Ništa nova u zemlji komunjara staroga kova. Političke elite sve što vrijedi tjeraju iz Hrvatske!

Nema drugog objašnjenja za njihovu posljednju ideju kojom bi država male poduzetnike i još gore, mlade ljude koji tek namjeravaju pokrenuti vlastiti posao, natjerala na to da samo za plaću direktora moraju izdvojiti preko 10.000 kuna mjesečno, odnosno do 130.000 kuna godišnje. To znači da svatko tko odluči pokrenuti vlastiti biznis, krenuti od nule i privređivati sebi, drugima, a zatim preko svih nameta i državi, može zaboraviti na to i najbolje mu je da se uhljebi negdje među birokrate na šalteru ako se želi podrediti partiji koja je na vlasti, ili jednostavno dadne petama vjetra i sreću potraži u nekoj drugoj državi.

Danas stvarno u gotovo svim hrvatskim strankama vladaju identični mozgovi kao nekad u socijalističkoj Jugoslaviji. Prema javnosti će se prividno poklati oko ideoloških pitanja, voditi bitke oko toga tko treba, a tko ne treba pjevati na koncertu, čiji su preci bili ustaše, a čiji partizani, jesu li podupiratelji manjina ili nisu, jesu li za to da se održavaju skupovi u Srbu, tko je veći antifašist i tko će i gdje graditi nacionalni stadion.

Da ne pomislite da ovaj "Dnevnik antipopulista" ide u populističkom smjeru, baš naprotiv. Antipopulistički tvrdim da se sve stranke zapravo oko svih važnih pitanja i tema od krucijalne važnosti za život gotovo u potpunosti slažu, a populistički donose štetne kratkoročne mjere koje im osiguravaju sigurno biračko tijelo! To se jasno vidi kod ovakvih odluka koje izravno dotiču tisuće kućanstava koja žive od vlastitih ruku, vlastitog proizvedenog proizvoda i dobivenih krvavih žuljeva kakve birokrati koji pišu te nebulozne propise i zakone nikada nisu vidjeli.

Ministar Marić i njegovo ministarstvo su izašli s idejom na koju su skočili apsolutno svi koji se razumiju u privatni biznis, mali i mikropoduzetnici koji su svjesni da će morati zatvoriti svoje tvrtke te da netko nov, mlad i ambiciozan nema šanse za pokrenuti posao unutar takvih zakonskih okvira. A glavna oporbena stranka SDP to prešutno podržava jer zna se kakva je njihova poduzetnička vizija i koliko njihov kadar ima iskustva u privatnom sektoru, a i Davor Bernardić se tek vratio s godišnjeg pa će mu trebati neko vrijeme da uz tanki ostatak njegovih sljedbenika unutar partije osmisli nekakav protuprijedlog HDZ-u.

MOST se postavio ispravno i protiv je prijedloga Marićevog nebuloznog zakona, no on je preslab da bi na išta mogao utjecati. Prividno se čini kao da je najveći otpor, osim onog pravog poduzetničkog, došao iz redova same vladajuće koalicije preko HNS-a i HSLS-a, no i to će se vrlo brzo ispuhati nakon što Plenković pronađe par zadovoljavajućih pozicija za potkupljivanje svojih priljepaka. A dovoljno smo puta vidjeli na što sve pristaju HNS i HSLS dok im zamirišu fotelje, novac i moć. Pupovca naravno nema jer sve što misli o poduzetništvu pokazuje godinama preko socijalističkog, antipoduzetničkog pamfleta Novosti kojeg mu Plenković obilato plaća, a i sam se deklarira kao socijalist pa mu je svaki mali poduzetnik mrzak.

Tako da smo opet ostali na građanskome buntu, ovog puta iz poduzetničkog svijeta, a među njima ima i onih "marginalaca" koji se nadaju da će preko promjene izbornog zakona okrznuti političke elite i onemogućiti im donošenje štetnih zakona koji rade direktno protiv naroda. 

Na žalost, mislim da će ovi novi propisi zaista zaživjeti, sudeći prema Marićevoj izjavi u Zadru gdje je, iako sam sebi kontradiktoran u objašnjenima, zapravo potvrdio da se ide u realizaciju spomenutog. Ali tako je to u zemlji u kojoj svim najvažnijim institucijama i dalje upravljaju prekaljeni komunisti i njihovi potomci, naviknuti da drugi rade za njih, spremni satrati svakog individualca koji je voljan i hrabar otrgnuti se dubokoj i moćnoj državi i od vlastitog rada i sposobnosti živjeti u svojoj domovini. Da, domovini, jer kod nas na žalost još ne znamo za razliku između ljubavi prema državi i ljubavi prema domovini. Jer svi mi, dragi moji marginalci, volimo i dišemo za svoju domovinu. Ali ne volimo državu koju predstavljaju socijalistički otpaci i njihovi puleni, takvu državu vole i žele elite udaljene od naroda. Mi ne volimo državu koju stalno vode jedni te isti kadrovi iz dva lica iste partije. Ali volimo svoju domovinu i zato, koliko god da je teško, ostajemo se boriti svaki na svoj način. Za domovinu, a protiv države socijalističkih elita.