. Onu s koje se dalje čuje. Neki imaju takvu govornicu, neki nemaju, a neki ne znaju kako je koristiti.

Mlade demokracije ne podnose lako ograničavanje ljudskih prava

Ograničavanje ljudskih prava nitko ne podnosi lako, a naročito ne mlade demokracije. Još istraumatizirane. Pa se s velikim nestrpljenjem očekuje što će reći Ustavni sud. Jesu li odluke Stožera usklađene s Ustavom? Nije to pitanje, baš kao ni prošlotjedni prosvjed, koji se postavlja samo u našoj zemlji... Mi smo još i pristojni. A sudovi preispituju odluke stožera i u Njemačkoj, Austriji, Kaliforniji, Bosni i Hercegovini. I odluke su različite.

Sve uspoređujemo. I broj umrlih, koji je veći u Španjolskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj... I što god da vlade sada odluče, podliježe kritikama. Izgleda da je prema dosadašnjim iskustvima, najveće povjerenje bilo na početku pandemije. Kako smo samo virili kroz prozore i svaki i najmanji balkon smatrali velikim bogatstvom, luksuzom... I preživjelo se. A smišljena je i strategija spašavanja gospodarstva. Koliko - toliko. Bilo je jasno da neće preživjeti svi. A svako je radno mjesto važno. I brinuli koliko državni proračun može izdržati. I koliko još možemo štedjeti...i na čemu? Koliko ćemo se zadužiti? I sve su te brige bile potpuno opravdane... Javna polemika nije štetna.

Da se nismo otvorili...

A onda je počelo postupno otvaranje, kad su brojke oboljelih bile jednoznamenkaste. Odluke su ozbiljno procjenjivane i konzultirane sa Znanstvenim savjetom i Stožerom civilne zaštite. Predvidjeli su da će u ljetnim mjesecima biti niži intenzitet epidemije i veća otpornost ljudi. Krenulo aktivnije gospodarstvo i turizam. A da se nismo otvorili, ne bismo imali sedam milijuna turista, 50 milijuna noćenja, ne bismo prošli s 50 posto prošlogodišnje rekordne turističke sezone u hrvatskoj povijesti. Bez otvaranja i ukalkuliranog rizika, sada je već jasno, imali bismo lockdown i karantenu. A ne znam nijednu vladu na svijetu sklonu takvoj politici.

A ni građani. Bez rada, ne ide. Potez je bio dobar. A sada ga kritiziraju čak i oni koji ne vjeruju da Covid 19 postoji. Tako to ide. Dakle, nakon što smo se zatvorili i postali prepoznati kao sigurni, postali smo prihvatljivi turistima. I onda su došli...ostali do kraja sezone. A onda opet porast broja oboljelih. U svijetu. Ne samo kod nas. Ne možemo za sve okriviti turiste. Jer, naše velike svadbe, noćni klubovi, različita slavlja, nisu mjesta gdje se drži distanca. Ne znamo mi to. Još.

Sve glasnije propitkivanje ovlasti Stožera

Sezona je bila iznad očekivanja, ali jesen nam već sada, u strahu, teško pada. Strah od ponovnog zatvaranja... Sve glasnije propitkivanje ovlasti Stožera... Sezonu je otvorio predsjednik. Još u samom početku. A mehanizmi ograničenja ljudskih prava u svijetu su različiti.

Zapadnoeuropske zemlje sklonije su aktiviranju redovnih mehanizama, koji model i mi primjenjujemo. Istočnoeuropske zemlje sklonije su izvanrednim stanjima. Pa, u skladu s tim, premijerove izjave se različito tumače, rad Stožera proglašava neustavnim. I zato, neka se više oglasi Ustavni sud. Meni, nekako, nije prihvatljivo zazivanje izvanrednog stanja. Postoji tumačenje da je to tek pokušaj da se razvlasti Vlada. Tvrda kohabitacija koja ide preko leđa uplašenih građana, za zdravlje i živote, pa i egzistenciju, nije dobra poruka. Nadam se da će nas tumačenje suda smiriti...bar za neko vrijeme...

A onda ćemo i nju preispitati. Ono što je najvažnije je imati  strategiju za preživjeti ovu krizu. Izgleda da nam je lakše povući 22 milijarde iz Europske unije za oporavak, nego dogovoriti se u kući.