Nisam vidio da 'isposnički borci za ljudska prava' i razne udruge za zaštitu žena raščišćavaju ruševine Zagreba; to su ostavili policiji, vatrogascima, vojsci i BBB

Neizlječivi virus, najrazorniji potres u zadnjih 140 godina i u isto vrijeme, snijeg na pragu travnja! Dobrodošli u Zagreb u proljeće 2020. godine!

Što je još na meniju horora ostalo: nuklearka Krško koja leti u zrak i pad meteora? Svo drugo zlo ovog svijeta već imamo, a rat je bio praktički jučer! Pa ipak, život prkosi ovom koktelu užasa i uz svu muku pokazuje: da, pobijedit ćemo na kraju kao i uvijek! Za utjehu, podizanje ponosa i samopouzdanja zaduženi su naši vječni heroji: hrvatska vojska, hrvatska policija, hrvatski vatrogasci, iznad svega naši liječnici i strašni anđeli čuvari ovoga grada : Bad Blu Boysi! I uvijek je više- manje tako i uvijek više- manje zaboravimo na taj raspored i uvijek nađemo neko drugo zlatno tele kojemu se klanjamo čim zlo prođe. Hožemo li prekinuti niz zabluda nakon ovog jezivog iskustva?

Sela oko Markuševca sablasna, centar razrušen

Prave razmjere užasa koje je u Zagrebu napravio potres, površne kamere površnih medija, nažalost, nisu pokazale. Sela u i oko Markuševca djeluju sablasno, a to su mjesta koja se nalaze doslovno na jedva neki kilometar zračne linije od  Nove bolnice u Dubravi. Tu se najviše stradalo i zato je od tuda i najviše ljudi i završilo u studentskom domu na privremenom smještaju.

No, tu su i stotine i stotine stanova u centru Zagreba koja su znatno oštećena i veliko je pitanje što je sa statikom stotina zgrada starih najčešće stotinu godina. A onda zagrebačke veže, potkrovlja i dvorišta, koja ostaju male tajne velikog grada, grada čija idilična medijski posredovana slika predstavlja de facto kazališne kulise metropole (kako je Branimir Donat zvao centar Zagreba) u odnosu na njih. Danas su te veže, potkrovlja i dvorišta, dakle, drugi red iza blještećih kazališnih kulisa metropole, u najvećem broju neupotrebljiva.

Ranjeni Zagreb bori se protiv nevidljivih glasnika smrti

Tu je uz niz bolnica od kojih su neke sada posve neupotrebljive i dvadesetak teško oštećenih škola, kao i niz bisernih kulturnih institucija te Sveučilište i Pravni fakultet, kao i u Medicinski fakultet u koje mjesecima nitko neće moći ući. U ovom trenutku nitko ne zna hoće li se i kako će se uopće polagati ispiti na tim fakultetima. Stradao je, primjerice i Mirogoj i njegove arkade. Uz crkvu u Palmotićevoj, taj pravi duhovni dom tisućama Zagrepčana, stradala je i impresivna mirogojska crkva Krista Kralja i njegovi tornjevi, a prve brojke govore i o pet tisuća oštećenih grobova, o čemu se malo ili ništa ne zna.

Ranjeni i kao nikada nemoćni Zagreb, bori se protiv nevidljivih glasnika smrti. Pobijedit će, ali će mu trebati godine da se vrati. I ne znamo kada je kraj, jer četvrti dan zaredom tlo se uporno trese, danju i noću, prokleto se poigravajući sa sve slabijim živcima metropole.

Na prve znakove do sada nepoznatog zla, sjajno je reagirao Pavle Kalinić i Zagrebački ured za hitne situacije kojemu je on na čelu, a s kojim su se zluradi mediji godinama ismijavali. Taj je pak ured u ovoj epidemiji bio ono što su naši dragovoljci bili Hrvatskoj za vrijeme srbijanske agresije. Prva i kapitalna ruka pomoći, odvažnosti, organizacije i logistike. Ubrzo se snašla i policija, tu su redovito spremni vatrogasci kao i Luka Modrić sveukupnog hrvatskog zdravstva: Vili Beroš. Čovjek koji danas otvoreno govori da je i u ovoj situaciji proradila peta kolona! Hoćemo li doznati njihova imena, hoćemo li ih vidjeti s lisicama na rukama, prije negoli krenu dalje?

Da nismo tako šlampavi kakvi jesmo, naročito mi Hrvati koji ne pamtimo dalje od tri dana, zamrznuli bismo sliku Beroša, Capaka i gospođe Markotić i zatražili od ove i svake druge vlasti: ovako vam moraju izgledati, ovako moraju biti upućeni, ministri, zastupnici u Saboru, gradonačelnici, pomoćnici ministara - u riječ kompletna javna uprava. Upućeno, pristojno, kulturno, odvažno, skromno, spremno na sva pitanja, iznad svega odgovorno. Dajte nam sutra takve ministre, zastupnike, gradonačelnike, a ne uhljebe kojima vraćate tko zna kakve usluge i povjerovat ću da možemo biti kao Švicarska.

Kalinić ne djeluje kao anestetik, ali radi kao lav

Plenković u ovom tsunamiju pliva sjajno, djeluje umirujuće, upućeno, nenametljivo, ne bježi od muke, premda čujem od brojnih poslodavaca da su prve gospodarske mjere gotovo beznačajne u odnosu na realno stanje. I da će nove mjere koje se najavljuju stići prekasno. No, da umjesto ove HDZ-ove vlasti imamo u ovakvoj situaciji Bernardića, Stazića i Beljaka na vlasti, mislim da bismo od straha brojali više srčanih udara negoli oboljelih od korone.

Ok, ne treba gledati na stvari iz stranačke perspektive, to najbolje svjedoći sjajni Pavle Kalinić, koji ne djeluje kao anestetik kada ga čujete, ali radi kao lav i najupućeniji je čovjek u zemlji za ovakva stanja. Ured kojega vodi postoji već desetak godina i sve je ove godine taj ured bio ekskluzivno mjesto na kojem se detaljno vodilo računa o situaciji kod potresa, epidemija i svih drugih užasa koji nas mogu stići i koji su nas stigli. Zato je Kalinić kao istinski upućen u ovakve situacije, tražio niz bržih i hitnijih mjera, tražio je da se odmah uvedu i provedu i na kraju je bilo po njegovom, ali sporije negoli je trebalo.

Generalno govoreći, politika sjajno brodi ovom krizom kakva nas nikada nije zadesila, a tek ćemo vidjeti hoće li politika izvući prave zaključke iz ovog užasa. Najprije glede vrednota koje su izbile u prvi plan. Kao što će reći Petar Vlahov ovih dana; da vidim nekoga tko će sutra jednu riječ prijekorno spomenuti glede hrvatske vojske i policije! Da čujem još nekoga da nam hrvatska vojska ne treba!

I doista, nisu razglašene liderice udruga za zaštitu ženskih prava, niti tobože isposnički borci za ljudska prava, rasčišćavali ruševine da bi došli do ranjene 15-godišnje djevojke koja je, nažalost, preminula, nego hrvatska vojska i policija. Nisam vidio aktiviste ''Zagreb je naš'' da čiste ruševine, niti nose inkubature s novorođenom djecom iz Petrove! Niti da čiste ruševine! To ste ostavili hrvatskoj vojsci, hrvatskoj policiji, hrvatskim vatrogascima i Bad Blue Boysima!  Naime, ta činjenica da more nevladinih udruga zaduženih za ljudska prava nije za vidjeti u ovom užasu, traži sutra adekvatnu reakciju. Ako su to nevladine organizacije koje opstoje jer postoji javni interes, onda se mora reći da većeg i boljeg javnog interesa i za njihovim angažmanom od ovoga nije bilo. Ali, ponavljam; nisu te vedete ljudskih prava izvlačile trudnice iz Petrove! Niti Radnička fronta! Nego Bad Blue Boysi! Kakva slika!

Kako je Austrija izbacila Sorosa i njegovo 'Otvoreno društvo'

Prava vojska nevladinih aktivista i antifa koji na dnevnoj bazi teroriziraju ovo društvo sugerirajući što je naš javni interes, u zemlju su propali u trenutku kada ta zemlja vapi za pomoći, ljudskim držanjem i ispomoći svake vrste. Mislim da tu sliku valja zapamtiti i od sutra se prema tim kulisama ljudskih prava ponijeti onako kako to zaslužuju. Austrija je neki dan izbacila Georga Sorosa  i njegovo ''Otvoreno društvo'' iz svoje zemlje. Dali su im 24 sata da napuste zemlju, ili će biti suočeni s tužbama za potkopavanje demokratskog austrijskog društva. Tako to rade odvažni i  oni svjesni prijelomnih vremena. A ovo su bez daljnjega prijelomna vremena i tko to ne razumije, taj, nažalost, ništa ne razumije.

Da su došla nova vremena vidjet će se po tome da hrvatski proračun za iduću godinu neće biti kao što je nekada bio. Ništa neće biti isto, a prvi će stradati zamišljeni proračun. U njemu ne može više biti milijardu kuna za udruge koje su ovdje ovako zakazale. U novom proračunu ne može postojati stara javna uprava koja nam sada elektronskom poštom izdaje dokumente prostački pokazujući da je more službenika suvišno.  

Oštri rezovi javne uprave i paralelno prebacivanje novca zdravstvu u kojemu u 30 godina u Zagrebu nije sagrađena niti jedna bolnica, bili bi znak da je vlast razumjela što znači sintagma da ''ništa više neće biti isto nakon ovoga''. Jer, niti svijet neće biti isti. Europska unija do danas nije uhvatila iste mjere zaštite protiv korona virusa i sve su se države poput školjki zatvorile u svoje granice. Jer, zajedničke politike čak ni tu nije bilo! To je prava slika realnih dometa EU. Nije nam pomogla europska vojska, nije nam pomogao NATO, pomogla nam je hrvatska vojska i hrvatska policija. I hrvatsko zdravstvo koje je, na svu sreću, preživjelo udare raznih predatora koji su ga htjeli privatizirati.

Moramo naučiti ovu lekciju do zadnjih korica

Danas britanski proračun plaća enormne iznose privatnim bolnicama od kojih iznajmljuju krevete i liječnike, ne bi li naciji pomogli u ovom užasu. Velike sile sebi čak i taj luksuz mogu dopustiti, ali male nacije poput Hrvatske bez javnog zdravstva u ovakvoj bi krizi nestale! I to valja zapamtiti. Last but not least, ova kriza, a tek je počela, prigoda je za ispravljanje jedne od najvećih gospodarskih grešaka posljednjih 30 godina: zapostavljanja poljoprivrede. Hrvatska mora pomoći lancu OPG-ova, koji jedini sutra mogu biti okosnica zdrave i nove hrvatske poljoprivrede. Ovo je povijesni trenutak! Ova kriza je fantastična prilika da se pomogne toj poljoprivredi i da se više nikad ne nađemo suočeni s ovakvim izazovima bez adekvatnih zaliha hrane.

Još nema nestašica, ali Hrvatska mora ovu lekciju naučiti do  zadnjih korica ove knjige života. Mi moramo proizvoditi dovoljno hrane za ovu naciju. Pod svaku cijenu! Onaj tko će na jesen ponuditi narodu posve novi koncept i hrvatskog proračuna i stupova hrvatskog društva te viziju razvoja Hrvatske u posve novim svjetskim okolnostima, onaj tko drakonskim rezom javne uprave i paralelnim ozbiljnim ulaganjima u novu hrvatsku poljopriredu krene u iduću godinu, onaj tko će razumjeti da je ovo povijesna prigoda da se podigne i ribarstvo i poljoprivreda i zdravstvo i da je vrijeme za novo zdravstvo, ali i novu javnu upravu, da je vrijeme za novu Hrvatsku, taj će sutra biti novi Tuđman! Natječaj za to mjesto otvoren je od prosinca 1999. godine i još nema pobjednika tog natječaja.

Italija je zakazala, a Kina je 'dužna' svijetu nadoknaditi štetu

I na kraju vanjskopolitičke relacije. Da se Hrvatska ponijela poput Italije onako neorganizirano, šlampavo, kao da ne postoji kao organizirana država, svjetski mediji bi je razapeli na križ. I nitko vani ne govori o tom katastrofalnom i nedopustivom ponašanju talijanske države čiji su nemar i neodgovornost krivi, kada govorimo o Hrvatskoj, u najmanju ruku za epidemiju s kojom se danas nosi Istra! Ponijeli su se neodgovorno, neshvatljivo nemarno. Pokazalo se da Italija faktički nema centralnu vlast, jer nitko živ nije slušao naputke iz Rima! I epidemija je eksplodirala. Ali, velika su sila pa im se ne zaviruje u svaku grešku.

Druga stvar koju valja staviti na stol je Kina. Ako se definitivno ispostavi da je virus nastao na kineskim tržnicama, Kina je po mom skromnom mišljenju dužna svijetu nadoknaditi nastalu štetu, jer se klanje kobre, šišmiša i mravojeda na istoj tržnici bez ikakvog sanitarnog nadzora, moglo spriječiti. Uostalom, svijetu je svejedno, jedite žive zmije ako vas to veseli, ali ne smijete zbog toga zaraziti cijeli svijet. A to se dogodilo. Ovaj virus, ako su točna dosadašnja nagađanja, zacijelo nikada ne bi sa životinje prešao na ljude da su kineske tržnice imale minimum sanitarnih uvjeta. Zamislite da smo nekim slučajem mi zarazili cijeli svijet ovakvom perverzijom, što bi se sve sručilo na naša leđa.

Hoću reći da tu temu u prvom redu iz pedagoških razloga Pekingu svijet mora staviti pod nos. Doista nema smisla da cijelo čovječavstvo plaća ceh jedne neviđene zaostalosti i zapuštenosti. Pogledajte na internetu kako izgledaju tržnice po kineskim provincijama i sve će vam biti jasno.

Pljesak iz Beograda za stradali Zagreb? Ne, hvala, ne vjerujemo vam ni kada taj pljesak šaljete!

I za kraj, ne mogu odšutjeti naslađivanje lijevih medija u kojemu je ''Novi list'' prvi zasvirao staru melodiju. Mislim na pljesak Zagrebu iz Beograda. Jeftini trikovi glede beogradskog pljeska Zagrebu ponovo su razgalili jugoslavenska srca u Hrvatskoj, ali valja pokazati pravi ponos nacije koja je krvarila od više- manje istih ruku koje ovih dana prigodno plješću u znak podrške Zagrebu i valja reći: hvala, ne. Imali ste prilike pokazati se kao ljudi, kada nam je bilo najteže, bili ste krvnici bez presedana, tada ste istim rukama bacali cvijeće na tenkove koji su išli na Vukovar. Sutra na Ovčaru! Hvala, ne. Ne vjerujemo vam ni kad pljesak šaljete. Tim prije što nam do danas niste otkrili sudbinu više od tisuću nestalih, što nam do danas niste vratili sve oteto, što do danas za razbijenu zemlju niste platili kune ratne odštete. Dapače, još bi se i raspravljali da tko je kriv za agresiju! I potres i korona virus ništa su u odnosu na agresiju koju ste nam vi priredili, poklavši nam pola zemlje. Nikada vam to nećemo zaboraviti! Nikada.