Markonija

Nije problem Tito, već idolopoklonici koji i dalje lažu o Bleiburgu

'Niti jedna žrtva u Jasenovcu nije kriva ni za koga u Bleiburgu' ili 'Svi su pobijeni bili žrtve, ali svi sigurno nisu bili i nevini' ili 'Koljači iz Jasenovca, likvidirani bez suda, mogu biti žrtve, ali ih ništa ne može učiniti nedužnima' izjave su koje ovih dana izgovaraju razni kriptokomunistički javni djelatnici, titoistički povjesničari i drugi profesionalni humanisti na temu stradanja u Bleiburgu.
17.05.2015. u 17:47
Ispiši članak

Ovakve izjave imaju svrhu oprati njihovu nečistu savjest jer su svoji život izgradili na klicanju apologacija ideologiji komunističkog sustava koji je počinio te stravične zločine. Dajući moralnu i intelektualnu potporu tom režimu oni i sami postaju dionicima tog zločina. Da se kojim slučajem danas u Hrvatskoj primjenjuje Kazneni zakon ljubljene im Jugoslavije za takve bi izjave završili u zatvoru.

Međutim, uđimo malo u bit te tvrdnje kako ni jedan u Jasenovcu nije kriv za stradanja u Bleiburgu. To je istinita tvrdnja iz jednostavnog razloga jer danas ne možete počiniti zločin u budućnosti, bar dok se ne otkrije vremeplov. Kako je Jasenovac bio prije Bleiburga onda je prilično priglupo demantirati da je netko u Jasenovcu 1943.-e ispalio metak koji je, valjda dvije godine letio, dok nije ubio nekoga na Bleiburgu 1945. godine. Ali ostavimo takvu mogućnost Davidu Copperfieldu i ekipi.

Međutim, kada se već ide potezati pitanje odgovornosti 'tko je prvi počeo', sasvim je suvislo zapitati jesu li svi poginuli u Jasenovcu bili nedužni? Naime, osim logoraša koji su tamo bili zatvoreni po sili rasnih zakona u Jasenovcu su završili i razni kriminalci, ali i pobunjenici protiv tadašnjeg režima, partizani i četnici koji su bili odgovorni za razne terorističke diverzije u kojima je bilo ljudskih žrtava. Većina građe jasenovačkih logora je nakon rata završila u Beogradu te se selektivno objavljivala i tumačila. Stoga cjelovitu sliku danas nemamo, ali se ovih dana neki značajniji dijelovi tog mozaika pojavljuju u javnosti, poput studije objavljene u glasilu HAZU-a: 'Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima'. U toj studiji se otkriva jedna potpuno nova dimenzija koja je do danas bila nepoznata, a to je da je Jasenovački logor radio i nakon 1945. godine te da je služio jugoslavenskim vlastima isto kao logor, za tzv. narodne neprijatelje. Komunističke su vlasti sakrivale tu informaciju kako bi lakše manipulirali brojevima stradalih i naravno da odgovornost za zločine u logoru Jasenovac padne isključivo na režim NDH.

Podataka o utamničivanju zarobljenih četnika ili partizana u Jasenovcu je malo, ali ih ipak ima. Primjerice, poznato je da je nakon bitke kod Lijevča polju zarobljen značajan broj četnika, procjene se kreču do 5 tisuća ljudi i da su kao zarobljenici sprovedeni u kompleks logora Jasenovac gdje je većina pogubljena. Ante Ciliga, koji je proveo dvije godine u logoru Jasenovac daje vrlo plastičnu sliku o zbivanjima u tom logoru. On spominje zloglasne jugoslavenske žandare koji su bili zatočeni u Jasenovcu. Tisak NDH donosi niz reportaža o borbama u istočnoj Bosni, o stravičnim zločinima četnika i partizana u Višegradu, Foči i drugim mjestima, koji su zarobljeni i potom sprovedeni u radne logore.

Dakle, analogno izjavama s početka teksta mogli bi reći da nijedan ubijeni u Višegradu, Hrvatskom Blagaju ili poklani u tzv. ustanku u Srbu nisu krivi za zločine u Jasenovcu. Mogli bi isto tako reći da: koljači iz Foče, likvidirani bez suda u Jasenovcu, mogu biti žrtve, ali ih ništa ne može učiniti nedužnima. Analogno sve tome nameće se pitanje kako svi pobijeni u Jasenovcu mogu biti žrtve, ali jesu li svi nedužni?

Ocjenjujući zločinačku odgovornost J.B. Tita za Bleiburg neki povjesničari vuku paralelu s Trumanom ili Churchillom koji su bombama sravnili Hiroshimu, Nagasaki ili Dresden pa ako su ova dvojca zločinci onda je i Tito. Jer, objašnjavaju, bila su to neka drugačija vremena, okolnosti itd. Čudno je to kako se Tita ocjenjuje u kontekstu vremena, situacije i sl., a kad je, primjerice, Pavelić u pitanju onda nema drugačijeg vremena, situacije ili okolnosti. To što su Truman ili Churchill razarali te gradove dok je rat još trajao kako bi sačuvali živote vlastitih vojnika i prisilili neprijatelja na predaju je nešto posve različito od Titove odmazde nad vojskom koja se predala i prestala biti prijetnja životima njegovih vojnika. Ali da parafraziramo izjave s početka teksta Tito je očito bio veliki vizionar. Predosjetio je da bi zarobljena Hrvatska vojska mogla u budućnosti pobijediti njegove partizane. Stoga je pokušao masovnim likvidacijama izbjeći sudbinsku neminovnost. Međutim, ubijeni na Bleiburgu su postali odgovorni za pobjedu u Domovinskom ratu. Jer da je Tito imao imalo kršćanske vjere u sebi znao bi da prolivena mučenička, nevina krv, nepravdom vapi do neba i uvijek donosi velike plodove.

Tito nije bio ateist. On je mislio da je upravo on Bog. Ali to njegovo uvjerenje više ne predstavlja nikakav problem. Danas su problem njegovi idolopoklonici koji i dalje misle da su na Bleiburgu stradali narodni neprijatelji. I kada bi ova titoistička vlast potrajala, onda bi sasvim sigurno kroz par godina učili kako je svaki ubijeni u Vukovaru kriv zato što bi da je poživio sigurno u budućnosti ubijao u Jasenovcu.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.