Nije lako biti Plenkovićev član Vlade

Berini igrači isto u niskom startu. Svaki dan nova presica, novi prostor i kulise. Ali, fraze iste. I igrači uglavnom isti. A izgleda i programi. Pa je to nova tema. Tko je od koga prepisao i kada? Malo koga to zanima.

Neka nova lica pomažu stranama koje su se pogubile u prošlom mandatu. Gledam s koliko strasti i žara ulaze u bitku u nadi- mogu puno toga promijeniti... Za "puno" sam skeptična, ali uvijek se nešto može. A zbog toga vrijedi pokušati. A mogli bismo raspravljati kome je lakše obnašati  vlast- lijevima, ili desnima... Kome se lakše prašta, od koga se manje očekuje...

Ja sigurno nisam objektivna pa neću ni pokušavati biti sudac. Ali, valja se podsjetiti. Plenković je dobio izbore u ne baš sretnom trenutku. I one u stranci i one parlamentarne. Nasljeđenu kadrovsku križaljku u stranci koju je mogao tek blago modelirati, bio zadovoljan, ili ne .

A kadrovska križaljka u stranci značajno određuje sastav Vlade. Nije za očekivati priznanje te činjenice. A oporba i mediji nisu toj Vladi dali uobičajenih 100 dana mira. Napadi su krenuli već od prvoga radnog dana. Na meti se odmah našao ministar zdravstva Milan Kujundžić zbog poslova svoje supruge, koji su već i ranije bili u žiži javnosti. Nije dokazana nikakva odgovornost. 

Odmah je krenuo i napad na ministra znanosti Pavu Barišića, optužujući ga za plagiranje doktorskog rada. Kada je iz Heildeberga stigla potvrda da o plagijatu nema ni riječi, on je već bio bivši ministar. Danas je na glasu kao jedan od najozbiljnijih kandidata za rektora  Zagrebačkog sveučilišta. 

Novu koaliciju Plenković je odlučio stvoriti kada mu je prekipjelo razmišljati koju će odluku Vlade Most prihvatiti. A kada su medijima krenuli na popularnog Zdravka Marića, tajnica je brzo napisala pripremljena razrješenja.

Razlaz sa Stierom ni jednome nije bio lagan pa ne čudi njegov povratak u arenu. I staro društvo. Ministar Tolušić našao se u središtu afere vezane uz pokušaj ucjene montiranim fotografijama. Premijer je tada čvrsto stao uz njega, ali ne i kada je zapelo na imovinskoj kartici. 

Baš kao i s Goranom Marićem, koji je dobro punio državni proračun. Oprosta nije bilo.

Ni za Gabrijelu Žalac. Nitko od njih nema problema sa zakonom, a već su bivši.

Nada Murganić otišla je sa stilom, snažnije nego je vladala ministarstvom. I ostala lojalna predsjednica Zajednice ''Katarina Zrinska''. 

Otišao i general Krstičević koji voli vojsku iznad svega, ali politika i on ne vole se javno.

Najnezgodniji je bio odlazak Lovre Kuščevića, ne zbog bliskosti sa stranačkim šefom, jer bliski nisu bili. Ali, bio je tajnik. Više nije. Greške se događaju.

Sigurno mu je najteže pao odlazak Martine Dalić, kojoj ni oponenti ne osporavaju stručnost.

Došli novi ministri. Ta nova lica javnost nije stigla još upamtiti. Ali, oni su sigurno shvatili. Za letjeti iz fotelje ne treba pravomoćna presuda kao kod konkurencije na ljevici.  Standard očigledno nije isti. Sada se leti i zbog sumnje na sukob interesa. Glavna razlika, nulta tolerancija i na sukob interesa.

Berina koalicija i bivša SDP-ova vlada čekali su za kadrovsku čistku pravomoćne presude. Ako je to novi standard u politici i uspostava novog standarda u HDZ-u, onda je to promjena Hrvatske. Je li uspio? Nije realno govoriti o potpunom uspjehu. Mi u Lijepoj Našoj najradije ogovaramo svoje. I kvalitetu svojih ne prepoznajemo. Mane vidimo lakše.

Bilo je podcjenjivanja u stranci, do izbora. I Todorić ga podcijenio. I Most. A nama koji gledamo s vremenskom distancom, jasno je da od problema ne bježi. Nije u podsljemenskom restoranu bježeći od problema. Korak naprijed nije osporiv.

Jednom bi se moglo preispitivati, opozicija u vlastitim redovima, zašto se skidaju glave u vladi i stranci prije pravnog epiloga. Novi standardi.

Bivša SDP-ova vlada čekala je pravne epiloge, pravomoćne presude (Čačić), a na Jakovinu, slučaj Imunološkog, duga HZZO-u zatvarala oči... 

Berinih 263.000 kuna nakon odluke Povjerenstva ostaje na odluci Povjetenstva. Čak ni o porezu na taj novac se ne raspravlja. Njegovi misle da to nije zapreka ni za mjesto premijera.

O Beljakovim tranzistorima priča još samo Marijana Petir.

Mogli bismo i dalje. Od pravomoćno osuđenih gradonačelnika s odsluženom kaznom, do mjesta na listi na Sabor, put nije popločen pitanjima. Kriteriji različiti; kod jednoga se leti iz Vlade i stranke zbog samog interesa pravosudnih tijela, a kod drugoga ni pravomoćne presude nisu zapreka.

Ipak se mijenjamo. Na bolje!