Nije politički korektno, ali za Hrvatsku bi bilo bolje da Srbija ostane u istočnoj sferi utjecaja. Dva su razloga

Ista je doktrina istaknuta i u Strategiji nacionalne sigurnosti iz 2019. godine. Multivektorski pristup zahtijeva prilično veliki vanjskopolitički angažman i resurse. U mirnijim razdobljima neko je vrijeme moguće sjediti na više stolica, no kad nastupe lomovi na međunarodnoj sceni postaje gotovo nemoguće uskladiti interese s nekoliko aktera koji nerijetko posve različito gledaju na procese u svjetskoj politici.

Smanjene su mogućnosti pomoći "bratskoj Srbiji"

U vremenu Jugoslavije znalo se reći da sunce dolazi s Istoka, a pšenica sa Zapada. Srbija je proteklih godina slijedila ovu misao. Deklarativno je isticala privrženost "europskom putu" (jer to donosi financijske benefite), no u praksi je često provodila protuzapadne politike. Zapadni utjecaj u Srbiji nije zanemariv, no on je uglavnom ograničen na dio medija i civilnog sektora.

Stanovništvo u Srbiji dominantno je proruske i prokineske orijentacije. Velikosrpski lunatici posljednjih godina sanjanju o tome da će se jačanje moći Ruske Federacije i Narodne Republike Kine u međunarodnim odnosima pozitivno reflektirati i na njihovu poziciju. U nekim projekcijama govorilo se – nakon početka rata u Ukrajini – da će Srbija uz pomoć Rusije povratiti ne samo Kosovo, nego i tzv. Republiku Srpsku Krajinu.

Rat u Ukrajini prema ruskim je procjenama – temeljenima na krivim obavještajnim podatcima - trebao potrajati nekoliko dana. Cilj je bio u blitzkrieg "specijalnoj vojnoj operaciji" za nekoliko dana osvojiti Kijev i tamo uspostaviti marionetski režim. Ukrajinski otpor za Rusiju je bio neočekivan, a rat u Ukrajini s vremenom se pretvorio u rat iscrpljivanja u kojemu se svaki potencijalni uspjeh s bilo koje strane plaća velikim žrtvama i gubitcima. Neuspjeh ruske vojske u "specijalnoj vojnoj operaciji" – o tome sve više govore srbijanski analitičari posljednjih tjedana – smanjio je i ruske mogućnosti pomoći "bratskoj Srbiji".

Dio Vučićevih kritičara – onih koji zastupaju još radikalnije velikosrpske pozicije – srbijanskoga predsjednika optužuju za pakt sa Zapadom. Vučić je navodno zapadnim političarima obećao priznanje Kosova, a samo je pitanje vremena kad će taj akt izdaje – započet tzv. Bruxelleskim sporazumom – biti izvršen.

Posljednjih dana pojačavaju se pritisci na Srbiju. Iz govora Aleksandra Vučića dade se naslutiti da je Srbiji dan ultimatum: ili će prihvatiti njemačko-francuski prijedlog o osnovnom sporazumu za normalizaciju odnosa ili slijede sankcije. "Sprema se korak koji srpskoj strani izuzetno teško pada", izjavio je pred koji dan za austrijsku novinsku agenciju APA Wolfgang Petritsch.

Što je Hrvatskoj u interesu?

Prema sporazumu Srbija navodno ne bi trebala de iure priznati Kosovo kao samostalnu državu, ali bi prestala s opstrukcijom ulaska ove države u Ujedinjene narode. To bi značilo da Srbija de facto priznaje Kosovo. Priština bi s druge strane morala ispuniti obvezu iz Bruxelleskog sporazuma o formiranju Zajednice srpskih općina koja bi obuhvaća dijelove sjevernog Kosova s većinskim srpskim stanovništvom.

Pritisci će se u sljedećim tjednima pojačavati, a Vučić – čiji trbuhozborci u medijima rade topničku pripremu za mogući dogovor s Prištinom - čak je teatralno najavljivao i mogućnost povlačenja iz politike. Neovisno o njegovim mogućim ranijim dogovorima sa Zapadom on ipak ne želi u srbijanskoj povijesti ostati upamćen kao "izdajnik", a svjestan je i mogućnosti da bude ubijen u atentatu. Srbijanska politička prošlost prepuna je urota i atentata.

Iako to nije politički korektno reći – za Hrvatsku bi bilo bolje da Srbija ostane u istočnoj sferi utjecaja. Zašto? Zato što će Srbija ako se i odluči za Zapad na ovome uvijek predstavljati trojanski konj protuzapadnih interesa. S druge strane, zapadne zemlje spremne su Srbiji, ako se ova odluči za Zapad, davati određene ustupke.

Nismo sigurni da Srbija, uz jaku diplomaciju, ne će imati snažniji utjecaj na Zapadu od Hrvatske ako se odluči svrstati u ovaj blok. Povijesno iskustvo nas uči da je ranije bilo tako. Ostanak Srbije u istočnoj sferi utjecaja značio bi to da bi Hrvatska imala ulogu čuvara granice prema Istoku, a to znači i određene ustupke Hrvatskoj. Racionalna cost-benefit analiza ne ostavlja dvojbe o tome što su hrvatski interesi.